NOVI VINODOLSKI Novljani su se u nedjelju navečer, zajedno sa svojim prijateljima i poštovateljima književnog opusa Nedjeljka Fabrija, okupili u povodu obilježavanja prve obljetnice njegove smrti, i to u gradu u kojem je on provodio svoja ljeta, odmarajući se ali i stvarajući.

Susretu su nazočili i članovi Fabrijeve obitelji koja je novljanskoj Narodnoj knjižnici darovala tisuću knjiga iz književnikova fundusa, a glavnina govori o povijesti književnosti, Rijeci, kazalištu i glazbi. Nazočne u ovoj prigodi pozdravio je novljanski gradonačelnik Velimir Piškulić, a kroz program je vodila prof. Barbara Kalanj Butković, ravnateljica novljanske Čitaonice i knjižnice.

Pjesnički počeci

Fabrijev doprinos hrvatskoj suvremenoj književnosti iznimno je značajan. „Vježbanje života“ (1985.), „Berenikina kosa“ (1989.) i „Trimeron“ (2002.) postali su Fabrijeva jedinstvena „Jadranska trilogija“. Postmodernistička poetika kao temelj romanesknog opusa značajne su odrednice stvaralaštva u tom Fabrijevu iznimno produktivnom razdoblju!

Jedinstven po mnogo čemu, Nedjeljko Fabrio (Split, 14. studenoga 1937. – Rijeka, 4. kolovoza 2018.), prvo se u književnoj javnosti pojavio kao pjesnik – čitajući tada, ranih sedamdesetih, svoje stihove i u riječkim srednjim školama – te kao novelist.

O Nedjeljku Fabriju, njegovu radu i njegovu životu, na otvaranju Radne spomen sobe, u novljanskoj je Narodnoj čitaonici i knjižnici govorio prof. dr. Nikola Petković, citirajući i analizirajući, iz vlastitog eseja („Granice književnosti – književnost granice“), dijelove iz „Vježbanja života“.

Opus klasika

Fabrio majstorskim umijećem kroz „krupni plan“ pokazuje prelamanja povijesnih zbivanja što se zrcale u (p)određenom pojedincu, „malom junaku“, i to na odjecima vremena u kojem je, prethodno, „Rijeka bila mađarski grad u kojoj su Hrvati govorili talijanski“ i, nakon toga, kada je jednako teško bilo reći što Rijeka jest a, pogotovo, što Rijeka sve – nije! Fabrijeva preokupacija bilo je i D`Annuzijevo razdoblje u Rijeci.

Foto Franjo Deranja

Nedjeljko Fabrio diplomirao je južnoslavenske književnosti te talijansku književnost i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Fabrio je radio u riječkim kulturnim ustanovama, u Narodnom sveučilištu, u časopisu Riječkoj reviji, u HNK-u Ivana pl. Zajca, u književnom časopisu „Kamov“, a od 1970-ih živi i djeluje u Zagrebu i radi kao urednik Dramskog programa u Hrvatskoj televiziji i kao predavač na Akademiji dramske umjetnosti.

Fabrio je od 1989. do 1995. bio na čelu Društva hrvatskih književnika a, među ostalim nagradama, dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2007.), te iznimno ugledne Herderove nagrade.

Foto Franjo Deranja

Fabrijevo cjelokupno književno ostvarenje već se za njegova života ocjenjivalo opusom klasika.

Drama, kazalište, opera

Fabrio se – nakon što je u književnost ušao kao pjesnik i novelist – uskoro potom javlja i kao dramatičar te, u osamdesetima, kao romanopisac. Isprepleće povijesne teme i novovjeka iskustva a često je pritom njegov istaknuti pojedinac u sukobu sa svjetovnom ili duhovnom vlašću.

Foto Franjo Deranja

Odlike njegova novelističkog postupka jezična su dotjeranost, eksperimentiranje formama i vještina fabuliranja što je sukladno postmodernističkim tendencijama.

Prožimanje tekstualne zbilje i fikcije daljnje su značajke Fabrijeva opusa („Smrt Vronskog“; 1994., potaknuto Domovinskim ratom i stradanjem Vukovara), uz postmodernističku historiografsku metafikciju te povijesni obiteljski, rodoslovni (genealoški) roman.

Osim povijesti hrvatske i mediteranske Rijeke, Fabrijeva preokupacija bilo je i kazalište u kojem je njegove tajne počeo otkrivati od posjeta prvoj predstavi, još kao 11-godišnjak, pa sve do angažmana dramaturga i autora drama što su postavljeni, prvo, u riječkom „Zajcu“ pa do njegovih glazbenih ogleda i posvećenosti operi.

Foto Franjo Deranja

U sklopu programa prikazan je dio dokumentarnog filma Bernardina Modrića, o ovom književniku i akademiku, pod naslovom „Fabrio“.