Danas je u Središnjem odjelu Filodrammatica Gradske knjižnice Rijeka predstavljena zbirka pjesama „Privilegija leta“ Snježane Radetić, koja je ujedno i prva objavljena zbirka ove autorice.

Zbirku su uz autoricu predstavile politologinja i novinarka Sniježana Matejčić te grafička urednica Dea Curić.

Potrage, padovi i letovi

Ova zbirka pjesama, u izdanju Biakove iz Zagreba, donosi poeziju izraslu kroz propitivanja o vlastitom biću, potragama, padovima i letovima, o dosezima ljubavi.

Urednica Darija Žilić o zbirci je napisala: “U emotivno sadržajnoj i stilistički izbrušenoj poetskoj knjizi Snježana Radetić čitatelje će ostaviti bez daha, jer riječ je o poeziji koja se ne srami osjećaja, o njima vješto i zanosno piše bez širenja ostavljajući prostor za nove letove.“

Predstavljanje zbirke otpočelo je poetskim dijalogom kojim se posjetitelje uvelo u Snježanin lirski odraz istraživanja vlastite nutrine, odnosa prema sebi i drugima, traganja, promišljanja i bitaka kroz koje je prolazila ne bi li izborila svoju privilegiju leta.

Triptih u krešendu

Snježana već dugo piše, ali ne isključivo stihove, a ova je zbirka nastala kroz duži period vremena, s odmakom od povreda i zacjeljivanja, a sastoji se od tri ciklusa koji rastu jedan iz drugoga – „Prečica do tebe“, „Preslušavanje kostiju“ i „Privilegija leta“.

Sniježana Matejčić kazala je kako je zbirku doživjela kao triptih u krešendu – počinje s oslikavanjem odnosa s ljudima punih boli i dolazi do zacjeljenja i propitivanja.

– „Prečica do tebe“ su zapravo ljubavni dio ove zbirke, onaj koji podrazumijevamo pod ljubavi kada to inače komuniciramo u svijetu, a to je ljubav prema drugoj osobi.

U svim tim pjesmama je zapravo fokus na drugoj osobi, to je ta zabluda koju neprestano u životu imamo, i da je izvor svih povreda koje nam se dogode početna pozicija u kojoj jesmo.

Na neki način je koncept ovog prvog dijela takav da, kao i u ljubavi, kretanje je snažno i impulzivno u početku, putem usporava i često stane – kazala je Radetić.

Pisanje kao iscjeljenje

– Drugi dio je propitivanje sebe kroz druge, a teza cijelog tog dijela je da me ne može nitko povrijediti kao što sama sebe mogu.

Za mene je pisanje iscjeljenje, tako je zbirka i nastala, a to je značilo upravo to – ogoliti samu sebe pred sobom, što je nekada teže nego pred drugima – objasnila je, dok je Matejčić kazala kako treći, najkraći dio predstavlja odmak i odvajanje od tjelesnog.

Snježana Radetić rođena je 1964. u Puli. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Poreču, upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer jugoslavistike i dodiplomski studij bibliotekarstva.

Po završetku studija od 1990. radi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti u porečkoj srednjoj školi. Od 2017. vodi ustanovu u kulturi i cjeloživotnom obrazovanju.

Pjesme su joj objavljene u Dometima, na portalima Čovjek-časopis i Astronaut.ba.