RIJEKA – U Središnjem odjelu Filodrammatica Gradske knjižnice Rijeka predstavljena je zbirka pjesama »Privilegija leta« Snježane Radetić, koja je ujedno i prva objavljena zbirka ove autorice. Zbirku su uz autoricu predstavile politologinja i novinarka Sniježana Matejčić te grafička urednica Dea Curić. Ova zbirka pjesama, u izdanju Biakove iz Zagreba, donosi poeziju izraslu kroz propitivanja o vlastitom biću, potragama, padovima i letovima, o dosezima ljubavi. Urednica Darija Žilić o zbirci je napisala: »U emotivno sadržajnoj i stilistički izbrušenoj poetskoj knjizi Snježana Radetić čitatelje će ostaviti bez daha, jer riječ je o poeziji koja se ne srami osjećaja, o njima vješto i zanosno piše bez širenja ostavljajući prostor za nove letove.«

Predstavljanje zbirke počelo je poetskim dijalogom kojim se posjetitelje uvelo u autoričin lirski odraz istraživanja vlastite nutrine, odnosa prema sebi i drugima, traganja, promišljanja i bitaka kroz koje je prolazila ne bi li izborila svoj privilegij leta. Snježana Radetić već dugo piše, ali ne isključivo stihove, a ova je zbirka nastala kroz duži period vremena, s odmakom od povreda i zacjeljivanja, a sastoji se od tri ciklusa koji rastu jedan iz drugoga – »Prečica do tebe«, »Preslušavanje kostiju« i »Privilegija leta«. Sniježana Matejčić kazala je kako je zbirku doživjela kao triptih u krešendu – počinje s oslikavanjem odnosa s ljudima punih boli i dolazi do zacjeljenja i propitivanja.

– »Prečica do tebe« je zapravo ljubavni dio ove zbirke, onaj koji podrazumijevamo pod ljubavi kada to inače komuniciramo u svijetu, a to je ljubav prema drugoj osobi. U svim tim pjesmama je zapravo fokus na drugoj osobi, to je ta zabluda koju neprestano u životu imamo, i da je izvor svih povreda koje nam se dogode početna pozicija u kojoj jesmo. Na neki način je koncept ovog prvog dijela takav da, kao i u ljubavi, kretanje je snažno i impulzivno u početku, putem usporava i često stane – kazala je Radetić.

– Drugi dio je propitivanje sebe kroz druge, a teza cijelog tog dijela je da me ne može nitko povrijediti kao što sama sebe mogu. Za mene je pisanje iscjeljenje, tako je zbirka i nastala, a to je značilo upravo to – ogoliti samu sebe pred sobom, što je nekada teže nego pred drugima – objasnila je autorica, dok je Matejčić kazala kako treći, najkraći dio, predstavlja odmak i odvajanje od tjelesnog.