NOVI VINODOLSKI – Knjiga naslovljena »Kad u Vrapču budemo dijelili sobu« nova je zbirka poezije novljanskog pjesnika Nina Bijelca. Riječ je o njegovoj četvrtoj knjizi, koja je predstavljena u novljanskoj Srićinoj kući. Knjigu su, pored pisca, predstavili profesorica Marija Gračaković, književnik Damir Sirnik te akademski slikar Ambroz Oroši, a program je, u glazbenoj dijelu, uveličao i kantautor Neven Barac. Nakon dviju knjiga kratkih priča »Neobičan komadić svjetlosti« i »Put u središte sebe« te knjige poezije »Samo ninđa može ubiti ninđu«, svjetlo dana ugledala je i nova zbirka pjesama, tematski uglavnom ljubavnih.

Privući pozornost

Marija Gračaković, koja je Bijelcu u srednjoj školi predavala hrvatski jezik i bila mu razrednica, kazala je da je Bijelac poslije škole uvijek nalazio načina da privuče njenu pozornost i to kao majstor mnogih vještina koje nisu mogle ostati nezapažene.

– On je u svemu što takne, uradi svojim rukama, kistom, perom – neponovljiv. Pjesnik i slikar, boem i sanjar, putnik i pustolov, buntovnik mekane duše, umjetnik… i eto, opet je zaplivao, ovaj put moćnom rijekom poezije, zagrlivši nas riječima, diskretnim erotizmom suptilnih oseka i plima, kao da leti na ljuljački u poetskoj okućnici sna. Ova, kao i svaka od njegovih triju prethodno objavljenih knjiga, ima svoju autentičnu poetiku, a svi detalji su maksimalno izgrađeni i funkcionalni. I ovaj put Nino uranja u oluju srca i tu pronalazi sjajne kristaliće, razlomljene djeliće neke minule ljubavi i sreće jer – ‘One’ nisu previše tražile, a dao im je sve. Nino sva traženja, sve zvjezdane trenutke, sve što odzvanja i ječi pohranjuje u sjećanje, jer: ‘Izbrišem li povijest naše ljubavi, hoću li izbrisati i sebe?’ – započela je svoje uvodno izlaganje profesorica Gračaković, govoreći da će se naslov zbirke čitatelju sam pojasniti nakon što pročita zbirku.

– On je simbol, paradigma za apsurdnosti koje uskraćuju suvisle odgovore. Svaka racionalnost tu uzmiče, a autor se nije bojao nedorečenosti, kraćenja, jezgrovitosti, kao i nečeg što život čini jako suptilnim mjestom – rekla je Gračaković.

Predstavljanje knjige u dupkom ispunjenom atriju omiljene novljanske ljetne pozornice bilo je popraćeno i pjesnikovim performansom, u kojem je na pozornici sjedio zavezan u »luđačku košulju«, aludirajući na naslovljenu zbirku, te s tog mjesta komunicirao, u svome prepoznatljivom stilu što s publikom što s predstavljačima njegove nove edicije.

Misionar i performer

Damir Sirnik Bijelca je nazvao misionarom, performerom, trpljenikom, pjesnikom i slikarom, osluškivačem i oblikovateljem kamena, zidarom i magičarom imaginacije.

– To je ona širina bivanja ne dana svima, božansko ozbiljavanje smislena života. Kada ne zida ili ne slika, Bijelac se prepušta stihu – ili stih njemu – više ili manje uspješno. Najnovija zbirka pjesama, usuđujem se reći, jedna je od njegovih boljih uradaka. Moglo bi se zaključiti da je riječ o zbirci sazrelih stihova, a Bijelac kroz verse opjevava profilirane slutnje i žalosti, ali i nadu. On još uvijek vjeruje u ljubav i nekakav drugačiji scenarij življenja s dragom osobom – kazuje Sirnik, zaključujući da ovu postamornu versoteku i libar preporučuje svima zaljubljenima, kao i onima kojima će se tek dogoditi ljubav.

I kao što je rekla profesorica Gračaković, poezija je Ninovo putovanje, kada treba pobjeći od svakodnevice, predah kada se treba odmoriti, štivo koje se stalno može čitati, bilo u tužnim ili onim malo radosnijim trenucima.

Ante Peričić