Festival

Sa(n)jam knjige pod motom "Život je lijep" u Pulu dovodi više od 100 autora i autorica

Kim Cuculić

Od 27. studenoga do 6. prosinca Pula će dati prkosni odgovor na sve mračnija vremena



PULA – Od 27. studenoga do 6. prosinca ove godine, u Domu hrvatskih branitelja u Puli više od 100 autora i autorica, književnika i književnica, filozofa i filozofkinja, teoretičara i teoretičarki, umjetnika i umjetnica iz Hrvatske, regije i svijeta okupit će se na 32. Sa(n)jam knjige u Istri oko teme »La vita è bella« i promišljati njezine odjeke u književnosti, filozofiji, likovnosti, fotografiji, performansu i filmu.


U trenutku u kojem čovjek strepi od nadolazeće prijetnje, hrabri se jednostavnim formulama za bolje i mirnije sutra i tješi izostankom drukčijih rješenja, nameće se ključno pitanje koje Emir Imamović Pirke oblikuje u eseju »Tehnike zapisivanja života«, posvećenom ovogodišnjoj temi Sajma: »Ima li smisla i može li ako nema, biti ljepote u životu u kojem je, kako kaže Meša Selimović u romanu ‘Derviš i smrt’, svaki čovjek uvijek na gubitku, a za taj život sa svime što ga čini nema bolje metafore od one Abdulaha Sidrana kojom je i nazvao autobiografiju: ‘Otkup sirove kože’?«


Kroz književna predstavljanja, okrugle stolove, izložbe, projekcije i scensko pripovijedanje, gosti i gošće ovogodišnjeg izdanja Pulskog festivala knjiga i autora iznalazit će odgovore na ovo pitanje, oblikovane u literarna, teorijska, likovna i filmska ostvarenja.




Kao što Andrea Matošević oprimjeruje u eseju »Oksimoron iz Coyoacána«, pozivajući se na kultni filmski klasik koji je proslavio ovu krilaticu, »La vita è bella« bit će sagledana u višeznačnosti njezinih intonacija, kao mučnina nad prizorom koji se podastire kao normalan, ali i kao prkosni osmijeh u kojem je sadržan posljednji trag čovječnosti.


Riječima Mauricija Ferlina, dugogodišnjeg suradnika Sajma i autora ovogodišnjeg dizajna: »Mnogo je ljudi na svijetu, pa i u mom okruženju, kojima naslov ovogodišnje teme djeluje nerealan, izaziva sarkazam, ili u najmanju ruku ironiju.


Mene je pak zanimalo potražiti istinitost ove tvrdnje. Ne u svjetlu neke dolce vite ili hedonističkog poimanja života, već u cijeloj širini životnog iskustva koje, kao ljudi, u sebi nosimo… «