GRAD GROBNIK – Pravi astronomski praznik počastio je ovaj dio kugle zemaljske koja je u jednom danu iskusila tri jedinstvena nebeska fenomena. U ranim jutarnjim satima poredali su se Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn, svi redom vidljivi promatračima, a predvečer je obilježena djelomičnom pomrčinom Sunca u kojoj je Mjesec prekrio najvažniju nam zvijezdu.

Romantična atmosfera

U Gradu Grobniku ovaj je dan zaključen promatranjem Perzeida, omiljenog meteorskog roja poznatog i kao Suze sv. Lovre, koji je u romantičnoj večernjoj atmosferi pored Šetnice Zakona devet gradova popratilo pedesetak posjetitelja. Tradicionalni susret »Poezija i zvezde va Kaštelu« prikladno je spojio zemaljsku i nebesku prirodu te njima inspiriranu poeziju grobničkih autora koji su uz opuštenu glazbu na nekoliko sati utonuli u bezgraničnosti svemira.

Vedro nebo očišćeno laganom burom omogućilo je da Perzeidi, s površine Zemlje vidljive svake godine od kraja srpnja do sredine kolovoza, a najintenzivniji u noći s 12. na 13. kolovoza, među zvijezdama budu itekako vidljivi, kada to Mjesec zbog opravdanih i već objašnjenih razloga nije mogao biti.

Ivo Polić iz Akademskog astronomskog društva Rijeka okupljenima je pobliže predstavio fenomen zaostalih komada kometa koji na nebu ostavljaju svjetlosne tragove žute, zelene, pa i plave, ljubičaste i ostalih boja.

– Komet Swift-Tuttle koji u Sunčev sustav uđe svake 133 godine, pustio je meteorski potok čije sitne čestice prašine, plin i zaostale vodene pare svake godine u isto doba godine ulete u atmosferu i izgore. Njihovim izgaranjem mi vidimo bljesak, najčešće žutozeleni, koji nazivamo Perzeidi prema zviježđu Perzej, dijelu neba iz kojeg se čini da izviru. Ove godine imamo savršenu situaciju za promatranje jer je mjesec u sjeni i svojim sjajem ne utapa Perzeide. Najvidljiviji su u rane jutarnje sate kada se bliži zora, ali mogu se vidjeti i usred noći, kazao je Polić.

Neraskidiva veza

Istaknuo je kako narodni naziv Suze sv. Lovre potječe iz pjesme »X agosto« talijanskog pjesnika Giovannija Pascolija koji je 1896. godine oplakujući smrt svog oca Perzeide evocirao riječima »tolik plač na svodu neba svjetluca«. Otud potječe i dugotrajna, neraskidiva veza »nebeskih suza« i poezije, koju su u Gradu Grobniku čitali grobnički pjesnici Cvetana Linić, Ivo Bogović, Emina Dobrani Damjanović i Mirjana Vadlja, ispreplevši duboku ljepotu riječi s jednako dubokim ljepotama svemira.