RIJEKA  Raznorazne događaje i dogodovštine iz svog života, glazbenik i poeta Zoran Predin ukoričio je u zbirku anegdota, dnevnika i putopisa i nazvao je »Druga žena u haremu«. Knjiga satkana od 22 priče, priča na crnohumoran i provokativan način Predinov život, između redaka ispreplićući situacije u kojima »neki snovi postaju java, a drugi umiru bez buke«. Duhovita autorska izvornost i iskričava nekonvencionalnost osnove su na kojima autor gradi priču. 

   – Poznatom izrekom kako svaki muškarac u životu mora posaditi drvo, napraviti sina, sagraditi kuću i napisati knjigu, Zoran Predin i započinje svoju knjigu dnevničkih, putopisnih i epistolarnih zapisa…, napisao je Boris Dežulović u predgovoru knjige pa dodao kako je od Predina uz kojeg smo odrastali ostalo ono najbolje: divna ironija kojom je zajebavao okoštale dogme i kanone osamdesetih, podjednako stroge komunističke vlasti i nacionalnu skijašku histeriju, a koja je u zrelim godinama izrasla u nadmoćnu autoironiju, onu po kojoj se poznaje zadovoljan i dovršen čovjek. 

   Hrvatsko izdanje knjige »Druga žena u haremu«, za razliku od slovenskog, ekskluzivno donosi i Priču o Lačnom Franzu u kojoj je između ostalog Predin napisao i sljedeće : 

   – Naš drugi nastup u karijeri bio je u Zagrebu. Tada smo i u Mariboru čitali Polet, zagrebačke novine koje su osamdesetih bile apsolutni vrh tadašnjeg tiska u Jugoslaviji. U njemu smo pročitali da u Savskoj, u starom Studentskom centru, priređuju koncerte. Nazvali smo organizatore i dogovorili se. Iz Maribora, iz kombiniranog urbano-ruralnog sadržaja, došli smo u izrazito urbani okoliš kakav je Zagreb bio tada i uvijek jest. Građanski Zagreb nas je potpuno očarao. Zaljubili smo se u taj grad. Tamo su nas odmah razumjeli, odmah prihvatili, otvorili vrata i ta ljubav sa Zagrebom još uvijek traje. Odmah nakon koncerta u Studentskom centru u Savskoj imali smo i nastup u Lapidariju i potom skoro svakog mjeseca po jedan. U Mariboru smo išli na vlak, sa sobom uzeli gajbu piva, odnijeli ga skupa s gitarama u glazbeni klub Lapidarij na Gornjem gradu i onda svirali pred punom dvoranom, pred nekih tristopedeset ljudi u prostoru koji je podsjećao na dugačak hodnik. U Lapidariju se skupljala tadašnja alternativna zagrebačka scena. Tamo su nam prazne boce zamijenjivali novima, dali novac za vlak do Maribora, možda još koji sendvič ili nešto slično… I išli smo s punom gajbom na vlak i kući. Današnji mladi bendovi odmah, već nakon prve pjesme na radiju, razmišljaju o honorarima i biznisu što mi se čini žalosnim. Unatoč tome što su tada bila drukčija vremena. Pjevali smo na slovenskom. Nismo se pitali tko će razumjeti, a tko ne. Znali smo da moramo pjevati na materinjem jeziku da možemo stajati iza onoga što radimo. Pjesme sam već tada najavljivao na »srbohrvaščini«. To mi je uvijek bio užitak, publici koja je umirala od smijeha, također. Djelovali smo kao pet baraba koje nitko ne može uhvatiti. Bili smo neuhvatljivi, nismo se pravili da smo nešto što nismo bili. Nitko nas nije mogao kupiti, niti potkupiti. Neke druge bendove ucjenjivali su karijerom, honorarima, nas time nitko nije mogao ni motivirati, ni ucjenjivati. 

   Predin je u svojoj bogatoj umjetničkoj karijeri objavio 32 autorska albuma i tri zbirke poezije. Skladao je glazbu za filmove i kazalište, iskušao se u raznim glazbenim stilovima, od rocka do gypsy swinga. Sam kaže kako najbolje tek dolazi. Knjigu »Druga žena u haremu« sa slovenskog je prevela jagna Pogačnik, grafički uredila Dubravka Zglavnik Horvat, a može se kupiti u zagrebačkim Aquarius Music Shopovima (Maksimirska 16, Varšavska 13, Branimir centar), te u boljim knjižarama diljem Hrvatske