ZAGREB – Pri ulasku na Zagrebački velesajam na kojem se 43. put održava Interliber – naš najveći nacionalni književni događaj, može se primijetiti kako je aktualna pandemija dala svoj obol i zaljubljenicima u štivo. Tako kaže i zaslon postavljen ispred petog paviljona, s prikazom broja osoba u istom. Predviđeno je, veli gospon zaštitar, da se ulazak, ukoliko broj posjetitelja prijeđe 1.200 – dopuštenu granicu, privremeno obustavi, ali – do toga još nije došlo. A nekako se bojim kako će do obustavljanja doći rijetko. Razlog je jednostavan – ulaz na sajam jest besplatan, ali je moguć isključivo uz predočenje važeće COVID-potvrde, potvrde o cijepljenju, o preboljenju unutar šest mjeseci ili važećeg negativnog testa (PCR do 72 sata, brzi antigenski do 48 sati).

Na punktu ispred glavnog ulaza, u vremenu održavanja Interlibera moguće je brzo antigensko testiranje po cijeni od pedeset kuna. Svaki posjetitelj dobiva jednokratnu narukvicu te ulaznicu za sajam s kojom se prolazi kroz mehaničke barijere i ulazi u svijet knjiga. Mišljenja su građana oko organizacije podijeljena, kao i oko svega vezanog za pandemiju, ali jedno organizatori tvrde – Interliber je najsigurnije mjesto za shopping u gradu.

Bez poznatog duha

Unatoč tome što je, po njihovim riječima, Interliber najsigurniji, nema više sudaranja sa stotinama ljudi, guranja do blagajne, brzih i žestokih grabljenja kvalitetnih naslova pristupačnih cijena po antikvarijatima (kojih ove godine bome nedostaje); nisam čak vidio niti jednu osobu s koferom pretrpanim netom kupljenih knjiga – što sam nekoć običavao. Nema poznatog duha Interlibera. Ali, kako kaže naša stara poslovica: »Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.« Tako je, zapravo, meni osobno gušt šetati i birati knjige lagano, bez da me netko požuruje. Ali, zato se smrknulo nakladnicima, posebno onim manjim. Jedna takva nakladnička kuća je i Extrade iz Kastva, široj javnosti poznata po izdanjima popularnih romana Roberta Ludluma, ali i djela Mladena Kušeca i Sanje Polak. Na Interliberu su, kako kaže nakladnik i urednik Predrag Tomljanović, od 1996. godine, a ovakvu ne pamte.
»Ove godine imam osjećaj kao da sam se vratio na Interliber 1996. godine. Ovog se puta financijski sigurno nećemo pokriti. Velesajam, a ni oni što uređuju štandove, nisu smanjili svoje cijene – što je i logično, jer i njima je posao pao, ali ja jučer na onome brojaču nisam vidio više od pet stotina ljudi. Ako je, evo, kako vi kažete, trenutno 650, onda je 2019. bilo 3.000 ljudi. Karikiram, ali to je tako«, kazuje i dodaje kako je, unatoč svemu, biti nakladnik lijep, dinamičan i interesantan posao.
»Pojedinim nakladnicima je svakako puno lakše nego drugim nakladnicima (smijeh), ali koronakriza nas je značajno pogodila, no mi se ne damo. Vjerujemo kako će brže doći bolje vrijeme. Ne treba niti jedan posao gledati isključivo kroz prizmu novca. Nas ovo veseli – veseli nas raznolikost, sveobuhvatnost izdavaštva; put od ideje do stvaranja knjige na kojem se sretneš s mnoštvom novih ljudi, putovanja i tako dalje«, zaključuje obitelj Tomljanović.

Povratak u 1992.

Da je situacija kao i devedesetih, slaže se i Valter Lisica, vlasnik izdavačke kuće Lektira iz Kostrene. »Ja ovakvu situaciju ne pamtim još od ratnih godina, kada smo sajam održavali pod zračnim uzbunama. Tada su, kao i danas, ljudi bojažljivo dolazili i gledali knjige. Znači, vratili smo se u 1992. što je doista strašno. Mi nismo toliko nezadovoljni prometom, ali bojim se da će ovih dana prema vikendu, kada je posjećenost bila veća, biti gore nego ikada«, ističe Lisica čija je nakladnička kuća u ovo, pandemijsko doba, objavila i nekoliko novih naslova, između kojih je i »Portret umjetnika u mladosti« Jamesa Joycea – u kojem su, prvi put u hrvatskom izdanju, prevedene i rečenice s latinskog koje su, naglašava Lisica, vrlo složene i značajno utječu na smisao samog sadržaja.
Pored Joycea, izdali su i Orwellovu »1984.« Simbolično. Na poleđini knjige istaknuto je: »Orwell je, o ‘Tisuću devetsto osamdeset i četvrtoj’ rekao: »Ne vjerujem da će se društvo koje sam opisao ostvariti, ali vjerujem… da bi se nešto, tome slično, moglo ostvariti«. Danas društvene mreže prikupljaju svaku gestu, kupnju ili komentar koji napravimo na internetu i mogu predvidjeti svaku našu sklonost. Po uzoru na izbor potrošača, i potrošač postaje roba koja se prodaje, pa prikupljanje tih preferencija za političke kampanje sada ozbiljno narušava demokraciju. A obvezna svakodnevna »dvominutna mržnja« iz romana mogla bi se čitati kao predviđanje današnjih izljeva mržnje na društvenim mrežama.«
Na kraju piše: »Zašto je osobito važno da ovaj roman čita nova generacija mladih ljudi? Iz bolesničkog kreveta, nekoliko mjeseci prije smrti, Orwell je pisao uredniku: ‘Pouka ove opasne situacije nalik noćnoj mori jednostavna je. Ne dopustite da se to dogodi. Ovisi o vama.’«

Godina čitanja

Organizatori su ipak puno vedrijom mišlju reklamirali ovaj Interliber: »Oh, kako je dobro biti među ljudima koji čitaju knjige«, kazao je svojedobno Rainer Maria Rilke. Prodaje se, a i čita, doista svašta. Cijene su također, malo je reći, raznolike. Od knjiga po dvije, tri kune, pa do izdanja od nekoliko stotina kuna. Vrijednost pojedinih antikviteta raste i do iznosa od nekoliko tisuća kuna. I sve nađe svoga kupca. Sam je Interliber idealna prilika da i studenti zarade koju kunu – većinski oni i prodaju knjige, zanimljivo je kako i PGŽ, jednim dijelom, financira štandove iz našeg podneblja. Svakako je za preporuku posjetiti ovaj jesenski sajam koji, unatoč svemu, donosi osjećaj »starog normalnog«.
Paviljone 5, 6 i 7a ispunilo je više od 230 izlagača iz 14 zemalja, a program je prepun i svakodnevnim kulturnim sadržajima i edukativnim programima koji se mogu vidjeti na mrežnim stranicama Interlibera koji se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija te Grada Zagreba. Interliber je i otvorio potpredsjednik Vlade Boris Milošević te kazao kako je u prosincu prošle godine Vlada podržala prijedlog Ministarstva kulture i medija da se ova godina proglasi Godinom čitanja.
»Ova godina je godina niza aktivnosti koje su podržane posebnim natječajima od Vlade, odnosno od resornog ministarstva: natječajima za razvoj čitateljske publike, natječajem za dodjelu 41 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda pod nazivom »Čitanjem do uključivog društva«. Osim toga, Ministarstvo kulture i medija organiziralo je medijsku kampanju koja se može pratiti putem mrežne stranice citaj.hr. Pri kraju je i realizacija projekta »Rođeni za čitanje«, koji će se provesti u suradnji sa svim pedijatrijskim ordinacijama. Tim projektom će svako dijete, od rođenja do škole, dobiti po četiri slikovnice primjerene svom uzrastu, što će potaknuti čitanje u djece, odnosno onih koji će čitatelji tek postati«. Nadajmo se da će te mjere uroditi plodom.
Ja sam, pripremajući se za ovaj svoj prvi interliberski novinarski zadatak, čitao i izvještaj kolege Siniše Pavića iz 2019. godine. Prokomentirao sam s našim fotoreporterom Dadom Kovačevićem kako Pave to tako dobro radi te da ne volim kada nakon njega, ili bilo kojeg drugog starijeg kolege/ice, dobijem isti zadatak. Dado mi je kazao: »Nama ne trebaju dva Siniše«. I bio je u pravu… Stoga ću se ja, vodeći se onom poznatom: »Dobar pisac (novinar) prvo treba biti dobar čitatelj«, baciti već danas na naslove na koje sam potrošio i više no što mi to moj studentski budžet omogućuje (ne bih bio građanin Hrvatske kada se ne bih zaduživao): T. S. Eliota, Balzaca, Pasternaka, Jergovića, Karaslavova, Nabokova, Šolohova, Jaspersa… I nadati se da ću, jedared, pisati lako i zanimljivo kao i moji stariji kolege. Interliber svakako vrijedi posjetiti, čak ako i niste knjiški moljac, jer tako dajemo vjetar u leđa našem izdavaštvu koje značajno utječe na hrvatsku kulturu uopće.
Radno vrijeme Interlibera je od 10 do 21 sat, osim u petak kad radi do 22 sata i u nedjelju do 20 sati.