Životom i djelom dokazanu ljubav prema filmu ugledni hrvatski redatelj Davor Žmegač nadogradio je i svojim romanom prvijencem, knjigom »Crvotočina« koja je čista posveta filmu, filmskim junacima, filmskoj priči… ma svemu što je vezano uz film. Ili, kako jedna od bitnih rečenica romana, preuzeta od čuvenog francuskog sineasta Jeana-Luca Godarda, glasi: »Sve je film.«

I zaista – i u ovom je romanu sve – film! Radnja i zaplet u ogromnoj su mjeri vezani uz film i filmsku umjetnost – do rješenja zločina moguće je doći rješavajući zagonetku utemeljenu na montaži isječaka iz raznih filmova; sam zločin posljedica je kazne zbog neuspjeha u filmskoj industriji; nositelji radnje dio su filmskog svijeta (režiseri, montažeri, glumci…); glavni likovi rasprave i istrage provode vrijeme u prostorima vezanim uz film (kinodvorane, filmski setovi, kulise filmova…); spominju se i analiziraju razni filmovi (»Tragači« Johna Forda, »Sedmi pečat« Ingmara Bergmana, »Blue Velvet« Davida Lyncha, Coppolin »Kum 2«, »Divan život« Franka Capre…); navedeni su brojni glumci (James Stewart, Al Pacino, John Wayne, Humphrey Bogart, Marlene Dietrich…); knjigu otvaraju citati Alfreda Hitchcocka i Orsona Wellesa; Žmegačovi likovi po svojim posebnostima podsjećaju na fantastičnu galeriju iz Lynchove kultne serije »Twin Peaks«… Naravno, i kompozicija je filmska pa nakon filmskog in medias res početka imamo odvijanje radnje po poglavljima koja su ekvivalent »epizodama«, pripovijedanje je filmski jednostavno i direktno, dijalozi su životni i efektni, a završni dio romana zove se »Odjavna špica«. Dakle, »Crvotočina« je sto posto uronjena u film.

Ubojstvo

A kako i ne bi bila kad sve počinje time da je u otvorenom kinu na Tuškancu pronađeno mrtvo tijelo uspješnog političara Viktora Radana, kandidata za gradonačelnika. Na košulju mu je pričvršćena fotografija ustaškog poglavnika Ante Pavelića, i to iz filma nepoznatog javnosti. Uz policiju u istragu kreće i privatni detektiv Tibor Dombaj kojeg angažira Kristina Radan, supruga ubijenog Viktora Radana, a njezina je želja da Dombaj o njezinom ubijenom suprugu sazna što više kako bi se ta bogata i ugledna obitelj obranila od potencijalnih skandala. Dombaj, bivši vrlo uspješni policajac, kreće u istragu koju vodi ekipa iz njegovog privatnog detektivskog ureda pojačana za njegovu kći Kaju koja, nakon što se posvađala s mamom Barbarom koja više nije u braku s Tiborom, dolazi živjeti k ocu. »Istrage Dombaj« riješit će, uz znatnu pomoć Barbare koja je detektivka u policiji, zamršeni slučaj i otkriti počinitelja koji će si sam presuditi prije no što ga ruka pravde dohvati.

Iako je filmska umjetnost osnova, režiser Žmegač ističe se i kao književnik Žmegač. Tako su, primjerice, grafičkim izgledom odvojeni dijelovi teksta vezani uz Dombaja koji su plasirani klasičnim fontom, Kajin tekst je u kurzivu, a poseban oblik ima i isječak iz dnevnika koji 1941. godine vodi Karlo Mileta, dokument vrlo bitan za konačno razrješenje zločina. Naravno, uz izmjene fonta slova autor mijenja i načine pripovijedanja ovisno o liku kojem je posvećen tekst pa je tako Dombaj svojevrsni »klasičar« bogatog načina izražavanja, Kaja je pripadnica mlade otkvačene generacije isto takvog rječnika, a Miletin dnevnik odiše leksikom četrdesetih godina prošlog stoljeća i definitivno predstavlja mali jezični izazov za svakog čitatelja.

Društvena kritika

Također, Žmegač je, slijedeći neke od filmova koje njegovi junaci citiraju i o kojima s oduševljenjem raspravljaju, svom tekstu dodao i jasne elemente društvene kritike pa je tako itekako uočljivo kako je svijet filma (i umjetnosti općenito) u doba komunizma u bivšoj državi bio bitno opterećen ideološkim odrednicama od kojih je bilo opasno odstupiti, a novo je doba donijelo sirovost i surovost nužnu za preživljavanje, posebno za uspjeh. Kroz opis rada političke stranke Vaš glas dotaknuta su bezbrojna suvremena hrvatska opskurna »strančarenja«; Tibor Dombaj u nemilosti je jer su svi uvjereni (mada dokaza nema) da je baš on opljačkao sef u policiji, a ta je epizoda »direktno preuzeta« iz nedavne hrvatske stvarnosti, kao što je mučan i morbidan incident na zagrebačkom kupalištu opisan u Miletinom dnevniku literarno moćan podsjetnik na mrak ustaštva.

Životne priče likova

Ipak, ti primjeri ukazivanja na društvene negativnosti su u drugom planu, a temelj svega su ljudske sudbine, odnosno životne priče likova, njihovi međusobni odnosi, izgubljene i promašene ljubavi, psihički pritisci s kojima se teško nositi, lagani teror godina i dolazak starosti… Uostalom, roman i završava ne osvrtom na društveno stanje koje je i »proizvelo« ubojicu, već na osobni Dombajev život i njegovu nesretnu ljubav s prevaranticom Tamarom.

Nedvojbeno, Žmegač je stvorio zanimljiv roman koji se temelji na starinskom načinu detektivske istrage pa će možda nekome i zasmetati uočljivi manjak akcije, kao što će nekima 394 stranice teksta biti previše. No, s duge strane, autor je uz zanimljivu priču stvorio nesvakidašnji detektivski par koji čine otac i kći, pri čemu Tibor Dumbaj očigledno cijeni staru školu detektiva poput inspektora Maigreta i sličnih, a Kaja sanja da bude kao Lisbeth Salander, junakinja sjajne trilogije »Millennium« švedskog pisca Stiega Larssona. Dakle, Žmegač je uspio potvrditi Godardovu »sve je film« koju, kako i piše u romanu, treba tumačiti kao – sve je kinopredstava. Žmegač nam je uspio kroz literaturu ponuditi kino.

O autoru

Davor Žmegač (Zagreb, 1955.) filmski je redatelj i scenarist, autor šest kratkih igranih filmova, četiri dugometražna igrana filma i tri TV-serije, među ostalima »Utočišta« (1988., Specijalna nagrada žirija, Bilbao), »Zlatne godine« (1993., Zlatna arena za režiju, Pula), »Putovanje tamnom polutkom« (1995., službeni program festivala u Montrealu), »Prezimiti u Riju« (2002., četiri Zlatne arene, Pula), »Tužni bogataš« (2008., Nagrada hrvatskog glumišta za režiju TV-serije), »Zabranjeno smijanje« (2012.), »Tin: 30 godina putovanja« (2017.). Redoviti je profesor scenarija (Filmsko pismo) na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje predaje od 1998. godine. Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja. Roman »Crvotočina« prvi mu je objavljeni prozni tekst.