Na nedavno održanoj promociji u Zagrebu, govoreći o tome kako je dobila ideju za roman, spisateljica Koloper, rođena Zadranka, koja udajom postaje Šibenčanka, ispričala je kako ju je zaintrigirala činjenica da u svibnju ni danas u Šibeniku nema vjenčanja, ne zvone vjenčana zvona jer usmena predaja kaže da bi u svibnju sklopljen brak bio nesretan.

 Nakon godina proučavanja povijesnih spisa napisala je roman o ljubavi Jelene i Matije te time Šibeniku priskrbila mjesto grada u kojem su poput Verone i Mantove živjeli nesretni ljubavnici poput Romea i Julije, ili dobro poznatog Kaštel Lukšića u kojem i danas živi legenda o tragičnoj ljubavi Miljenka i Dobrile.

 Ali, za razliku od tragičnog završetka Romea i Julije, te Miljenka i Dobrile »Zavjet« ima sretan kraj jer je Matija nakon dugo godina izbivanja jednog jutra svojom galijom uplovio u Šibenik, a Jelena raskinula zavjet dan Bogu da će za spasenje svoga grada od kuge, žrtvovati njoj najvrijednije što ima, ljubav prema Matiji i postati časnom sestrom u samostanu sv. Lucije.

 Kroz roman spisateljica opisuje i odnos Jelene i oca koji je bogat i pošten čovjek, ali koji za svoju kćer udajom traži mjesto u istom društvenom staležu i protivi se njezinom braku s Matijom. Opisuje i prijateljevanje Jelene i biskupa Alojzija Marcela.

 Shrvana zabranjenom ljubavi Jelena proživljavala i svu patnju koju je »crna smrt« nanijela njezinom gradu, a svoj zavjet da ode u samostan povjerila je prvo biskupu Marcelu.

Razumijevao je biskup i Jeleninog oca, ali i mladu djevojku te je gledajući svečanost u kojoj je s još tri djevojke zadnji puta prošla ulicama grada prije nego li je ušla u samostan, u čast njezinog zavjeta i odricanja od ljubavi, obećao da u svibnju mjesecu više nikad nikoga neće vjenčati, i da u tom mjesecu u Šibeniku više nikad neće zvoniti vjenčana zvona.

 Osim ljubavne priče spisateljica opisuje tursku opsadu Šibenika kojega zahvaljujući hrabrosti njegovih i stanovnika okolnih mjesta nikada nisu osvojili.

 Biskup Marcelo pozvao je sav puk iz okolice grada da zapale svoja imanja kako bi turska vojska ostala bez hrane i da dođu u grad. To se i dogodilo i uz 6000 stanovnika u gradskim zidinama u grad se slilo još toliko.

Svi zajedno, stari i mladi u odlučnosti da se obrane svoj grad, u samo dva ljetna mjeseca 1646. izgradili su dvije tvrđave – sv. Ivana i Barone koja je tako nazvana po vođi obrane Šibenika, Nijemcu barunu Degenfeldu koji je bio u službi Mletačke Republike.

 S obzirom na to da se većina romana »Zavjet« odvija na šibenskim tvrđavama, uključujući i Barone koja je nedavno obnovljena, spisateljica Koloper nije skrivala zadovoljstvo što je prva promocija održana upravo na tom povijesnom mjestu opisanom u njezinu romanu čije se izlaženje poklopilo i s proslavom 950 godišnjice osnutka Šibenika, jedinog samorodnog hrvatskog grada.

 U nakladničkoj recenziji Empyre Production, Šibenik, Mladen Urem ističe da se autorica u romanu dotiče nekoliko ključnih područja. To su prvenstveno pojedinac u odnosu prema društvu, potom njegove intimne i emocionalne preokupacije u kojima on i njegova sredina igraju značajnu pokretačku ulogu, zatim društveni i politički kontekst u kojem se oni nalaze, a što predstavlja metaforu hrvatske povijesti i sudbine hrvatskog naroda.

Uronjenost u tu stvarnost u kojoj se ravnopravno sudaraju ključni trenuci vremena s trivijalnošću lokalne sredine, približavaju Koloper suvremenoj prozi koju će neki nazvati jednostavno povijesnim romanom, neki pak pripovijednom prozom, međutim, detaljnija analiza pokazuje nešto sasvim drugo. Slika je to društvenog i socijalnog života, toliko dobro i detaljno opisana da s pravom taj roman možemo nazvati punokrvno šibenskim, ocijenio je Urem.

 Roman je ilustriran darovnicom hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. iz 1066., prvim spomenom na Šibenik, u kojoj ženskom samostanu sv. Marije u Zadru kojeg je obnovila njegova sestra po majci, patricijka Čika, daje kraljevsku slobodu.

 Orijana Koloper rođena je 1965. godine u Zadru a živi u Šibeniku. Majka je troje djece. Piše od srednjoškolskih dana kada je postala članom kluba književnika Zadra. Nakon Domovinskog rata počela je pisati tekstove za razne glazbenike pa su mnoge od tih pjesama izvedene na Melodijama hrvatskog Jadrana, Zagrebfestu i Festivalu šansone u Šibeniku.

Romane počinje intenzivnije pisati posljednjih petnaestak godina.  Uz »Dodir trećeg oka«, »Arabesku« i »Samo jedan san«, »Zavjet« joj je četvrti objavljeni roman.