Najosamljeniji europski pisac

Nizozemski prozaik, esejist i pjesnik Cees Nooteboom uskoro u Zagrebu

Sandra Sabovljev

Kao što postoje veliki pisci pojedinih jezika, veliki nacionalni pisci, tako postoji i on, jedan i jedinstveni, europski pisac, koji svojim djelom i stavom potvrđuje postojanje europskog identiteta i cjelovitosti jednoga zajedničkog iskustva, smatra Miljenko Jergović



Cees Nooteboom danas je najveći živi europski pisac. Naglasak je na riječi – europski. Naime, kao što postoje veliki pisci pojedinih jezika, veliki nacionalni pisci, tako postoji i on, jedan i jedinstveni, europski pisac, koji svojim djelom i stavom potvrđuje postojanje europskog identiteta i cjelovitosti jednoga zajedničkog iskustva, sačinjenog od niza jezično različitih i kulturološki polivalentnih iskustava.


Cees Nooteboom je u tom, europskom smislu danas, možda, i najosamljeniji pisac u Europi. Mi smo, u Hrvatskoj, imali sreće s njegovim prijevodima: oni su i brojni, i vrlo kvalitetni. Znamo ga kao romanopisca, autora kratkih priča, esejistu, ali i autora jedne neobične, silno poticajne knjige, putopisno-memoarske, o Nooteboomovom cjeloživotnom španjolskom iskustvu. Meni je naprosto nevjerojatno da on dolazi u Zagreb, priznaje Miljenko Jergović komentirajući dolazak nizozemskog prozaika, esejista, pjesnika i putopisca u Zagreb 3. ožujka kada će u Muzeju za umjetnost i obrt u društvu urednika Romana Simića Bodrožića razgovarati o svojim knjigama (»Skitnje do Santiaga«, »Pisma Posejdonu« , »Noću dolaze lisice«, »Kako biti Europljanin«…), važnim naslovima suvremene literature koje zahvaljujući zaprešićkoj izdavačkoj kući Fraktura možemo čitati na hrvatskom.



Cees Nooteboom rođen je 31. srpnja 1933. u Den Haagu. Od sedamnaeste se počeo bavio novinarstvom, a ubrzo je objavio i prvi roman Filip i ostali (1955.). Do sada je objavio brojne knjige poezije, proze, putopisa i eseja. Dobitnik je najvažnijih nizozemskih književnih nagrada: za roman »Rituali« primio je Bordewijk Prize i Pegasus Prize, za roman »Priča koja slijedi« europsku nagradu Aristeion, za djelo »Berlinske bilješke« dobio je Njemačku književnu nagradu povodom 3. listopada, a za cjelokupno djelo nagradu Constantijn Huygens, Compostella-Preis, Hansischer Goethe-Preis, Austrijsku državnu nagradu za europsku književnost, te prestižnu nizozemsku nagradu P. C. Hooft. Među brojnim djelima izdvajaju se romani »Vitez je umro«, »Rituali« (također u izdanju Frakture), »U Nizozemskoj«, »Dušni dan«, zatim knjige pripovijedaka i brojni putopisi »Jedna noć u Tunisu«, »Jedno jutro u Bahiji«, »Jedna večer u Isfahanu«, »Svijet je putnik«, Filozof bez očiju: europska putovanja, »Hotel Nooteboom«… Djela su mu prevedena na više od dvadeset svjetskih jezika.





Objavljene 1992. godine, a u nas prevedene lani, »Skitnje do Santiaga«, podnaslovljene kao Bilješke modernog hodočasnika po Španjolskoj, na koje se referira i Jergović jedno je od najznačajnijih Nooteboomih djela. On putuje prema Santiagu de Composteli, drevnom hodočasničkom stazom koja je promijenila svjetsku povijest, prateći tragove velikih figura španjolske prošlosti (Cida i Cervantesa, Velázqueza i Zurbarána, Ivane Lude i cijele galerije ukletih Habsburgovaca) te posjećujući mjesta u kojima se kovala sudbina te veličanstvene zemlje.


Alhambra i muzej Prado, katedrala Svetoga Jakova u Santiagu, ali i stotine čarobnih tajnih mjesta koja se ne spominju u turističkim brošurama čine »Skitnje do Santiaga« sveobuhvatnim portretom Španjolske – jedinstvenim vodičem kroz njezine pejzaže i gradove, povijest i kulturu, umjetnost i arhitekturu. Nooteboom putuje i zapisuje, a u njegovim bilješkama modernoga hodočasnika otkrivamo dubinu i inteligenciju povjesničara, hrabrost pustolova i strast pjesnika – putnika koji prošlost i sadašnjost našega svijeta majstorski čita skićući se između Andaluzije i Baskije, Katalonije i Kastilje.


Posvetivši »Skitnjama« jednu svoju Subotnju matineju, Jergović se jednako divi Nooteboomu i aragonskom kralju Jaimeu I. o kojemu Nizozemac piše. Naime, taj je aragonski kralj svoje istinsko europejstvo pokazao davne 1250 godina izdavši povelju muslimanima koji pod kršćanskom upravom određujući da će »svi muslimani ubuduće živjeti pod svojom sunnom (zakonom), (…) poučavati djecu u duhu Kurana bez ikakvih prepreka, (…) kretati se slobodno po cijelom kraljevstvu, što im nitko ne smije priječiti«


– Španjolsku je i našao za svoju odabranu domovinu, po njoj putovao punih četrdeset godina, istražujući i najudaljenije gradiće, i najmanje crkvice u njima, nalazeći, kako kaže, naročiti užitak kad u malenim španjolskim varošicama zađe u one male i prenatrpane knjižare, u kojima biva knjiga kojih nema nigdje drugdje, možda i zato što je duboko u toj zemlji, u njezinoj podsvijesti i u arhitekturi kao slici društvene podsvijesti i povijesti, sadržano iskustvo koje je stvorilo povelju kralja Jaimea I, i omogućilo sve te male državice, ili države-gradove, u kojima je iz odnosa vjerske većine i manjine nastajao savršeni kulturni i politički sklad. U tom vremenu bez zlopamćenja i predrasuda živi Cees Nooteboom u svojoj velikoj maštariji, piše Jergović.


Sačinjeno od digresija


Fraktura je 2005. godine, u doba dok smo još debelo bili u čekaonici EU, objavila i knjigu Nooteboomovih eseja »Kako biti Europljanin?« – nezaobilazno djelo u promišljanju europskih integracija i položaja malih kultura i jezika unutar ujedinjene Europe. Nooteboom u toj knjizi s velikim žarom, ali i staloženošću pokušava odgovoriti na pitanja – postoji li jedna Europa ili mnogo Europa, kako se to postaje odnosno biva Europljaninom, koje su sve kulturne poveznice koje naš kontinent čine jedinstvenim… Nooteboomov dolazak bit će bez sumnje i odlična prilika da se s ovim velikim zagovornikom europskog jedinstva, porazgovara o krizi Unije i njenoj sve ugroženijoj budućnosti. Bit će svakako riječi i o drugim aktualnim društvenim problemima te o brojnim njegovim djelima kojima je pišući i putujući šezdesetak godina pokrio sve književne žanrove.


U tom je smislu zanimljiva zbirka pripovijedaka »Noću dolaze lisice«, koju je Fraktura objavila prije nekoliko mjeseci, i koja Ceesa Nootebooma dovodi do njegove omiljene pozornice – Mediterana.


– Jer, baš na tome moru i na tim obalama – od Venecije do Baleara, od Alžira do Francuske – događaju se njegove iznimno lijepe, melankolične priče, koje uz kap oporoga humora i s puno mudrosti govore o ljubavi i o gubitku, o prijateljstvu i umjetnosti. Život je najčešće nesporazum, ali i čudo, misao je koja kao da stoji u pozadini osam Nooteboomovih priča, povezujući ih u tolikoj mjeri da bismo ovu knjigu lako mogli čitati i kao roman i kao meditaciju o sjećanju, životu i smrti, stoji na koricama »Noću dolaze lisice«, još jedne knjige nastale kao plod autorovih unutarnjih i vanjskih putovanja.– Otkako je s nepunih sedamnaest godina napustio kuću i autostopom, bez novčića u džepu, prokrstario Belgiju i Luksemburg, Cees Nooteboom ne prestaje putovati. To putovanje opisao je u svome prvom romanu, nazvavši ga svojom »pravom školom života, pisanja i bivanja Europljaninom«. I sve otada ovaj vječiti kandidat za Nobelovu nagradu putuje i školuje se, skićući između kontinenata i književnih formi, seleći stečeno znanje, mudrost te ljubav prema povijesti i kulturi Sredozemlja gdje god osvanuo, nadovezuje se na Nooteboomovu strast za putovanjima njegov hrvatski urednik Roman Simić Bodrožić naglašavajući da je riječ o autoru kojega časopisu Newsweek smatra jednim od najznačajnijih putopisaca ovoga stoljeća.

– Njegova je književnost, kako sam kaže, »sačinjena od digresija«, a takvo je i jedno od njegovih kapitalnih djela »Skitnje do Santiaga«, u kojemu nas vodi po Španjolskoj, njezinim zakucima i odvojcima njezine prebogate povijesti, onako kako drugi putnici niti bi znali niti mogli. No Nooteboomov cilj, u ovoj ili bilo kojoj drugoj knjizi, nije dovesti nas negdje, nego putovati s nama, na obostrano zadovoljstvo, zaključuje Simić Bodrožić.