RIJEKA Kolokviji su desetkovali posjet predavanju Velimira Viskovića na Filozofskom fakultetu u Rijeci pod nazivom »Hrvatska književna enciklopedistika«. Šteta, jer je o enciklopedistici, brojnim izazovima, pa i ratovima, publika mogla slušati ne samo od Viskovića – jednog od ključnih enciklopedističkih insajdera – nego i od velikog erudita Tonka Maroevića. A njima su sekundirali, predstavljajući ih, Nikola Petković i Aleksandar Mijatović kao predstavnici združenog pothvata odsjeka za kulturologiju i kroatistiku u organizaciji ovog predavanja.

Podnaslov Viskovićeva predavanja bio je »Od personalnih enciklopedija do Hrvatske književne enciklopedije«, što ga najbolje i opisuje, budući da je govornik izložio put od angažiranja u Leksikografskom zavodu 1976. godine pa sve do konačnog početka objavljivanja Hrvatske književne enciklopedije 2010. godine, ali i perioda nakon objavljivanja, obilježenog polemikama, svađama i tumačenjima koncepta Enciklopedije.

Ona je, naime, široko zahvatila korpus hrvatske književnosti, uvrstivši u izdanje i pisce iz okruženja, poglavito srpske. Dio kulturne javnosti, opterećen kompleksom usko shvaćene nacionalne kulture, zamjerao je tom konceptu upravo tu širinu, na što Visković ne želi nego pojedinačno odgovarati. Za svakoga uvrštenog pisca, tumači Visković, postoje jaki argumenti o utjecajima koje je imao ili ima na hrvatsku književnost, pa se on zapravo ponosi brojem od čak 3.000 biografskih natuknica. No nije to jedini novum u pristupu književnoj enciklopedistici; tu su i natuknice o stilskim epohama hrvatske književnosti, rodovima i vrstama, versifikaciji i brojnim drugim aspektima koji čine književnost.

A put do Enciklopedije krenuo je od dugogodišnjeg pregovaranja i nagovaranja. Za Krležina života ona se, kako znamo, nije desila. Nakon Krležine smrti Visković je je dobio priliku raditi na »Krležijani«, kao jednoj od prvih europskih personalnih enciklopedija. Uslijedile su one o Držiću i Matošu i tek je onda red došao i na Hrvatsku književnu enciklopediju.

Maroević je istaknuo da je rad na Enciklopediji za njega iskustvo skromnosti. Visković je – po njemu – bio otvoren autorima najrazličitijih političkih i idejnih opcija, a i u tom je širokom kontekstu po njemu ostvarena standardizacija i normizacija.

Visković je na Filozofskom fakultetu inače održao stručnije predavanje od događaja najavljenog iste večeri u antikvarijatu Ex libris, na kojem je naglasak stavljen na popularniji pristup i predstavljanje knjige »Rat za enciklopediju«, upravo o tom trnovitom putu do Enciklopedije, u izdanju nakladnika Vuković & Runjić.