Snimio Roni BRMALJ
Lorencinovu knjigu teško je žanrovski odrediti – ona je i esej, i biografsko djelo, i kritika, a autor je probao tekstualnu konstrukciju utemeljiti na jeziku uzora, pa je knjiga pisana Joyceovim stilom
RIJEKA James Joyce možda nije volio Pulu, u kojoj je boravio gotovo po kazni, dok je kroz Rijeku samo prošao, no to je prema srpskom filmašu, pedagogu i publicistu Nikoli Lorencinu sasvim dovoljno da se ovi gradovi ponose što su barem nakratko ugostili ovog velikana pisane riječi.
No nije Lorencin sinoć došao u Rijeku da bi samo to rekao, već da bi predstavio svoju knjigu »Džejms Džojs i film«, u izdanju Filmskog centra Srbije. Na improviziranoj pozornici u solidno popunjenom atriju Art-kina »Croatia« o knjizi su još govorili i urednik knjige Miroljub Stojanović, filmski kritičar Dragan Rubeša te ad hoc voditelj Miroslav Tatić.
O knjizi, koja će se moći nabaviti i u knjižnici Art-kina, u konačnici i nije previše rečeno, osim što je jasno utvrđeno da ima 500-tinjak stranica, a da je još toliko urednik izbacio. Stojanović je uglavnom pričao o knjigama koje su prethodile i koje će doći nakon Lorencinove, a Lorencin je govorio o fascinaciji Joyceom, ali i davnim događajima u Rijeci i Puli, gradovima u kojima je živio.
Možda je o knjizi teško govoriti jer se čitatelj dok je čita osjeća kao na LSD-ju – kako je rekao Rubeša. Knjigu je, tako, teško žanrovski odrediti – ona je prema Stojanoviću beskrajno polivalentna: i esej, i biografsko djelo, i kritika, a autor je probao čitavu tekstualnu konstrukciju utemeljiti na jeziku uzora, pa je knjiga pisana Joyceom samim. Rubeša je potvrdio da je knjiga kompleksna, da doista slijedi Joyceov tok svijesti, a da se filmom zapravo bavi u puno širem kontekstu.
Svi su se sugovornici složili, što je inače bila rijetkost večeri, oko toga da su sve dosadašnje ekranizacije Joycea, osim »Mrtvih« Johna Hustona, bile smeće. No za veze Joyceova pisanja i filma – tvrdi to Lorencin – dovoljno je pročitati bilo koji dio bilo kojeg njegova teksta.
Zanimljivost ove knjige objavljene u Srbiji je i to što je pisana ijekavicom i objavljena je na latinici, što nitko od sinoćnjih sugovornika nije primijetio, kako je istaknuo Lorencin. No zadovoljno je utvrdio i kako joj tu činjenicu nitko u Srbiji nije zamjerio.
Nakon predstavljanja knjige autor je pozvao publiku da ostanu i na projekciji polusatnog kolaža filmova iz Istre i Kvarnera, koji označavaju početak njegova filmskog angažmana.