ZAGREB Četrdeset godina bavljenja kazalištem sumirano je u knjizi Darka Gašparovića »Dubinski rez«, u izdanju Hrvatskog centra ITI-ja, predstavljenoj u srijedu u zagrebačkom Društvu hrvatskih književnika na Tribini DHK-a voditeljice Lade Žigo.

Knjigu su uz autora predstavili povjesničar kazališta i teatrolog Branko Hećimović te teatrologinja i urednica knjige Željka Turčinović, a u popratnom programu nastupili su pijanist Danijel Gašparović i pjevačica Tanja Ruždjak.

Hećimović je u vrlo opširnom izlaganju posvetio pozornost gotovo svim tekstovima u knjizi, utvrdivši da je ona prije svega konstrukt, oličenje esejističkog, a ne monografskog pristupa autorima. Pritom Gašparović »dubinski zasijeca« u tkivo dramskog pisma 20. stoljeća, ali i s njime povezanog kazališta. Hećimović je posebno naglasio autorovo revidiranje stavova o nekim dramskim tekstovima i piscima koje je zastupao kao mlađi.

Hećimović je dao i uputu za čitanje knjige. Naime čitatelj bi se mogao u njoj izgubiti, kao što se i njemu desilo, čita li je od korica do korica. Bolje je posvetiti se jednom od autora, pa iščitati tekstove o njemu. U Gašparovićevom fokusu našli su se tako dominantno Nedjeljko Fabrio i Slobodan Šnajder, a tu je i nezaobilazan Kamov, pa Krleža, Ivo Vojnović, Radovan Ivšić, Slobodan Novak, Čedo Prica i drugi. O svima njima Gašparović piše – kako je rekao Hećimović – kao krajnje subjektivan, polemičan i provokativan autor.

Turčinović je više pozornosti posvetila biblioteci »Mansioni«, u sklopu koje je knjiga izašla, rekavši da je dosadašnja 51 knjiga iznimno kulturološko dostignuće u vremenu u kojem se financije za dramsko i teatrološko pisanje sve više smanjuju.

– Unatoč tome, kad smo počinjali mi smo onda tražili autore, dok danas autori traže nas – rekla je Turčinović.

Gašparović je u svojem obraćanju izrazio posebnu zahvalnost trima prisutnim osobama, koje su mu bile i jesu ogroman poticaj za rad, između ostaloga i na ovoj knjizi. S Nedjeljkom Fabrijem i Nevom Rošić dijeli iskustvo predstave »Vježbanje života«, praizvedene u Rijeci 28. veljače 1990. godine, dok s Tomislavom Kurelcem dijeli iskustvo dasaka koje život znače u Studentskom eksperimentalnom kazalištu 60-ih godina.