Pročitali smo autobiografiju

Barack Obama – “Obećana zemlja: Knjiga koja se čita poput dobrog društvenog romana

Marinko Krmpotić

Reuters

Reuters

Pisanju autobiografije »Obećana zemlja« (»A Promised Land«) Obama nije pristupio knjiški, već s puno strasti i želje da kroz iznesenu priču i sebi i čitatelju pojasni samoga sebe i svoje vrijeme, a konačan rezultat je knjiga koja se čita sa zanimanjem, poput nekog dobrog društvenog ili obiteljskog romana



 


Zbog iznimnog značaja te zemlje svaki predsjednik Sjedinjenih Američkih Država je povijesna ličnost, a Barack Obama bez imalo dvojbe ide u red onih najbitnijih i najznačajnijih. Naime, njegova 2008. godine ostvarena prva pobjeda te rukovođenje najznačajnijom svjetskom državom u dva mandata svojevrstan su vrhunac demokracije u SAD-u, ponajprije stoga jer se prvi put u povijesti te velike države dogodilo da je na njenom čelu bio crnac, predstavnik rase koja je desetljećima na tom kontinentu i službeno imala status – roblja. Upravo stoga izbor Obame za prvog čovjeka SAD-a bio je povijesni i civilizacijski iskorak na razini cijelog čovječanstva.



Logično je stoga da će autobiografija tog čovjeka izazvati ogromnu pažnju, a nepunu godinu po objavljivanju u SAD-u ova se opsegom vrlo velika knjiga (750 stranica) pojavila i u Hrvatskoj pa će i domaći čitatelji moći detaljnije upoznati lik i djelo ovog izuzetnog čovjeka. Svima koji od ove knjige žele priču o političkom usponu i obavljanju predsjedničke dužnosti, knjiga će biti privlačna jer donosi detaljne opise Obamina političkog uzleta i predsjednikovanja, a itekako će zadovoljni biti i oni koji žele upoznati prvog crnog predsjednika SAD-a kao čovjeka – supruga, oca, sina, unuka, prijatelja… Baš te stranice prosječnom će čitatelju biti draže i zanimljivije, prvenstveno zato što je Obama vrlo dobro, vjerno i emocionalno dojmljivo prikazao svoj obiteljski život pa se slobodno može reći da su, usprkos svim političkim uspjesima i za povijest čovječanstva važnim odlukama donijetim u dva Obamina mandata, glavni likovi ove autobiografije on, njegova supruga Michelle te njihove kćeri Malia Ann i Sasha.


Kao obiteljski roman




Pisanju autobiografije »Obećana zemlja« (»A Promised Land«) Obama nije pristupio knjiški, već s puno strasti i želje da kroz iznesenu priču i sebi i čitatelju pojasni samoga sebe i svoje vrijeme, a konačan rezultat je knjiga koja se čita sa zanimanjem, poput nekog dobrog društvenog ili obiteljskog romana. Da bi u što većoj mjeri istaknuo svoju nazočnost, autor ne poštuje onaj za ovu vrstu literature čest suhoparni pristup pa se zbivanja ne odvijaju kronološki, već Obama čitatelja često iz situacije o kojoj govori vraća u prošlost opisujući događaje i likove koji su bitni za kasniji dio njegova života i cijele priče. Na kraju se ipak sve slaže u jednu čvrstu i razumljivu cjelinu iz koje saznajemo mnogo.
Tako nas upoznaje s roditeljima svoje majke, bjelkinje Anne Dunham, koji su svojoj kćeri usadili ispravne i pozitivne stavove o svijetu. S puno ljubavi progovara o svojoj voljenoj majci koja je u ogromnoj mjeri zaslužna za stvaranje njega kao osobe, a spominje i svog oca, Kenijca, bez čije je nazočnosti odrastao jer ih je on nedugo po njegovom rođenju napustio i vratio se u Afriku. Detaljno su opisani njegovi studentski dani u New Yorku, potom i na Harvardu, kao i brojni dobrotvorni i drugi slični poslovi kroz koje je još kao student nastojao pomoći siromašnima i svima kojima je pomoć bila potrebna. Naravno, poseban dio knjige vezan je za njegovu vezu s Michelle Lavaughn Robinson koju upoznaje kad počinje raditi u jednoj čikaškoj pravnoj tvrtki, a ona bude određena za njegovu mentoricu. Vjenčaju se 1992. godine i u tom trenutku on i ne razmišlja o političkoj karijeri, ali kad ga splet događaja 1995. godine usmjeri k uspješnoj kandidaturi za senatora države Illinois, politički se kotač počinje okretati.


Put do vrha


No mjesto prvog čovjeka SAD-a je još jako daleko, a put do vrha sve je samo ne lagan i jednostavan pa počinje trpjeti i brak u kojemu su rođene dvije kćeri – Malia 1998. te Sasha 2001. godine. Sve to Obama opisuje iskreno, priznajući kako se često pitao nije li previše žrtvovao za svoju političku karijeru, odnosno nije li u prevelikoj mjeri ponekad zapostavljao suprugu i djevojčice koje su mu bile i ostale sve na svijetu, što je uočljivo i iz posvete na uvodnoj stranici gdje stoji: »Za Michelle – moju ljubav i moju životnu partnericu« te »Za Maliju i Sashu – čija čudesna svjetlost sve čini blistavijim«. Baš zahvaljujući njima, njihovoj ljubavi i razumijevanju, Barack Obama postao je, kako ga je duhovito nazvao biskup Dezmond Tutu, »prvi afrički predsjednik SAD-a«.
Upravo ta vezanost za obitelj jedan je od temeljnih motiva cijele knjige jer se Obama obitelji sjeća i u za njega najbitnijim trenucima pa je, tako, primjerice, svoje posljednje obraćanje prije izbora za prvi mandat u velikoj mjeri posvetio baki Toot uz koju je bio iznimno jako vezan, a koja je umrla nekoliko sati ranije. Također, čak i kad vodi najmoćniju zemlju svijeta Obama ne zaboravlja svoju suprugu i djecu pa se, primjerice, za što kvalitetniju zaštitu prirode zalaže i stoga što na umu ima želju svoje kćeri Malije koja ga je, znajući da je tata jako važan, nekoliko puta pitala »što će učiniti s tigrovima koji su jako ugroženi«. Isto tako on će, s puno volje i elana, biti jedan od voditelja košarkaške ekipe Vipers u kojoj igra njegova mlađa kći, osnovka Sasha, a saznat ćemo i to da sam jako voli košarku i često je igra, da od mladosti ima veliku strast prema čitanju, da voli suvremenu glazbu i ima svoje rock i rap junake…


Smijanje na vlastiti račun


Michelle Obama ne voli politiku, ali je spremno stala uz supruga i izdržala dva mandata. No nije ju bilo lako nagovoriti jer se protivila kandidaturi svog supruga. Zašto baš ti, upitala ga je u jednom trenutku, a budući predsjednik SAD-a rekao joj je: »Znam da onog dana kad podignem svoju desnu ruku i položim prisegu kao predsjednik Sjedinjnih Država, svijet će Ameriku početi drukčije gledati. Znam da će klinci diljem ove zemlje – crni klinci, hispanski klinci, klinci koji se ne uklapaju – i oni će sebe vidjeti drukčije, njihovi će se obzori i mogućnosti proširiti. A samo to… samo to bi vrijedilo truda«, rekao je Barack Obama, a Michelle mu je odgovorila: »Pa dragi, to je prilično dobar odgovor.«
Uz uočljivu sklonost analizi (ne samo političkoj), Obama u ovoj knjizi često iskazuje i duhovitost ne libeći se smijati i na vlastiti račun. Sjajna je pritom epizoda kad mu njegove curice, svjesne da je općepoznata ličnost, predlože da – promijeni ime. »Možda bi te onda manje ljudi prepoznavalo«, kažu Malija i Sasha predlažući mu – dječji razigrano i veselo – da njegov pseudonim bude Johnny McJohn John. S tom idejom dolaze uvečer i kod Michelle, čiji je komentar tog dječjeg prijedloga razorno duhovit. Michelle kaže kćeri koja joj je to predložila: »To je sjajna ideja, mila. Ali jedini način na koji se tata može zamaskirati jest da ode na operaciju ušiju.«

 


Priča o političkoj karijeri


Naravno, uz ove većini zanimljive životne i obiteljske podatke Obama je najveći dio svoje knjige posvetio opisu svog političkog puta i to od prvih iskustava dobrotvornog društvenog rada pa do statusa senatora, odnosno kandidata Demokratske stranke za predsjednika te, naravno, svega vezanog za prvi predsjednički mandat. Kao što je zanimljiv i detaljan u opisima obiteljskog života, tako je Obama precizan i sveobuhvatan u priči o svojoj političkoj karijeri pri čemu je uočljivo kako stalno inzistira na timskom radu pa tekst vrvi imenima i pričama o ljudima koji su mu pomagali u njegovom usponu do predsjedničkog trona. Pritom su jednako zanimljivi i stranački, kao i kasnije predsjednički izbori, a većinu politici sklonih čitatelja posebno će zanimati sve vezano za prve četiri godine mandata koje pratimo od izborne pobjede i inauguracije, preko formiranja Vlade SAD-a te kasnijih brojnih unutarnjih i međunarodnih političkih aktivnosti vezanih za donošenje raznih zakona i realizaciju programa najavljenog u predsjedničkoj kampanji. Knjiga završava činom koji mu je, opravdano smatraju mnogi, donio ogromnu prednost pri kandidaturi za drugi mandat. Riječ je o akciji »Neptunov trozubac« kojom su američki marinci u rano proljeće 2011. godine otkrili sklonište Osame bin Ladena i likvidirali ga u munjevitoj akciji. Šestog svibnja 2011. godine Barack Obama druži se s tim vodom marinaca, koji je uspješno poveo akciju i baš to je »zadnja epizoda« knjige »Obećana zemlja« čiji drugi dio mnogi očekuju s nestrpljenjem, a za nadati se je da Barack Obama ima volje i želje progovoriti i o četiri godine svog drugog mandata.