Gošća iz Italije

Trenerica glasa u riječkom kazalištu Nicoletta Olivieri: Ne mogu zamisliti život bez glazbe

Kim Cuculić

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

I najveći pjevači da bi ostali najveći moraju stalno učiti i vježbati. Kao trenerica glasa pjevačima mogu pomoći da shvate gdje postoji problem u glasu i savjetovati ih kako da sačuvaju glas



Odnedavno je u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca angažirana Nicoletta Olivieri, gošća iz Italije koja će u Rijeci djelovati kao zborovođa, dirigentica i trenerica glasa (vocal coach). Kao zborovođa predstavit će se na božićnom koncertu zbora Opere koji je posvećen gospelu, a u povodu Uskrsa dirigirat će koncertom »Gloria i Magnificat« Antonija Vivaldija. Sudjeluje i u pripremama »Werthera«, »Otella« i »Fausta«. Olivieri će također raditi kao zborovođa zborova KUD-a Fratellanza koji djeluje pri Zajednici Talijana Rijeka.


Nicoletta Olivieri diplomirala je klavir na Konzervatoriju »G.B. Martini« u Bologni. Surađivala je s velikim i poznatim kazalištima kao što su Scala u Milanu, Teatro »La Fenice« u Veneciji, Arena di Verona, Teatro »G. Verdi« u Trstu, Teatro Comunale di Bologna, a od 2013. bila je zborovođa zbora Nacionalne opere u turskom Izmiru.


Kao pijanistica i korepetitorica surađivala je s dirigentskim imenima kao što su Lorin Maazel, Riccardo Muti, Claudio Abbado, Roberto Abbado, Maurizio Arena, Gustav Kuhn, Daniel Oren, Mstislav Rostropovič…, te s opernim pjevačima Lucianom Pavarottijem, Monserrat Caballe, Joseom Carrerasom, Placidom Domingom, Joseom Curom, Leom Nuccijem, Carlom Colombarom, Ruggierom Raimondijem, Katiom Ricciarelli, Cecilijom Bartoli, Giorgiom Surianom i drugima.


Na početku razgovora Nicolettu Olivieri pitamo kako je došlo do suradnje s riječkim HNK-om? – Prošle godine imala sam u Brazilu masterclass s poznatim basom Carlom Colombarom. On je već prije surađivao s riječkom Operom i pohvalno mi je govorio o ravnatelju Opere Marinu Blaževiću. Colombara je Blaževiću spomenuo mene. Nakon toga smo se našli i počeli suradnju.

Znanje i iskustvo




Zašto je za operne pjevače bitno da imaju trenera glasa?


– Kad je riječ o mladim opernim pjevačima, oni žele poboljšati svoje pjevanje. Pomažem im tako što im prenosim znanje i iskustvo koje sam stekla u Italiji i u svijetu. Radila sam s najpoznatijim opernim pjevačima i dirigentima, te od njih naučila sve što je potrebno za poznavanje repertoara, interpretacije i stila. Marin Blažević pozvao me jer želi da riječki teatar napreduje i raste.


Je li trener glasa potreban i velikim opernim pjevačima?


– I najveći pjevači da bi ostali najveći moraju stalno učiti i vježbati. Kao trenerica glasa pjevačima mogu pomoći da shvate gdje postoji problem u glasu i savjetovati ih kako da sačuvaju glas. Osjetim ako postoji problem i onda im mogu sugerirati i uputiti ih nekome tko je stručnjak za tehniku glasa. U Italiji sam vodila radionice za osobe koje nisu bile profesionalni pjevači.


Podučavala sam ih disanju kad pjevaju. Te su osobe onda mogle bolje pjevati, čak i one koje prije nikad nisu pjevale. Pjevači koji su oštetili glas, to im se dogodilo zbog loše tehnike. Tehnike disanja mogu pomoći i političarima, govornicima, podučavateljima, a korisne su i kod panike i kod ljudi pod emotivnim stresom.


Muti i Abbado


Kakvi su vam dojmovi o riječkoj Operi, zboru i orkestru?


– U riječkom ansamblu upoznala sam vrlo drage i pristupačne osobe. Osjetila sam da ih treba ohrabriti, da imaju više sigurnosti i povjerenja u sebe. Većina njih je motivirana i imaju želju da nauče što više. Zbor riječke Opere nije velik i nadam se da će se moći povećati.


Surađivali ste s mnogim velikim svjetskim opernim pjevačima i dirigentima. Da li vam se netko od njih posebno urezao u sjećanje?


– U dobi od 20 godina imala sam priliku surađivati u milanskoj Scali s Riccardom Mutijem na »Figarovom piru«, u režiji Giorgija Strehlera. Zatim smo radili i »Borisa Godunova« s Claudijem Abbadom. Te dvije suradnje ostavile su dubok dojam na mene u mladosti. Imala sam i strica koji je bio direktor orkestra. Odrastala sam s mnogim važnim glazbenicima u Italiji.


Na vašoj web-stranici napisali ste da je za vas glazba hrana za dušu.


– Počela sam svirati klavir s pet godina i zaista ne mogu zamisliti svoj život bez glazbe. Kad mogu stvarati glazbu, zaboravim i na prostor i na vrijeme. Glazba mi kompletno ispuni dušu. Zato sam i u Rijeci, gdje mi je Marin Blažević dao slobodne ruke. Kad to ne bi bilo tako, ne bih mogla raditi.


Što je za vas glas?


– Svi smo mi vibracija, kao što je i glazba. U tom smislu ne postoji osoba koja nema glasa. Dovoljno je da se educira i osjeti različite intervale tih vibracija. Glazba je dio prirode. Pitagora je znao reći da je svemir pun glazbe. Vibracija svemira je 432 herca, a tolika je i vibracija naših stanica. Sve je povezano. Tako mnogi glazbeni instrumenti imaju dijelove nalik onima ljudskog tijela. Svatko od nas ima vibraciju, poput vlastitog pečata. Svi imamo specifičnu boju glasa. Pjevanje je prirodna stvar.