Nakon dvogodišnje gradnje i iščekivanja, 3. listopada 1885. otvoreno je novo, impozantno kazališno zdanje, remek-djelo arhitekture svojega vremena – Općinsko kazalište/Teatro comunale arhitekata Hermana Gottlieba Helmera i Ferdinanda Fellnera, današnji HNK Ivana pl. Zajca. Otvorenje kazališne zgrade svakako je jedan od važnijih datuma u povijesti Rijeke. Osim što predstavlja biser arhitekture svoga vremena, uz riječku su kazališnu zgradu vezana i nova tehnička dostignuća toga doba: u njoj je zasvijetlila prva električna žarulja i uveden je prvi telefon u gradu. Svečani dan 1885. uveličale su i raskošne Verdijeva »Aida« i Ponchiellijeva »Gioconda«.

Ovoga 3. listopada, 135 godina kasnije, u HNK-u Ivana pl. Zajca odlučili su obljetnicu obilježiti sličnim poduhvatom. U jednome danu tako su se na programu našle dvije opere, kao i tada, ali jedna od njih nije talijanska nego hrvatska opera – osim »Aide« točno u podne počela je izvedba »Nikole Šubića Zrinjskog« – najpopularnijeg hrvatskog glazbeno-scenskog djela rođenog Riječanina Ivana pl. Zajca, čije ime od 1953. nosi riječko Kazalište. Praizvedeno je, pod dirigentskim vodstvom skladatelja, 4. studenoga 1876. u Zagrebu u tadašnjem Narodnom zemaljskom kazalištu, devet godina prije otvorenja zgrade riječkog Kazališta. Morala su proći duga desetljeća prije negoli se »Zrinjski« pojavio u riječkom Kazalištu: 2. studenoga 1946. izvedena je u tadašnjem Narodnom kazalištu u Rijeci ova velika glazbena tragedija, kao prva predstava tek osnovane Opere, pod dirigentskim vodstvom velikog maestra Borisa Papandopula.

Novi riječki »Zrinjski«, u režiji Dore Ruždjak Podolski, podijelio je publiku u vrijeme premijere, a njegova je aktualnost sada posebno naglašena zbog smještanja u distopijski prostor gdje su zboristi znanstvenici koji u laboratoriju pokušavaju pronaći formulu spasa za naciju, što anticipira upravo globalnu situaciju u kojoj se nalazimo. Zahvaljujući zamisli maestra Igora Vlajnića, koji je dirigirao izvedbom, opera je – nakon podulje stanke – ipak izvedena s glazbenicima u orkestralnoj rupi uz preporučeni razmak jer je sastav orkestra bio upravo onakav kakav je bio i prigodom davne zagrebačke praizvedbe, s 30-ak glazbenika. U glavnim su ulogama nastupili Robert Kolar, Kristina Kolar, Anamarija Knego i Aljaž Farasin, a u još uvijek pandemijskim uvjetima malobrojna publika ispratila je izvođače pljeskom i ovacijama. U publici je bio i poznati nogometni trener Miroslav “Ćiro” Blažević.

Jubilej u »Zajcu« nastavio se u večernjim satima i obilježen je glasovitom Verdijevom »Aidom«. No budući da orkestralni glazbenici zbog svoga broja ne mogu biti na preporučenom razmaku, u ovom slučaju bili su smješteni na pozornici, a opera je izvedena koncertno, odnosno poluscenski. Prvi put u ulozi Aide Riječanima se predstavila slavna njemačka sopranistica sa svjetskih opernih scena Maida Hundeling. U ulozi Radamesa debitirao je Domagoj Dorotić, Amneris je Dubravka Šeparović Mušović, a Amonasro nacionalni operni prvak Giorgio Surian. Izvedbom je ravnao novi kućni dirigent Valentin Egel.