RIJEKA – Predstava »Fridin svijet« će u izvedbi ansambla Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno biti izvedena 23. svibnja. Ova baletna predstava suvremenog plesnog izričaja, nastala u suradnji sa Salzburškim državnim kazalištem, plesna je posveta meksičkoj slikarici Fridi Kahlo, njezinom fascinantnom životu i jedinstvenom umjetničkom nasljeđu.

Koreograf je Reginaldo Oliveira, koji je »Fridin svijet« prvo postavio s baletnim ansamblom Salzburškog državnog kazališta gdje je umjetnički kurator i glavni koreograf, a prošle godine i s ansamblom Theatra Municipal u Rio de Janeiru. Uoči riječke premijere razgovarali smo s Reginaldom Oliveirom.

Zašto su vam se život i umjetnost Fride Kahlo učinili zanimljivima za baletnu predstavu?

– Odabrao sam Fridu Kahlo jer su me oduvijek fascinirale žene u povijesti koje su hrabro i autentično prevladavale stereotipe i restriktivne strukture. U početku me privukla Fridina snažna osobnost i jedinstvena prisutnost, ali kada sam počeo istinski istraživati ​​njezin život, shvatio sam koliko je njezina priča zapravo inspirativna i transformativna.

Za mene Frida predstavlja potragu za identitetom, slobodom i istinom. Unatoč boli i nedaćama, živjela je s izvanrednom hrabrošću i ostala potpuno vjerna sebi. Ta mi je poruka duboko moćna i činilo se vrlo prirodnim prenijeti njezin emocionalni svijet i snagu u balet. Njezin život nas inspirira da živimo bez straha i da prihvatimo ono što zaista jesmo.

Emocionalno putovanje

Na koje se načine činjenice iz Fridine biografije i njezine umjetnosti povezuju i isprepliću u predstavi?

– Inspirirala me Fridina biografija, njezina osobna pisma, a posebno njezine slike, kao i ono što one predstavljaju meni osobno. U baletu istražujemo ključne trenutke Fridinog života, uključujući njezinu nesreću i njezin odnos s Diegom Riverom, ali glavni fokus je na njezinom emocionalnom putovanju.

Više od kronološkog pripovijedanja njezine priče, htio sam uhvatiti njezin unutarnji svijet, njezinu snagu, ranjivost i emocionalnu transformaciju koju je doživjela tijekom cijelog života. To je zapravo bit ovog baleta.

Jedna od inspiracija je slika »Dvije Fride«. Zašto baš to djelo?

– Za mene »Dvije Fride« predstavljaju intiman dijalog između različitih dijelova nas samih – između našeg vanjskog identiteta i našeg unutarnjeg emocionalnog svijeta. Ono što me fascinira kod ove slike je ideja transformacije i dualnosti.

Vjerujem da postoje trenuci u životu kada moramo otpustiti verziju sebe koja se više ne osjeća kao kod kuće u nama. Poput zmije koja odbacuje kožu, razvijamo se kroz bol, ljubav, gubitak i iskustvo. Prošlost nikada u potpunosti ne nestaje – ona ostaje dio onoga što jesmo – ali nakon određenih transformacija, nikada se ne možemo vratiti onome što smo nekada bili.

To je ono što vidim u »Dvije Fride«: dva identiteta koja postoje zajedno, povezana sjećanjem, emocijama i ranjivošću. Za mene, slika govori o samoprihvaćanju, emocionalnom preživljavanju i hrabrosti da se suočimo s vlastitom istinom.

Pjesme meksičkih skladatelja

Kakva je vrsta glazbe u predstavi i koja je njezina važnost?

– Glazbeni odabir za »Fridin svijet« duboko je ukorijenjen u meksičkoj kulturi, s pjesmama meksičkih skladatelja koje se izvode na španjolskom jeziku tijekom cijele večeri. Posebno su me fascinirali tekstovi, jer sam pažljivo birao pjesme koje se emocionalno povezuju s različitim trenucima Fridinog života.

Neke pjesme govore o hrabrosti, druge slave život, dok treće izražavaju unutarnju borbu, otpornost ili emocionalnu bol. Za mene je glazba postala snažan izvor inspiracije tijekom kreativnog procesa – ne samo kroz Fridine slike i biografiju, već i kroz emocionalne impulse koje su mi te pjesme dale.

Tijekom proba prevodio sam tekstove na engleski kako bi plesači mogli u potpunosti razumjeti značenje glazbe. Vjerujem da to stvara ogromnu razliku u načinu na koji se tijelo kreće i izražava emocije. Kada plesači istinski razumiju riječi i emocionalnu dubinu pjesme, pokret postaje mnogo iskreniji i življi.

Čak i kada netko ne razumije španjolski tekst, sama glazba i dalje nosi vrlo snažan emocionalni utjecaj. Zvuk instrumenata, tekstura i emocija u pjevačevom glasu i glazbena atmosfera, sve to izravno govori tijelu i emocijama.

Smatram to vrlo zanimljivim, jer vjerujem da publika ne mora razumjeti svaku riječ kako bi osjetila bit. I dalje se mogu duboko povezati kroz emocije glazbe, kroz način na koji pjevač interpretira pjesmu i kroz to kako tijela i duše plesača reagiraju na nju na pozornici. Na taj način iskustvo postaje univerzalno i duboko ljudsko.

Salzburg – Rio de Janeiro – Rijeka

Već ste izveli balet »Fridin svijet« s baletnim ansamblom Salzburškog državnog kazališta, a prošle godine s ansamblom Theatra Municipal u Rio de Janeiru. Kakva je sada vaša suradnja s Baletom u Rijeci? Jeste li primijetili neke razlike u usporedbi s prethodnim ansamblima s kojima ste radili?

– Osobno, volim ovo pitanje jer dotiče nešto meni vrlo važno o prirodi plesa i stvaranja. Premijera »Fride« dogodila se u Salzburgu, gdje sam prvo stvorio balet, a kasnije sam imao prekrasnu priliku ponovo ga postaviti u Rio de Janeiru, gradu u kojem sam rođen. To iskustvo bilo je nevjerojatno emotivno i osobno za mene.

Sada, u Rijeci, osjećam kako se rad ponovo transformira. Često kažem plesačima da za mene plesna predstava nikada nije statična – uvijek je živa i u pokretu. Svaki put kada radim s novom kompanijom, reagiram na plesače koji su ispred mene, na njihove osobnosti, njihove emocije i njihova tijela.

Zato nikada ne pokušavam forsirati koreografiju da bude potpuno ista kao što je bila prije u Salzburgu ili Riju.

Čak i u Riju, djelo se već razvilo u odnosu na originalnu verziju, jer su plesači u njega unijeli različite energije i senzibilitete. Isto se događa u Rijeci. Kao koreograf, i ja se neprestano mijenjam, stalno otkrivam nove slojeve i nove smjerove za dublje istraživanje.

Mislim da je to jedna od predivnih moći plesa: za razliku od slike koja ostaje fiksirana u vremenu, predstava se nastavlja razvijati zajedno s umjetnicima koji je oživljavaju. Kao ljudska bića, rastemo, transformiramo se i počinjemo vidjeti i osjećati stvari kojih prije nismo bili svjesni – ili možda još nismo bili spremni razumjeti.

Zaista sam jako sretan što sam u Rijeci. Plesači su nevjerojatni i inspiriraju me svaki dan. Kad završe probe, već se veselim povratku u studio sljedeće jutro. Volim njihovu otvorenost, znatiželju i spremnost na istraživanje i potpuno uranjanje u rad. I zbog toga jedva čekam premijeru.

Novi projekti

Kakvi su vam sljedeći planovi, što ćete raditi?

– Nakon premijere u Rijeci, vratit ću se u Salzburg, gdje sam smješten i gdje vodim kompaniju. Veselim se povratku, posebno zato što smo prije samo nekoliko tjedana premijerno izveli moju produkciju inspiriranu Studijem 54, legendarnim plesnim klubom u New Yorku, i nastavit ću pratiti probe i predstave tamo.

Zatim, u listopadu, putovat ću u Palermo kako bih ponovo postavio svoju verziju »Trnoružice« u Teatru Massimo, zbog čega sam jako uzbuđen.

Otprilike u isto vrijeme vratit ću se i u Rio de Janeiro kako bih postavio novu produkciju »Romea i Julije«. A sljedećeg proljeća u Salzburgu ću početi stvarati novu verziju »Giselle«. Osjećam se jako zahvalno i uzbuđeno zbog svega što me čeka.

Sretan sam što mi je Salzburg umjetnički dom, a istovremeno imam priliku surađivati ​​s različitim kazalištima i, što je najvažnije, povezati se s novim ljudima, kulturama i iskustvima. Za mene je ova razmjena jedan od najljepših dijelova umjetničkog života – otkrivanje novih perspektiva, novih tradicija, čak i nove hrane, i dopuštanje tim iskustvima da inspiriraju rast i osobni i kreativni.

U Rijeci sam se osjećao nevjerojatno sretno. U nekim aspektima, malo me podsjeća na Rio de Janeiro – s morem, planinama i živom energijom grada.

Već sada osjećam da će mi Rijeka jako nedostajati. I duboko sam zahvalan baletnom ravnatelju Leonardu Jakovini što mi je pružio priliku da budem ovdje, kao i intendantu Carlu Philipu von Maldeghemu što me poslao da predstavljam Salzburško državno kazalište.