Klavijaturist, skladatelj, producent i aranžer, utemeljitelj i voditelj sastava Chui i Mangroove, Toni Starešinić je objavio novi album za izdavačku kuću Dancing Bear. CD »Eksterminator ‘81« donosi snimku koncerta što ga je sa svojim istoimenim trijom održao u okviru festivala Glazba za ekološki osviještene uši 24. svibnja 2025. u CirkoБalkana šatoru u dvorištu Pogona Jedinstvo u Zagrebu. Organizator festivala je Hrvatska glazbena mladež, a provodi se u partnerstvu s Pogonom – Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade, Zelenom mrežom aktivističkih grupa ZMAG te Udrugom bivših učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna UBU ŠPUD, a dijelom festivala 2025. s Glazbom biljaka bila je i Tigrilla Gardenia iz Damanhura.

Zagrebačka koncertna promocija albuma održana je 5. svibnja u Klubu Kazališta Komedija Kontesa, a splitska će biti 23. svibnja u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Splitu. Upravo u tim, koncertnim situacijama uočljivo je koliko je glazba ovog trija fleksibilna, fluidna. Naime, u spontanim kolektivnim improvizacijama glazbenici se udaljuju od izvornika, ne nastoje ponoviti izvedbe koje su uvrštene na album, nego se prepuštaju mašti u trenutku svirke i putovanju u nepoznato.

U konstantnoj promjeni

To je multižanrovska, multimedijska, multikulturalna, multidimenzionalna glazba koja traži pažljivo slušanje, otvoren duh i aktivan angažman, koja pobuđuje želju za metafizičkim stapanjem s glazbom, beskrajnom pustolovinom… Fascinantno je kako je Starešinić proučio cjelokupnu povijest popularne i ne samo popularne glazbe, posebice stvaralaštvo nekonvencionalnih sastava koji su svoja najbolja djela ostvarili, nerijetko, prije nego se rodio. On se tom segmentu povijesti glazbe posvetio studiozno, neprestano istražuje, kupuje većini glazbenika nepoznata izdanja, sluša ih i analizira, proučava razvoj glazbe iznimnih kreativaca i nadograđuje na njihovim zamislima. Na osnovi toga razvio je vlastitu inventivnost, obogatio svoju domišljatost. »Za ovaj projekt inspiraciju sam pronašao u stripu ‘Eksterminator 17’ jednog od najvećih strip umjetnika Enkija Bilala koji je originalno objavljen u strip magazinu Metal Hurlant 1979.«, objašnjava. »U toj priči jedan od najvećih znanstvenih umova (nazvan Učiteljem) pred svoju smrt prebaci svoj um u mehaničko tijelo androida Eksterminator 17 kojeg je sam izumio. Eksterminator 17 je bio prvi uspješni android, otac svih serija androida koji su uslijedili kasnije i njihova primjena je bila u vojnoj industriji u kojoj su zamijenili čovjeka. Eksterminator je postao oruđe uništenja. Unijevši svoj um u mehaničko tijelo Učitelj postaje nezaustavljiva sila pozitivne promjene te, osim što mijenja svijet oko sebe, oslobađa androide i vodi ih doslovno na put do zvijezda, kako se zove posljednji studijski album grupe Chui. Tu sam povukao paralelu s današnjim svijetom u kojem tehnologija potpuno preuzima kontrolu nad čovjekom. Konformizam uparen s ideologijom maksimalne profitabilnosti hrani algoritme bezvrijednim mediokritetskim sadržajem koji se starijoj generaciji, koja je vidjela i druga, zdravija vremena, nameće kao nužnost opstanka, dok je za mlađe generacije to normalan svijet i ne postoji svijest o drukčijem. Koncertni nastupi se sve više banaliziraju, a očekivanja od nadolazećih generacija u pogledu vještine izvođenja glazbe su svedena na pristojni minimum. S ovim koncertom sam htio pokazati suprotan primjer, kako se nova tehnologija može koristiti kao instrument s kojim se itekako može svirati u živo u spontanoj improviziranoj glazbi. Bilo da tehnologijom pretvaramo biljne impulse u zvukove poznate ljudskom uhu na koje onda reagiramo u spontanoj interakciji, bilo da akustične zvukove pretvaramo u elektronske kojima onda zasebno upravljamo u spontanoj interakciji s ostalim zvukovima ili npr. da koristim tehnologiju da se umnogostručim pa zvučim kao da je na pozornici puno više klavijaturista, ali opet u interakciji s ostalim instrumentima u konstantnoj promjeni bez korištenja ikakvih unaprijed snimljenih sampleova. Ono ‘81 na kraju je naravno moje godište – 1981. Eksterminator je i eksterminacija moje dosadašnje instrumentalne karijere i nadam se početak otkrivanja nekih novih mogućnosti.«

Presjek instrumentalne karijere

Album je snimio uz dvojicu istomišljenika kojima je bliska ista estetika. Uz Starešinića, koji svira Hammond orgulje, Waldorf STVC, Dave Smith Mopho x 4, Moog Sub37 i koristi elektroniku i zvučne efekte, u snimanju su sudjelovali Andrej Jakuš, trubač koji koristi elektroniku i zvučne efekte te bubnjar Janko Novoselić. Organski se prožimaju, nadopunjuju jedan drugoga, podmeću kajle jedan drugome, ali i pomažu jedan drugome da u potpunosti ostvare svoj glazbeni potencijal te se stapaju u zajedničkim improvizacijama. Izvedbe razvijaju strpljivo, postupno, nadograđuju, raslojavaju i nabacuju nove slojeve, kao u nekom ritualu hipnotizirajući slušatelje. Smiješak na lica slušatelja izmamljuju u tim kratkim trenucima kad citiraju ili daju tek nagovještaj kultnih momenata iz glazbe velikana na kojoj se napajaju, primjerice Milesa Davisa iz 1970-ih i 1980-ih, kao i Soft Machinea, primjerice njihovog albuma »Softs« iz 1976. Nemoguće je izostaviti asocijacije elektroničke soničke intervencije benda Gong.

»Skladbe su jako otvorene i osim glazbenih tema kao nekakvih luka u koje uplovimo s vremena na vrijeme slobodni smo ploviti zajedno gdje god poželimo«, tumači Starešinić. »Poznajemo se više od 15 godina i u različitim kombinacijama održali smo mnogo koncerata, što se definitivno osjeti u zajedničkim improvizacijama, kako bi se reklo imamo kemiju. Radi se o best off izvedbama izabranih skladbi. Za koncert na ovom ekološkom festivalu izabrao sam repertoar koji je najvećim dijelom blizak Andreju i Janku jer su obojica jednom bili i dio mog benda Chui, pa je Janko već prije svirao i skladbe ‘Punch’ i ‘Ridding rocket’, Andrej također ‘Punch’, a Janko je studijski snimio i ‘Where it goes?’ i ‘Next stop Mars’, a Andrej ‘Where it goes?’, budući da je tada bio član i mog drugog benda Mangroove. Andrej je također već svirao ‘Escape route’ i ‘Sanctuary’ prilikom nastupa koji sam održao u Splitu u sklopu programa Novi šum održanog u Beton kinu. Tako da su obojica bila na poznatom terenu pa je jedna proba bila dovoljna za nastup. Taj album definitivno predstavlja presjek moje instrumentalne karijere jer uključuje instrumentalne skladbe mojih sastava Chui i Mangroove te skladbe s albuma ‘Survival kit’, koje sam skladao za tu priliku.«

Neočekivano otvaranje

Nevjerojatno je kako je Starešinić spojio retro s onime što bi mogla biti glazba budućnosti, kako je elektroničke zvukove iz toga doba oblikovao i spojio s novim tehnološkim dosezima, kako objedinjuje zbilju i maštu, nauku i duhovnost, kako je stvorio uzbudljive izvedbe koje neprestano doživljavaju promjene, putuju u nepoznate dimenzije. Zato se njegova ostvarenja doimaju raskošnima, inovativnima. »Tehnologija je alat koji nam omogućuje da se još maštovitije izrazimo, zbilja je pokretač, mašta lansirna rampa, a duhovnost je nešto što prožima svaki postupak i izbor tonova, jer svaki ton dolazi od nas samih iznutra«, rekao je. »Čak na doslovnoj razini, korištenje mnogo klavijatura, loopera i arpegiatora omogućuje mi da zvučimo kao da nas ima puno više od trojice. Tehnologija mi daje i mogućnost spontanog građenja orkestracija i reagiranja u trenutku. Možemo to opisati kao da smo mali orkestar koji je sposoban improvizirati aranžmane na licu mjesta, a da su svi glazbenici usklađeni, odnosno misle isto u svakom trenutku. Reklo bi se san snova za dirigente (smijeh). Za razvijanje aranžmana na taj način definitivno treba vremena, tako da nam se zapravo nikamo ne žuri, dok sviramo ovu glazbu imamo osjećaj da imamo svo vrijeme svijeta da postupno razvijamo i nadograđujemo glazbu. Za neke skladbe imam u glavi aranžman koji sam snimio u studijskoj verziji pa imam početne koordinate za let, ali volim kad ih brzo zaboravim i kad se glazba krene otvarati potpuno neočekivano. Obično me zaokupe zvukovi klavijatura pa reagiram na njih. Ideje za skladbe mogu doći bilo kad i od bilo kud, pa ih često otpjevam snimajući na mobitel da ih ne zaboravim. Ne mogu reći da maštam o raznim temama dok pišem skladbe, uglavnom se trudim da ono što sam čuo u glavi što bolje prenesem na tipke, jer mi je um puno slobodniji nego moje vještine sviranja koje me često limitiraju ako krenem u skladbu iz prstiju.«

Zašutjeti i slušati

Inovativan je i projekt Glazba za ekološki osviještene uši, koji je sastavni dio albuma. On donosi interaktivan pristup, dvosmjernu komunikaciju, stvaranje okružja u kojem biljke upijaju glazbu, metodom glazbosinteze je prerađuju uz pomoć zvukofila i ispuštaju poput kisika koji slušatelji udišu/čuju. Eho efektom postižu dojam odašiljanja zvuka u neku drugu sferu. Uostalom, Tonijeva je glazba već odaslana u svemir, sastavni je dio zvučne slike beskraja. Tijekom nastupa na Festivalu za ekološki osviještene uši, koji promovira ekologiju i zdrav odnos sa prirodom, na pozornici su bile postavljene i biljke. Osim što su ih nadahnjivale, glazbeno su komunicirali s njima. »Postavljanjem biljki na pozornicu u formi glazbenika htjelo se produbiti odnos i poštovanje publike prema biljkama«, objašnjava. »Biljke su bile spojene preko dva senzora; jedan je bio uronjen u zemlju u kojoj borave, a drugi je kao štipalica bio zakačen na same biljke. Impulse koje su one slale mali uređaj je pretvarao u midi signal koji onda možemo kontrolirati dodajući mu zvuk i tonalitet i na taj način pretvarajući jezik biljaka u nama razumljiv jezik. One nekad komuniciraju nekad i ne, ali imao sam dojam da su se zbilja raspjevale dok smo zajedno nastupali. Na njihove melodije mi smo odgovarali svojima i stvorila se jako zanimljiva interakcija, glazba koju bih mogao okarakterizirati kao jednu duhovnu prirodnu katedralu. Uspjeli smo se stopiti u jedno, bilo je najbitnije slušati onog drugog i uspostaviti lijepu komunikaciju, nešto što toliko nedostaje danas, pogotovo u javnosti. Baš smo jučer išli u šumu, bio je prekrasan sunčani dan, sjeli smo na posječeno deblo i u tišini upijali sve zvukove šume. U današnjem svijetu previše smo zagađeni bukom, doslovnom i onom unutarnjom u kojoj smo mi na prvom mjestu i ne želimo čuti ostale. Mislim da trebamo zašutjeti, ostaviti ego po strani koliko je moguće i slušati. Tada možemo percipirati stvaran svijet, za razliku od ovih ostalih koje žive u prolaznom i ispraznom balonu.«