Trgovina ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja ne bi trebala biti tajna o kojoj se samo šapuće ili uopće ne govori. To je užasan zločin koji uzrokuje traumu i moramo o tome razgovarati ako želimo da ikad prestane. Jednim dijelom je to razlog zašto sam napisala ovu knjigu i trudila se na svakoj stranici biti transparentna.

U životu sam griješila i postoje trenuci na koje nisam ponosna, ali nisam dopustila da me te ljudske mane spriječe da ispričam svoju priču. Dok smo moja suradnica i ja zajedno radile na dovršetku ove knjige, poslala mi je rečenicu spisateljice Helen Rosner koja mi zvuči istinito: ‘Memoari su umjetnost osvjetljavanja onoga što je iza tebe, prebiranje po šavovima života kako bi se vidjelo kako je nastao.’ To sam i pokušala učiniti – ispitati svoj život u nadi da ću ukloniti stigmu s iskustava žrtava zlostavljanja. Jer samo progovaranjem možemo potaknuti sebe i druge na djelovanje.«

Dio je to iz knjige »Ničija djevojka – Memoari o preživljavanju zlostavljanja i borbi za pravdu« Virginije Roberts Giuffre, posmrtno objavljenim memoarima koje je u hrvatskom prijevodu Lee Hlad Salijević objavio Lotus.

Svijet je upoznao Virginiju Roberts Giuffre kao najglasniju žrtvu Jeffreyja Epsteina i Ghislaine Maxwell – ženu koja je svojom odlukom da progovori pomogla smjestiti dvoje serijskih zlostavljača iza rešetaka, i čija je fotografija s princem Andrewom potaknula njegov pad. U središtu knjige nalazi se osobno iskustvo Virginije Roberts Giuffre (1983. – 2025.), djevojke koja je od najranije mladosti bila zlostavljana, a kao 16-godišnjakinja je upala u Epsteinovu mrežu. U travnju 2025. godine Roberts Giuffre si je oduzela život. Bila je aktivistkinja i zagovornica žrtava koje su preživjele trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. Iza sebe je ostavila memoare koje je pisala u godinama prije smrti te nedvosmisleno izrazila želju da budu objavljeni. U svojoj knjizi Roberts Giuffre donosi otvoren i brutalno iskren prikaz vremena koje je provela uz Epsteina i Maxwell, koji su nju i druge djevojke podvodili brojnim moćnim i utjecajnim muškarcima.

Epsteinovo ime dugo je dio javnog diskursa o seksualnom zlostavljanju, no »Ničija djevojka« nije knjiga o onome što javnost već zna, nego o onome što se godinama prešućivalo, ignoriralo i umanjivalo. Virginia Roberts Giuffre je godinama vikala u prazno, a njezin je glas sustavno osporavan. Kroz njezino iskustvo memoari otvaraju i širu sliku sustava koji je takve situacije omogućio. Knjiga govori o mehanizmima koji zlostavljanje na najvišim razinama moći čine mogućim: o šutnji institucija, o solidarnosti privilegiranih i o sustavnom nevjerovanju žrtvama.

»Knjigom u hrvatskom izdanju želimo dati glas ne samo Virginiji, već i osnažiti mlade djevojke koje se mogu naći u opasnim situacijama, a da ih i ne prepoznaju kao riskantne. Knjiga ‘Ničija djevojka’ bolno pokazuje koliko je lako postati dio sustava iz kojeg je teško izaći. Zato je to i poziv roditeljima, prijateljima, institucijama i široj zajednici da osvijeste koliko je jednostavno upasti u takvu mrežu ako izostaje podrška i pravodobna reakcija. Ovo nije samo priča o onome što se dogodilo, već i o odgovornosti svih nas da takve obrasce prepoznamo i prekinemo«, izjavila je Ivana Krnić iz uredništva izdavačke kuće Lotus.

Na stranicama svoje knjige Virginia Roberts Giuffre svjedoči o kompleksnosti ovog problema: »Toliko je mladih žena, uključujući mene, bilo kritizirano zato što smo se vraćale u Epsteinovu jazbinu i nakon što smo saznale što želi od nas. Kako se možete žaliti da ste bile zlostavljane, pitali su neki, kad ste se tako lako mogle jednostavno držati podalje? Ako vam se nije sviđalo osjećati se prljavo, mogle ste se jednostavno nikad ne vratiti.

No takav pogrešan stav zanemaruje ono kroz što su mnoge od nas prošle prije nego što smo susrele Epsteina, kao i to koliko je bio vješt u prepoznavanju djevojaka čije su ih rane činile ranjivima pred njim.

Nekoliko nas bile smo zlostavljane ili silovane kao djeca; mnoge smo bile siromašne, ili čak beskućnice… Bile smo djevojke za koje nitko nije mario, a Epstein se pretvarao da mu je stalo.

Ponekad mislim da je i sam vjerovao da mu je stalo. Bio je majstor manipulacije, iznimno vješt u pogađanju tuđih želja, bacao je ono što je izgledalo kao pojas za spašavanje djevojkama koje su tonule, djevojkama koje nisu imale ništa, djevojkama koje su željele biti i postati bolje. Ako su htjele biti plesačice, nudio im je sate plesa. Ako su željele glumiti, govorio je da će im pomoći dobiti uloge. Ako su rekle da je jedino za čim žude slikanje, kupovao im je platna i upoznavao ih s važnim ljudima iz svijeta umjetnosti. A onda bi im činio najgore stvari.«

Roberts Giuffre dalje svjedoči da je Maxwell mogla »namirisati ranjivost« mladih djevojaka koje je regrutirala: »Tvrdila sam da ju je način na koji je koristila svoju ženstvenost kako bi djevojkama dala lažni osjećaj sigurnosti učinio još gorom od Epsteina. Dok je Epstein bio bolesni pedofil, Maxwell je bila opaka. Bila je zla… Nakon svega što se dogodilo, žao mi je što moram reći da je potrebno više djelovanja. Mnogo više. Jer neki ljudi još uvijek misle da je Epstein bio anomalija, iznimka. I ti ljudi griješe. Iako ga sam broj žrtava koje je zlostavljao može svrstati u zasebnu kategoriju, on nije bio iznimka.

Način na koji je gledao na žene i djevojke, kao igračke koje se koriste i odbacuju, nije neuobičajen među određenim moćnim muškarcima koji vjeruju da su iznad zakona. Mnogi od tih muškaraca još uvijek žive svoje svakodnevne živote, uživajući u blagodatima svoje moći. Ne dajte se zavarati onima u Epsteinovu krugu koji kažu da nisu znali što Epstein radi.

Svatko tko je proveo imalo vremena s Epsteinom vidio ga je kako dodiruje djevojke na načine na koje ne biste željeli da vam jezivi starac dodiruje kćer.

Mogu reći da nisu znali da siluje djecu, ali nisu bili slijepi. A da ne spominjemo činjenicu da su se mnoge istaknute osobe i dalje družile s njim godinama nakon osude. Epstein je mnogim muškarcima u svojem krugu nudio seks sa ženama koje su on i Maxwell vrbovali, pod time podrazumijevam i djevojčice i žene. Znam jer sam to proživjela, ali čak su i muškarci koji nisu iskoristili usluge koje je Epstein nudio mogli vidjeti gole fotografije na njegovim zidovima i gole djevojke na njegovim otocima ili uz njegove bazene.

Epstein ne samo da nije skrivao što se događa, nego je s određenom radošću tjerao ljude da to gledaju. Jer je mogao«, napisala je u svojim memoarima Virginia Roberts Giuffre.

I ljudi su gledali; znanstvenici, sakupljači donacija sa Sveučilišta Ivy League i drugih poznatih institucija, titana industrije. »Gledali su i nije ih bilo briga. Epstein je mrtav, ali stav koji mu je omogućio da učini ono što je učinio živ je i zdrav. Da, #MeToo je doveo do toga da su određeni istaknuti muškarci izgubili posao.

Drugi su muškarci završili u zatvoru. No samo zato što je pravda zadovoljena u nekolicini visokoprofiliranih slučajeva ne znači da smo riješili veći problem – kulturu koja djevojkama govori da je njihova primarna vrijednost privlačnost muškarcima; kulturu koja muškarcima govori da su mlade djevojke ideal, što mlađe, kako je Epstein rekao, to bolje.

Ne kažem da ti kulturni trendovi čine većinu muškaraca zlostavljačima djece, ali vjerujem da zbog tih društvenih sila, kada se zlostavljač pokaže, mnogi ljudi imaju sklonost okrenuti glavu. Nadam se svijetu u kojem se predatori kažnjavaju, umjesto da se štite; prema žrtvama se postupa sa suosjećanjem, a ne posramljivanjem; a moćni ljudi suočavaju se s istim posljedicama kao i svi ostali.

Također žudim za svijetom u kojem se počinitelji suočavaju s više srama nego njihove žrtve, i gdje se svatko tko je bio žrtva trgovine ljudima može suočiti sa svojim zlostavljačima kada je spreman, bez obzira na to koliko je vremena prošlo. Još ne živimo u tom svijetu, mislim, ozbiljno: Gdje su one videosnimke koje je FBI zaplijenio iz Epsteinovih kuća? I zašto nisu dovele do kaznenog progona još zlostavljača? No vjerujem da bismo jednog dana mogli. Zamišljanje toga jest prvi korak.

U mislima imam sliku djevojke koja traži pomoć i lako je pronalazi. Zamišljam i ženu koja nakon što se suočila s boli iz djetinjstva osjeća da je u njezinoj moći poduzeti mjere protiv onih koji su je povrijedili. Ako nas ova knjiga imalo približi takvoj stvarnosti, ako pomogne samo jednoj osobi, postigla sam svoj cilj«, zaključuje Virginia Roberts Giuffre.