Zrinka K. Fidermuc Maler u knjizi The Hat and the Hill odbija svesti žensko starenje na hormone, menopauzu i izgled. Govori o identitetu, poslu, odnosima, ambiciji, novcu i slobodi koja dolazi kada žena prestane živjeti prema tuđim očekivanjima
povezane vijesti
Žene u zrelim godinama su ono najbolje što mogu biti, esencija su same sebe. Stereotipi koje je društvo nametnulo treba odbaciti. Zašto ova knjiga? Zato što mislim da je potrebno govoriti o ženama u zrelim godinama puno više od okvira koji se sada koristi – hormoni, perimenopauza , menopauza.
Čini mi se da narativ u društvu određuje medicinska diskusija oko hormona, oko kože, noktiju, svih uljepšavajućih tretmana, a zaboravlja se ono što se puno dublje događa. Taj narativ gura žene u jedan ugao, identitet u kojem one zapravo nisu. Sve se svodi samo na vanjštinu u smislu – “hajdemo zategnuti lice pa ćeš biti bolje, sve je to u redu, ali ako je isključivo diskusija oko toga, to isključuje multidimenzionalnost koju žene zapravo imaju”, rekla je autorica Zrinka K. Fidermuc Maler (54) na predstavljanju knjige The Hat and the Hill koja govori o drugoj polovici ženskog života, a počinje tijelom.

Ali, kako kaže, tijelo je tek početak. Od njega knjiga prelazi na puno širi teritorij: posao i leadership, odnose i identitet, ambiciju i starenje, kulturna očekivanja, novac, reinvenciju i trenutak kada žena shvati da neka od pravila po kojima je godinama živjela zapravo nikada nisu bila njezina.
Autorica naglašava da ova knjiga nije klasična knjiga o menopauzi – nije memoar, nije leadership priručnik, nije ni klasični self-help, nego se u njoj prepliću memoar, znanost, leadership i self-help i knjiga izmiče svakoj jednostavnoj etiketi. Ova knjiga nije zamišljena samo kao izvor informacija, nego kao poziv na promjenu: povratak sebi, s više jasnoće, više povjerenja u sebe i sve manjom potrebom da živimo prema tuđim očekivanjima.

Knjigu na naslovnici krasi i crveni šešir koji za Zrinku predstavlja hrabrost, unutarnji stav, snagu. Autorica je istaknula kako je godinama htjela pisati ali je uvijek bila zauzeta nekim drugima stvarima i onda jednog dana jednostavno krenula u to. Tako priprema i drugu knjigu. Objasnila nam je kako danas kao zrela žena više ne tetoši ljude, odnosno nema više potrebu se puno objašnjavati niti svima ugađati.
– Nisam gruba ni nepristojna, ali sam sada vrlo jasna. Ta se jasnoća javila sredinom četrdesetih i to je za mene bila velika stvar, zaključila je.
Zrinka se godinama bavila i sinkroniziranim plivanjem. Nakon studija njemačkog i talijanskog jezika i književnosti u Zagrebu, u Njemačkoj je doktorirala političke znanosti iz područja međunarodnih odnosa i europske politike.
Više od dvadeset godina radi s liderima, timovima i organizacijama na temama leadershipa, organizacijske transformacije, ljudskog ponašanja, otpornosti i rada pod pritiskom. Paralelno je više od dvadeset godina posvećena radu s tijelom kao učiteljica Ashtanga yoge, klasičnog Pilatesa i MindBody tehnika.

Upravo taj spoj – znanstveni, organizacijski i tjelesni, čini okosnicu njezina rada i pisanja. Rođena je u Zagrebu i živi između Njemačke i Hrvatske.
Najradije piše u pokretu – hodajući, plivajući, vozeći bicikl ili trenirajući. U njezinu se radu susreću znanost i humor, tijelo i leadership, hormoni i autoritet, libido i longevity.