Igor Vuk Torbica (1987. - 2020.)

IN MEMORIAM Uz prerani odlazak mladog redatelja čije predstave neće biti zaboravljene nakon scenskog života

Kim Cuculić

Unatoč svojim još mladim godinama, ostavio je predstave koje neće biti zaboravljene nakon svog scenskog života



Poznati mladi kazališni redatelj Igor Vuk Torbica tragično nas je napustio u Rovinju – tužna je vijest kojom je ostao zatečen i riječki HNK Ivana pl. Zajca u kojemu je Igor Vuk Torbica 2017. režirao Moliereova »Mizantropa«.


– S nevjericom smo čitali o odlasku jednog od najboljih – odlasku omiljenog, hipertalentiranog, mladog nagrađivanog redatelja, Igora Vuka Torbice. I bio je sve to, jedan od najtalentiranijih redatelja čije su predstave obilježile i hrvatsko glumište. Unatoč svojim još mladim godinama, ostavio je predstave koje neće biti zaboravljene nakon svog scenskog života. Imali smo sreću što je jednu od njih, Moliereova »Mizantropa«, režirao u riječkom »Zajcu«. Upoznali smo tada umjetnika i čovjeka kakvog se ne sreće često, i zato još više boli spoznaja o neizmjernom gubitku – riječi su kojima se HNK Ivana pl. Zajca oprostio od prerano preminulog redatelja.


Nezaboravni »Hinkemann«


Torbica je rođen u Drvaru 1987. godine, odrastao je u Rovinju, a veći dio života proveo u Beogradu gdje je i radio. Diplomirao je 2013. na Katedri za pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Alise Stojanović. Režirao je Moliereova »Don Juana« (Narodno pozorište »Toša Jovanović«, Zrenjanin), Von Kleistov »Razbijeni vrč« (Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd), Tollerovog »Hinkemanna« (Zagrebačko kazalište mladih), Von Horvathove »Priče iz Bečke šume« (Gradsko dramsko kazalište »Gavella«) Tolstojevo »Carstvo mraka« (Narodno pozorište u Beogradu) i druge predstave.




Dobitnik je nagrade »Hugo Klajn« za najboljeg studenta kazališne režije u generaciji. Njegova ispitna predstava na trećoj godini, »Pokojnik«, dobila je glavnu nagradu festivala »Studio fest«, uvrštena je u redovni repertoar Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a na Nušićevim danima u Smederevu proglašena je najboljom predstavom festivala. Za predstavu »Hinkemann«, Torbica je na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu »Bez prevoda« u Užicu 2016. dobio nagradu »Ardalion« za najbolju režiju. Na 31. festivalu »Gavelline večeri« najbolja predstava bila je ponovo »Hinkemann«, a Torbica je dobio nagradu za režiju. Ista je predstava osvojila i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju dramsku predstavu u cjelini, a na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci »Hinkemann« je osvojio čak četiri nagrade.


Kazalište i arheologija


U razgovoru za Novi list, Torbica je kazao da mu je izazovnije raditi klasične komade.


– Oni su i rebusi, i igre logike te otvaraju pitanje kako nešto po čemu je već pala prašina »očistiti« od te prašine. Na klasičnim djelima se oštri vlastita percepcija i izvlači vlastiti potencijal uvida u stvari. Kad uzmete u ruke neko moderno djelo, najčešće postoji neka agresivna dijalektika u kojoj po jasnim kodovima osjećate što je pisac htio napisati te kako je to i učinio – da li u kodu ironije, groteske ili nekom drugom kodu. U tom smislu sužen je prostor interpretacije i hermeneutike, odnosno iščitavanja motiva. Samim time smanjena je i mogućnost uočavanja razlike, to jest sagledavanja nekadašnjeg fenomena iz potpuno druge vizure. Primjer je sagledavanje nekadašnjeg pozitivca iz očišta negativnosti prema tom liku, ili sagledati nekadašnji problem kao trivijalnu vrijednost današnjeg djelovanja ili ljudskog odnosa.


Kad sam bio dječak, htio sam se baviti arheologijom. Sada mi je proces i samog traženja djela i njegova iščitavanja sličan nekom arheološkom iskopavanju i sastavljanju neke nove cjeline. To je moj svijet i nisam se tu slučajno našao – rekao nam je Igor Vuk Torbica.