"Catino 20. stoljeće"

U čast Cate Dujšin-Ribar u Muzeju grada Zagreba otvorena “posebna izložba o posebnoj ženi”

Ante Peričić

Snimio Davor Kovačević

Snimio Davor Kovačević

Uz pomoć Grada Zagreba krećemo u obnovu vanjskih zbirki oštećenih u potresu, uključujući i zbirku Cate Dujšin-Ribar i Ivana Ribara, a ova izložba oživljava upravo tu zbirku, kaže Berberih Slana



ZAGREB -“Tiha filigranska tuga// u kutiji nakita// dugo neotvorena// u njoj zatvoren miris// davnih dana radosti// i biser raskidanog đerdana” stihovi su jedne od najznačajnijih hrvatskih umjetnica 20. stoljeća Cate Dujšin-Ribar u čiju je čast 17. listopada u Muzeju grada Zagreba otvorena i izložba nazvana “Catino 20. stoljeće”. Ta velebna, sadržajem i formom, “kutija” njena života što ih institucije u našoj zemlji čuvaju, predugo je zatvorena i nedovoljno istraživana, stoga je ova izložba itekako hvalevrijedan projekt. S time se složila i ravnateljica Muzeja Grada Zagreba Aleksandra Berberih Slana.

Foto galerija: Izložba u čast Cate Dujšin-Ribar u Muzeju grada Zagreba Foto: Davor Kovačević



 


Žene koje su se usudile posegnuti za zvijezdama


 




“Za mene, kao kustosa, ovo je posebna izložba o posebnoj ženi. Uz pomoć Grada Zagreba krećemo u obnovu vanjskih zbirki oštećenih u potresu, uključujući i zbirku Cate Dujšin-Ribar i Ivana Ribara, a ova izložba oživljava upravo tu zbirku. Također, krajem prošle godine preuzeli smo jednu vrlo važnu zbirku Grada Zagreba naslovljenu s “Hrvatske slikarice rođene u 19. stoljeću”, a dio njih je i Cata Dujšin-Ribar. Nadamo se da ćemo, uz podršku Grada Zagreba, vrlo skoro otvoriti i poseban muzej koji će biti posvećen slikaricama, ženama, umjetnicama, predstavnicama svih onih koje su se morale boriti za sve ono što je ženama danas lako dostupno”, istaknula je, između ostalog, Berberih Slana, zaključivši kako su rijetke žene poput Dujšin-Ribar koje su se usudile, unatoč stanju u tadašnjem društvu, posegnuti za zvijezdama.


O umjetnici Cati Dujšin-Ribar

 


Cata Dujšin-Ribar (1897-1994.) autorica je više od 5000 djela. Prvu samostalnu izložbu imala je 1927. u svom ateljeu na Mažuranićevom trgu, a prvu inozemnu samostalnu izložbu 1936. u The Cooling Galleries u Londonu. Usporedo sa slikarstvom pisala je pjesme, njezina poema “Noć tamna je moja” objavljena je 1962. godine, nakon čega slijede pjesničke zbirke: “Rastanci bez rastanaka” (1971.), “Iz kamene jeke” (1975.), “Catina lirika” (1983.) i “Moj dom” (1992.) U Umjetničkom paviljonu je 1977. imala veliku retrospektivu u povodu pedesete godišnjice umjetničkog djelovanja, a zadnja izložba postavljena je u velikogoričkoj Galeriji Kordić 1994. Zbirku i stan, u Demetrovoj ulici 3, poklonila je gradu Zagrebu, uz uvjet da se stan uredi kao memorijalna zbirka, koji su stradali u potresima 2020., zbog čega su zatvoreni za javnost. Cilj izložbe je predstaviti široj publici autoričin životni i stvaralački put kako bi sjećanje na tu snažnu ženu, slikaricu i pjesnikinju živjelo sve do obnove prostora, poručuju iz Muzeja.

Vesna Horvatić Vukelić, autorica izložbe, naglasila je radost što na ovaj način proslavljamo 126. obljetnicu rođenja ove iznimne žene. “Glavni je cilj ove izložbe bio predstaviti široj javnosti stvaralački rad i život Cate Dujšin-Ribar jer rijetko tko iz moje generacije znade tko je zapravo Cata. Prostor zbirke u Demetrovoj 3 stradao je u potresu, ali su predmeti ostali čitavi. Većina predmeta koje ćete vidjeti na ovoj izložbi svjetlo dana prvi će puta ugledati u javnosti”, kazala je Horvatić Vukelić, čiju izložbu posvećenu Miroslavu i Beli Krleži iz 2021. još uvijek svi rado pamtimo.


 


Četiri teme


 


“Catino 20. stoljeće” podijeljeno je na četiri teme, a svaka je naslovljena stihovima iz poezije Dujšin-Ribar. Prva tema “Nosim sunčanu nit iz davnih dana” obuhvaća slikaričino djetinjstvo i školovanje, dok druga tema “Čudnu ćeš mi radost darovati, ona je samo za odabrane!” govori o Cati i Dubravku Dujšinu, o njihovoj ljubavi, uzajamnoj podršci i početku stvaralačkog života ovih dvaju osobitih umjetnika. “Ne zaboravimo da je Dujšin jedan od najpopularnijih zagrebačkih glumaca između dva rata i jedan od osnivača zagrebačke glumačke škole. Treća tema nosi naslov “Kada nam se pogledi sretnu, vidim suze planine, naše radosti tužne i gorka veselja”. Naime, Dubravko umire na Catinim rukama 1947., a ona se, pet godina poslije, udaje za dr. Ivana Ribara koji je također imao tešku životnu sudbinu i Cata kaže da ih je spojila bol zbog gubitka voljenih osoba. “Na vratima ti lokot moja ptico srebrna. Krila ti je oštetila tvoja krletka zlatna, al’ zaboravila letjeti nisi” naziv je četvrte teme jer je Dujšin-Ribar, unatoč svim tragedijama i svoj boli, i dalje nastavila stvarati. Nije samo slikala, već je izdavala i zbirke poezije”, naglasila je Vukelić Horvatić.


Zahvale

 


Autorica izložbe Vesna Vukelić Horvatić zahvalila se financijerima izložbe, tj. Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za kulturu i civilno društvu i Ministarstvu kulture i medija RH; arhitektici Veri Ružić, suradnicama Leonidi Kovač i Martini Kokolari, posuditeljima Odsjeku za teatrologiju HAZU-a i Muzeju grada Trogira, kao i ravnateljici Berberih Slana te kolegama iz Muzeja: Mileni Bušić, Branimiru Tomiću,Miljenku Greglu, Jurju Sekuli, Kristianu Strukiću, Dajani Batinić, Ivani Čeko, Ivani Hrup i Ivi Kranjec, a posebice tehničkoj ekipi MGZ-a na čelu s voditeljem Tihomirom Stančecom te djelatnicima: Borisu Boškoviću, Martinu Duilu, Kreši Kupresu, Mladenu Škrnjugu, Zdenku Turku i Damiru Živku. Vukelić Horvatić posebno je zahvalila obitelji na podršci, ljubavi i logističkoj potpori, dok je ovu izložbu posvetila svojoj majci koja je, kako je to autorica rekla, poput Cate žena – zmaj.


 

Izložbu je otvorio izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba Veljko Mihalić, kazavši pritom da će izložba, sudeći po interesu medija i opće javnosti, biti odlično posvećena, što itekako zaslužuje.


Slikarska djela Dujšin-Ribar, njezina korespondencija i bogate biografske crtice, HRT-ova informativna arhiva koja je se dotiče, materijali s domaćih i inozemnih izložbi, mnogobrojne fotografije i detalji iz njezina privatnog i umjetničkog života, podastrte su pred oči zagrebačke publike te ostaje samo nada kako će što više ljudi, napose mlađe generacije, doći na Gornji Grad kako bi posvjedočili jednom, po našu kulturu, značajnom Životu.


Potkrovlje muzeja u gornjogradskoj Opatičkoj ulici idealna je kulisa za ovakvu vrst projekta, a Cata Dujšin-Ribar, kao i njezine životne ljubavi – Dubravko Dujšin i Ivan Ribar, ovakvo što itekako zaslužuju. “Bilo je sve svršeno! Bila sam i ja mrtva…” zapisala je Dujšin-Ribar, ali ovakvi potezi naših stručnjaka i zaljubljenika u povijest pokazuju da dok smo mi živi – i oni žive s nama.


Izložba je otvorena do 4. veljače.