INTERVJU

Gitarist Andrej Grozdanov predstavlja novi album: ‘Sinergija gitare i glasa donose zadovoljstvo’

Sandy Uran

Foto: SAŠA ĆETKOVIĆ

Foto: SAŠA ĆETKOVIĆ

Većinom su to pjesme koje se zadnjih godina pjevaju na bogoslužjima diljem svijeta.



Putovanja, bila ona fizička ili duhovna, sastavni su dio čovjekove egzistencije. Mnogima su ta putovanja posebna, pričaju priču, a jednu od tih priča ispričao je i renomirani riječki gitarist, dobitnik Porina, čiji je glazbeni curriculum doista impresivan.


Diplomirao je gitaru na prestižnom Guitar Institute Of Technology (GIT) pri Musicians Institute (MI) u Londonu, a u Rijeci je završio studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.


Povod za intervju bio je novi album naslovljen »Andrej Grozdanov & prijatelji – Putovanja« u čijem su snimanju sudjelovali: Bernarda, Martina Sabljak, Dalija Horvat, Mihaela Gradečak, ISAIAH 35, Mišo Havran, Iva Žuljić, Petra Mikulić, Sestre Halužan i Katja Rajić.




Kao zanimljivost valja istaknuti da je album snimljen u raznim studijima diljem regije, od Šibenika do Čakovca i od Pule do Novog Sada, te da je mastering povjeren Porinom nagrađenom producentu Goranu Kovačiću, koji na albumu gostuje na pjesmi »Želim spoznati« svirajući Hammond orgulje.


Vaš najnoviji album naslovljen je »Putovanja«. Koje je putovanje bilo inspirativno, odnosno na kojem ste točno putovanju donijeli odluku o snimanju CD-a?


– Moguće je da sam se pred kraj putovanja, koja su trajala zadnje tri godine, osvrnuo i vidio da u ladici imam deset pjesama koje su nastale od Šibenika do Čakovca, od Pule do Novog Sada.


Svugdje gdje sam održavao koncerte, naišao sam na talente unutar crkava i postavio im isto pitanje: »Idemo u studio popodne?«. I tako su nastale pjesme. Vrlo spontano. Putovanja uvijek donose susrete, a iz susreta su se dogodile snimke.


Ugrađena mi je velika svijest o bilježenju trenutaka, valjda zbog silnih godina studija i zahvalnosti na knjigama, materijalima i albumima koje imamo prilike čitati i slušati.


Sve pjesme su snimljene uživo. U kojoj je mjeri to za glazbenike zahtjevno?


– To je istina, snimljene su uživo. U današnje doba glazbenici se ne moraju niti fizički vidjeti da bi nastala pjesma. Materijali se šalju po cijelom svijetu i snimaju po raznoraznim kućnim studijima i sklapaju zajedno.


Ovaj princip snimanja uživo ispada kao neka vrsta izgubljenog znanja. Teže je, jer ako netko pogriješi, idemo sve ispočetka, ali zadovoljstvo rezultatom i tom sinergijom gitare i glasa koji su se slušali u istoj sobi, popunjavajući prostor zvukom, je nezamjenjiv.


Čak i u nekim dijelovima gdje sam lagano pogriješio ili mogao bolje, ostavljao sam na snimci jer se dogodila pjesma. Gotovo svi moji albumi su snimljeni uživo što mi pričinjava veliku radost.



Drevne istine


Otkrijte nam kako su nastali stihovi, a kako glazba za pjesme koje se nalaze na albumu naslovljenom »Putovanja«?


– Većinom su to pjesme koje se zadnjih godina pjevaju na bogoslužjima diljem svijeta. Dolaze iz domene suvremene kršćanske glazbe i prvi put su dobile svoj hrvatski prepjev. Jedini muški vokal na albumu je svećenik/pastor iz Pule koji donosi svoju pjesmu »Ako jednom Ti«, a u Novom Sadu sam susreo Zagrepčanku Ivu Žuljić koja je s bratom lansirala Youtube videouratke s duhovnim pjesmama i odlučili smo taj dan snimiti pjesmu srpskog autora kršćanske glazbe.


Tako da su te dvije pjesme s našeg područja, a ostale su uspješnice u svijetu koje će se sada moći koristiti i kod nas na okupljanjima vjernika.


U zadnje vrijeme smo svjedoci velikog pokreta okupljanja vjernika unutar Crkve u čijem središtu je pjesma Bogu. Te skladbe su sve kvalitetnije, a tekstualno donose drevne istine u odnosu čovjeka i Boga, ali na način koji je razumljiv današnjem čovjeku.


Pronalaze se načini opisivanja prisnosti sa Stvoriteljem i Spasiteljem, kao na primjer u pjesmi »Dišem« koje su otpjevale sestre Halužan u kojoj swe kaže: »Da dišem treba mi prisutnost Tvoja, u meni si živ.« Predivna slika koja uspoređuje tako osnovnu životnu funkciju kao što je disanje s prisutnošću Božjom u našem životu. Divne su to metafore koje samo pjesnici mogu donijeti.


Glazbeno se radi o pop stilu.


Pop je skraćenica od popularno, a popularno je zbog toga što su melodije jednostavne kako bi vjernici i bez glazbene naobrazbe mogli nakon par slušanja ponoviti pjesmu. Taj moment zajedničkog pjevanja je ključan u bogoštovlju zapadnih crkava.


U uzdizanju pjesama Bogu ponavljamo drevne istine koje smo možda na trusnom životnom putu zaboravili. Najveća knjiga u Bibliji su Psalmi. To su bile pjesme od kojih su nam ostale riječi, ali melodija koja ih je pratila je zaboravljena. Danas imamo nove psalmiste, skladatelje koji dodaju melodiju današnjeg doba tim istinama.


Kako planirate promovirati najnoviji album »Putovanja«, možda koncertom?


– Premijerno predstavljanje albuma bit će u nedjelju 19. studenog u 19 sati u poznatoj crkvi Assunta u Starom gradu, gdje će mi se pridružiti dio izvođača s albuma i vjerujem da ćemo obnoviti radost snimanja albuma, koju smo zajedno doživjeli, kao i prvi put predstaviti pjesme našim ljudima.


A onda slijedi nova turneja po regiji gdje ću u 90-ak gradova godišnje pokušati donijeti glavnu poruku albuma, a ona glasi: U svim našim putovanjima, po ravnim dolinama i vrhovima planina, Bog je s nama kao vjeran suputnik koji pazi da sigurno stignemo na destinaciju za koju smo određeni.


Odluka o izboru

Na albumu skladbe pjevaju vaši prijatelji. Kako ste donosili odluku tko će pjevati koju pjesmu?


– Uvijek sam postavio pitanje pjevaču koju pjesmu želiš da snimimo. Glas je najsavršeniji instrument na svijetu. Pogotovo u kršćanskoj glazbi koja potječe iz objave: Riječi, glas i poruka su važni. Važniji nego moja gitara. I zato mi je bilo bitno da pjevači odaberu pjesmu koja njima nešto znači.


I svi su odabrali onu koju već dulje vremena znaju, pjevaju u sebi, slušaju, i koja im u osobnom životu ima posebnu vrijednost. Bernarda, naša poznata pjevačica koja otvara moj album, a koju sam sreo u Crikvenici, odabrala je pjesmu »You say« velikog imena kršćanske glazbe Laurene Daigle, koja govori o tome da nas razni glasovi salijeću i govore tko smo, a bitno je što Bog misli o nama, a to što misli nalazimo zapisano u Bibliji.


Jedan stih kaže: »Kada ne osjećam ništa Ti kažeš da sam voljen, kada pomislim da sam slab Ti kažeš da sam jak, kad ne pripadam Ti kažeš da sam tvoj….«. Sestre Halužan, s kojima sam snimio pjesmu u velebnoj crkvi Sv. križa u Zagrebu, koja je dala tako karakterističnu jeku, odabrale su pjesmu »Dišem« jer im je pjevač Michael W. Smith koji je tu pjesmu prezentirao svijetu jako značio u njihovom formiranju onoga što su danas, itd.


Uz svaki odabir pjesme postoji jedan osoban razlog. Kad sam svirao u Puli, čuo sam glas Miše Havrana, u Šibeniku predivan vokal Petre Mikulić, koja studira teologiju i glazbu u Engleskoj, i ovo je njena prva snimka u životu, a uvjeren sam da ćemo za nju još puno čuti.


I sve druge suradnje su nastale tako, na putovanjima. Radim s puno etabliranih pjevača u žanru s kojima sam u zadnjih godinu dana svirao od Stadiona Maksimir pred 50.000 ljudi, do dvorane Gripe u Splitu, Doma sportova u Zagrebu, Gradskog vrta u Osijeku i mnogim drugim mjestima i velika mi je radost donijeti neka nova imena koja se prvi put pojavljuju u javnosti.