RIJEKA – S ciljem poticanja promišljanja o problemima u odnosima između urbanog prostora i okoliša, prirode, nedavno je u Galeriji O.K. otvorena izložba „Otpornost“  Ane Grubić, svojevrsna ilustracija distopijske stvarnosti glede povećanja urbanizacije i betonizacije, te smanjivanja zelenih površina.

Kako je umjetnica Ana Grubić istaknula,  radovi su „svojevrsni  prikaz kompleksnog odnosa urbanog prostora i prirode“; u vremenu u kojemu „svjedočimo sve većoj  izgradnji na gradskim područjima“, zbog čega „ostaje sve manje ‘zelenog’ prostora“.

– S obzirom na sve manje zelenog prostora na gradskim područjima, priroda, zelene površine doživljavaju se isključivo kroz prizmu monetarne vrijednosti. Pretvaramo zelene površine u sive površine. Iako nam je potreban prostor fina je granica između korištenja prostora i iskorištavanja prostora. Radovi predstavljaju male slike otpornosti gotovo neprimjetne prirode, koja ‘probija’  i nastanjuje neprijateljsko okruženje od betona i asfalta te okružuje  gradske predmete poput šahti, odvoda, stupića. Prisutnost korova u pukotinama protiv betona i željeza pokazuje otpornost u negostoljubivom  okolišu. Sama priroda  čiji smo i mi dio postoji i djeluje u vječnom ritmu ciklusa rasta i umiranja koji nadilazi ljudsko djelovanje i potrebu za kontrolom i pokoravanjem prostora. Radovi su izrađeni u kombinacijom fotografija  i šivanja niti konca i vrpci sa dodatkom predmeta/smeća pronađenih u okolišu. Neki radovi su predviđeni da budu postavljeni na zid, neki obješeni sa stropa a neki postavljeni na pod, pojašnjava Grubić.

Sama priroda, podsjeća autorica, djeluje u vječnom ritmu ciklusa rasta i propadanja koji nadilazi ljudske potrebe za kontrolom i iskorištavanjem prostora. Izložbom „Otpornost” kao interaktivnim, ekološki osviještenim umjetničkim ambijentom, umjetnica Ana Grubić poziva umjetničku i širu publiku na razmatranje zelenije i održivije budućnosti zajedničkih gradova.

Slično tome u predgovoru izložbe piše i povjesničar umjetnosti i kustos Zlatko Tot, koji naglašava da bi „urbanističke postave CIAM-a iz 1933. godine, koje je Le Corbusier predstavio 1943. godine u formi ‘Atenske povelje’“, iz današnje perspektive mogle „izgledati kao anakronizam jednog razmišljanja dvadesetoga stoljeća“.

– Elementi poput rezidencijalnih betonskih „saća“/nebodera, prostranih avenija, industrijskih i poslovnih zona – sve su to odlike takozvanog funkcionalnog grada u kojemu i danas živimo. Ipak, iz javnosti se izgubila jedna od najbitnijih postavki Povelje, ona koja se tiče postotka zelenih površina unutar novonastalih kvartova, tumači Tot.

Umjetničkim instalacijama, kombinacijama fotografija, tehnike šivanja niti i vrpci te pronađenog otpada iz okoliša, autorica Grubić istovremeno upućuje na estetski kontrast između prirode i urbanog okruženja i ekonomski, istovremeno reflektirajući problematiku eksploatacije njezinog gospodarskog potencijala, tako da instalacije postava (p)ostaju suptilne slike otpornosti prirode spram neprijateljskog okruženja betona i asfalta.

Autorica Ana Grubić interdisciplinarna je umjetnica rođena 1976. godine u Rijeci. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem grafike kod profesora Josipa Butkovića. Aktivno je djelovala i u Kalkografskom ateljeu na Sušaku. Od 2004. član HDLU-a Rijeka. Na trećem trijenalu grafike u Zagrebu 2003. dobila je Nagradu Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba. U početku je radila u tradicionalnim grafičkim tehnikama dubokog tiska, a kasnije u mediju digitalne grafike. Povratkom na umjetničku scenu bavi se uglavnom slikarstvom, posebice akvarelom, a njezini recentniji radovi temelje se na interdisciplinarnom pristupu. Izlagala je samostalno i na skupnim izložbama u zemlji i u inozemstvu.