Što je umjetnost? – naoko je posve banalno pitanje, za koje bi mnogi (samo) kazali kako se radi o sredstvu izražavanja. Da to nije samo puki izražaj, već nešto što nosi evocirajuću i pokretačku snagu, posve je jasno svakom tko je umjetnosti bar malo naklonjen, no ipak, u današnja vremena hladnog kapitalizma valja i to (stalno) naglašavati. S pokretačkom snagom umjetnosti povezano je dakako i njezino djelovanje na recipijenta, na kolektiv, na društvo u cjelini. A da je umjetnost i prostor susreta, dijaloga, time i međusobnog razumijevanja, pa onda i alat za jačanje uključivosti i građanske participativnosti, pokazao je nedavno održani Erasmus+ Blended Intensive Programme (BIP) »Shared Frames, Collective Lens: From Margins to Voices – Participatory Filmmaking for Inclusion, Diversity and Democracy« projekt, koji se održavao od 20. do 25. srpnja na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te na nekoliko riječkih lokacija, a rezultirao je filmskim uracima koji progovaraju o identitetu, pripadnosti te društvenoj uključivosti.

U suradnji s rumunjskim Sveučilištem Babes-Bolyai iz Cluja i mađarskim Sveučilištem Eötvös Loránd (ELTE) iz Budimpešte, ovaj posve usmjeren program osmislila je i koordinirala doc. dr. sc. Maša Magzan s Odsjeka za izvedbene umjetnosti riječkog APURI-ja, a u njegovu su središtu bile riječke manjinske zajednice, čiji su članovi sa studentima metodom participativnog filma razvijali priče, razmjenjivali iskustva te stvarali kratke filmove o identitetu, pripadnosti, migracijama, kao i kulturnom pamćenju.

Foto Sandro Matešin

Kako je istaknula koordinatorica programa, doc. dr. sc. Maša Magzan, Erasmus+ BIP program osmišljen je kao interdisciplinarna platforma koja kroz participativni film povezuje umjetnost, društveni angažman i aktivno građanstvo. U njegovu središtu su uključivost, međukulturni dijalog i demokratsko sudjelovanja, a cilj programa je istražiti na koji način društveno angažirane umjetničke prakse mogu osnažiti glasove marginaliziranih skupina, propitivati ustaljene predodžbe o identitetu i pripadnosti te potaknuti razvoj empatije i zajedničkog razumijevanja.

Međukulturni dijalog

– Ovaj interdisciplinarni program povezuje teme uključivosti i različitosti s aktivnim sudjelovanjem u demokratskom životu, u skladu s ključnim prioritetima Erasmus+ Blended Intensive Programme (BIP) – uključivanjem i raznolikošću te demokratskim sudjelovanjem. Program istražuje kako participativni film i društveno angažirane umjetničke prakse mogu osnažiti glasove marginaliziranih skupina, potaknuti međukulturni dijalog i promicati aktivno građanstvo. Polazeći od primjera mađarske manjine u Cluju (Rumunjska), talijanske i makedonske manjine u Rijeci (Hrvatska) te odnosa većinskog i manjinskog stanovništva u Mađarskoj, studenti analiziraju i propituju dominantne narative o identitetu, pripadnosti i društvenoj reprezentaciji. Kroz praktičan i suradnički kreativni proces zajednički stvaraju participativne filmove koji propituju stereotipe, razvijaju empatiju i potiču demokratsku svijest, govori Magzan te dodaje da će polaznici nakon programa, između ostalog, moći kritički promišljati o etičkim aspektima i odnosima moći u participativnim umjetničkim praksama te razumjeti i primijeniti ključne koncepte uključivosti, različitosti i demokratskog sudjelovanja.

Foto Sandro Matešin

Program je otvoren na Akademiji primijenjenih umjetnosti, a sudionici su bili upoznati s ciljevima projekta, metodama participativnog filma i planom rada tijekom petodnevnog susreta. Naglasak je pritom stavljen na umjetničke prakse koje zajednice ne promatraju samo kao temu istraživanja, već ih uključuju kao ravnopravne sudionike i koautore kreativnog procesa.

Tijekom pet dana sudionici su tako prošli intenzivan program koji je spojio predavanja, radionice, terenski rad te praktično filmsko stvaralaštvo, a obuhvatio je (i) upoznavanje s metodologijom participativnog filma i etikom zajedničkog stvaranja, predstavljanje primjera dobre prakse međukulturne suradnje, obilazak grada na temelju kojeg se sudionicima približila kompleksna riječka multikulturalna slika, kao i niz radionica posvećenih razvoju filmskih priča. Poseban naglasak stavljen je na zajednički rad studenata, mentora i pripadnika talijanske i bošnjačke zajednice, koji su dijalogom, razmjenom iskustava, terenskim snimanjem i montažom zajednički oblikovali participativne filmove.

Participativni film

I sami studenti Sveučilišta Eötvös Loránd iz Budimpešte i Sveučilišta Babes-Bolyai iz Cluja, koji su sudjelovali u programu, istaknuli su kako im je program pružio priliku da se upoznaju s mogućnošću participativnog filma kao alata društvenog angažmana, no i priliku da surađuju s riječkim manjinskim zajednicama. Pritom su naglasili da upravo ovakav način rada omogućuje zajednicama da same oblikuju i ispričaju vlastite priče, a u svemu tome upravo je međunarodna suradnja ona koja otvara prostor za razmjenu iskustava te bolje razumijevanje različitih kulturnih i manjinskih identiteta.

Ono što je direktno povezano s pitanjem manjinske zajednice dio je programa koji se održavao u riječkom Palazzo Modellu, a uključio je razgovor studenata i profesora s predstavnicima talijanske i bošnjačke nacionalne zajednice. Takvim otvorenim dijalogom studenti su razmjenjivali iskustva i stavove glede pitanja o identitetu, jeziku, migracijama, kulturnoj baštini te svakodnevnom životu manjinskih zajednica u Rijeci, a upravo je taj proces razmjene mišljenja postao i polazište za razvoj filmskih priča.

Nakon razmjene iskustava sudionici su tako imali različite radionice, kao i terenski rad na temelju čega su zajednički oblikovali scenarije, snimali materijal te razvijali participativne filmove nastale iz osobnih iskustava i ranije ispričanih zajedničkih priča. Umjesto onog klasičnog dokumentarističkog pristupa, naglasak je bio na suradnji, dijalogu te zajedničkom donošenju kreativnih odluka, čime su članovi zajednica postali aktivni sudionici umjetničkog procesa.

Cijeli program zaključen je javnom projekcijom nastalih radova, završnom raspravom o iskustvima suradnje te evaluacijom mogućnosti primjene participativnog filma u budućim umjetničkim i društveno angažiranim projektima, kao i općenito ulozi umjetnosti u poticanju društvenog dijaloga. Upravo ta završna prezentacija nastalih uradaka ukazala je to da participativni film jest alat za povezivanje ljudi različitih kulturnih i društvenih iskustava, otvara prostor za bolje međusobno razumijevanje i uključivije društvo, pa s obzirom na usidrenost u različitim iskustvima, ima i onu terapeutsku moć.