Siniša Pavić
Balada o tri suca i prestižnoj cipeli
Ako je to s mitom u obliku novčanica i moguće nekako razumjeti, premda bi bilo nemoguće ičim primanje a bome i davanje mita pravdati, oni mali detaljčići slatki svega što je Mamić davao a suci primali čine sve taman takvim da se cijelo pravosuđe zbog trojice junaka učini više nalik serijalu »Krv nije voda« negoli ozbiljnom i važnom kraku one vlasti što se na tri dijela dijeli
Na kraju krajeva
Muke po izborniku Andreju
Naš premijer ili je na tren glumio krivu ulogu, ili je, a to bi bilo gore, na tren prestao glumiti. Loš premijer i nije, loš selektor je ovaj put bio, baš kao i loš gubitnik. Mediji su tu, čak i u zemlji dugmića i žetončića, tek da to notiraju
Na kraju krajeva
Labavije mjere i nikakav zagrljaj
Ono što nam je bilo dano i prirođeno - čak i onima kojima je sve dano, ali ne znaju što bi s tim - silom nam je uzeto. Ni taktilni, ni prisni, a toga fali možda i ponajviše. A opet, valjda to sa zagrljajima i prisnošću bude kao s vožnjom bicikla, valjda se tako lako ne zaboravlja i kad se silom prilika dobrano zanemari
Na kraju krajeva
Netko mi je ukrao biciklo
Na bicikl očito Hrvat po mjeri Domovinskog pokreta ne sjeda osim ako nema želju prodavati nam muda za bubrege. Sjedni, brate, u benđolu, ili merđu ako si uspješan. Jer, ako bicikl voziš, što od tebe može birač očekivati doli eventualno biciklističke staze. U odnosu prema biciklima milijun puta je tu pošteniji Željko Kerum koji jednostavno priznaje da mu sjedalo od bicikla nažulja stražnjicu i sve oko nje
Na kraju krajeva
Šuti, samo šuti…
Nestadoše na tren i partizani i ustaše, ali dok na red ne dođe tehnologija trebat će vremena i nekih drugih obračuna s prošlošću. Speedo gaće kupaće! Kog’ to nije obilježilo u mladosti, taj ljepšu starost nije ni zaslužio. O tome nema smisla šutjeti
