Rejting označava ugled, vjerodostojnost ili položaj neke osobe, tvrtke, države ili proizvoda u javnosti. Izražava se i ocjenom, bodovima ili položajem na ljestvici na temelju postignutih rezultata ili procjene stručnjaka.

Bilo je to, pošteno govoreći, davno. Jedan je buco prekomandiran iz kadeta u juniore Vaterpolo klupa POŠK, više silom godina nego silom talenta. Impresioniran je gledao starije kolege, prestravljen zapravo što će morati u kolo s njima. A opet bolje s njima nego protiv njih, recimo protiv izvjesnog Penave. Nitko, ali nitko nije imao šut kao Penava. Nikome tijelo nije tako visoko virilo iz vode dok je satima fingirao da će zapucati onom lijevom rukom koja kao da se u laktu lomila. Penava bi satima fingirao šut, sve dok golman ne bi pao pod vodu. A on bi tada rasparao mrežu čisto da ga zapamte. Penava. U bazenu čudo. Van bazena šutljiv neki tip za kojeg su ti odmah rekli da je bolje ne gledati ga ni krivo, ni pravo. S Penavom nije bilo rasprave. Ali Penavi i njegovom šutu čovjek se morao diviti.

Cijela ta generacija momaka ipak nikada nije uspjela učiniti skok iz juniora u seniore. Vrag će ga se sjetiti zašto je tome bilo tako. Možda im je rejting bio loš. Ili su shvatili da ima u toj mladenačkoj dobi i važnijih stvari. Samo, uvijek nekako ostane žal što najiznimniji među nama ne ostvare karijere o kojim smo mi samo sanjati mogli. A onda, mali milijun godina poslije, suoči te stvarnost s nekim drugim Penavom.

Ivan Panava čelnik je Domovinskog pokreta. Domovinski pokret je stranka ljute desnice. Imaju i druge zemlje na svijetu svoju ljutu desnicu. Eno desničara kako kojekuda podrivaju sisteme ne znajući ni sami je li im na vlast ili vječno ostati tu gdje jesu da i opet podrivaju sisteme. Vani pristojan svijet od ljute desnice još uvijek bježi. Ova naša je zato posve posebna. Ova naša se, reklo bi se na kontinentu, uredno prišmajhlala vladajućem HDZ-u. Ili ju je vladajući HDZ uredno privio na grudi. Ljuta desnica od topla je zagrljaja odmah sve manje i sve rjeđe ljuta. Čemu ljutnja kad imaš gdjekoje ministarstvo, načelnike i gradonačelnike, saborsku pozornicu da kazuješ što te volja. Da je sreće tako u vijekove. Ali, avaj i kuku! Sve je dobro dok je kakva takva rejtinga, ali kad rejting padne na dva, tri posto ode sve u krasnu nedođiju. Rejting je kriv za sve!

Zašto je premijer prigrlio Penavu i društvo donekle je jasno. Trebalo mu je tih par sigurnih ruku u Saboru pa da mu Vlada bude stabilna i da se nema zašto bakćati s opozicijom. Ne bira se tu puno s kim će se u kolo, jer to kolo kad te primi ionako te u čas proguta i otupi ti oštricu posve. No, nikada se zapravo nije doznao prvi razlog zbog kojeg je onomad premijer dao blagoslov pjevaču lakih nota, onom zbog kojeg je izmišljen pojam dvostruke konotacije, i zašto je tim činom zagazio na teren kojem realno i ne pripada. Neki kažu kriv je tadašnji rejting njegove stranke, rejting kojeg je valjalo oživjeti. A kad su ljubav i rejting u pitanju sve je dozvoljeno. Onu koja kaže da se »vlast može izgubiti, ali obraz ne« u nas ionako više niti ‘ko spominje.

Elem, rejting se akterima naše priče nakon prisnog zagrljaja brzo oporavio, ali dok neki znaju kako održati rejting manje više stabilnim, nekima rejting brzo skoči da bi čim brže i ustrajnije pao. Participirati u radu Vlade a gledati kako na štetu tvoga rejtinga raste recimo rejting MOST-a, pa još zato što imaju Marina Miletića koji se ne libi govoriti u slikama i metaforima uvjeren da je spomen vješanja po trgovima metafora, jamačno djeluje krajnje frustrirajuće za one koji bi i sami da mogu govoriti u slikama. Miletić može brljaviti što hoće kad nikome ne polaže račune. Nekada je i DP tako, a danas…

Spas je zato došao kad mu se najmanje itko nadao. Spas je DP-u donijela Torcida. Spas su donijeli »naši momci« koji zazivaju Hitlera i logore smrti, koji bi vješali novinare. Spas je donijela policija koja radi svoj posao. Spas su Penavi donijeli novinari koji ne da rade svoj posao nego bi bez njih baš svaka afera u nas, da ne kaže čovjek svako sr…, ostala brižno sakriveno, od smeća do smeća kojeg se nakupilo. Pa je došao Penava u Split i mahao papirima, stao u obranu onog kriminalnog dijela Torcide što se od policije skriva, napao novinare a onda kobajagi i HDZ, a sve da se populistički dodvori »masi«, pa da mu rejting zericu naraste. Rejting. Bit će da je to natjeralo i surog splitskog HDZ-ovca od kolina Andru Krstulovića Oparu da stane pred kamere jedne TV kuće, u običnoj bijeloj majici – pa poruči da je nedopustivo tražiti bjegunce objavom njihovih slika u tiskovinama, a onda da u šminkerskoj košuljici stane pred kamere druge TV kuće i ponovi isto samo malo drugačije. Dašta nego se treba dodvoriti Torcidi, jer kako ćeš sutra braniti jedva osvojene položaje u najljepšem gradu na svitu ako ne utvaraš da imaš navijačku skupinu na svojoj strani. Nema veze što ti ista ta navijačka skupina dan, dva kasnije na nos nabije plakate zalijepljene po gradu na kojima su profili aktera pustih afera, sve redom Oparini dojučerašnji stranački drugovi. Još da se i Opara usudio kazati da su novinari crvi gdje bi njegovu rejtingu malomišćanskom bio kraj.

– A možda se Penava, Miletić i Opara samo igraju Ante Jurjevića Baje, Jure Bilića i Vicka Krstulovića koji su se 1950., iako vjerni komunisti, suprotstavili udaru Partije na Torcidu i Vjenceslava Žuvelu Grizuna. Baja je čak, na utakmici protiv Zvezde, stao pred miliciju i rekao: »Kako nam možete zabranit navijanje?« Pred Partijom su sve opravdavali sportskim zanosom i splitskim temperamentom. Baja i Bilić su zaslužili partijske ukore, ali su navodno utjecali na to da se Žuveli ponovno sudi i da umjesto tri godine dobije tri mjeseca zatvora«- šeretski će naš naš Ivan.

Ivan Penava Baja! Onaj koji se ne libi kazati da su mu se novinari popeli na rejting. I koalicijski partner isto, ali samo na trenutke dok recimo šparno gleda na potrebu Penavinu da se primjerice osnuje i financira javnu ustanovu koja bi se bavila poslijeratnim grobištima i upravljala budućim spomen područjem žrtvama komunističkih terora. Ali kada Penava, baš poput Torcide, nabraja s čim se, po njegovu mišljenju, ni novinari ni policija nisu ni blizu bavili kao s Torcidom i odurnim povicima, ne skače li sam sebi dobrano u usta!? Participirati u vlasti, biti u prilici da se nešto kreira i rješava a ne vidjeti dalje od grobišta i Torcide vrijedno je toga da te pozove onaj u koaliciji jači i udijeli ti vritnjak. Ili je sve ovo samo mala predstava koja ima za cilj održati stanje ovakvim kakvo i jest!? Penava kao žestoki kritičari korektiv HDZ-u!? Moš’ mislit! Penava kao onaj kojem Plenković daje vritnjak jer je prešao granicu dobra ukusa!? Neš’ majci! Makar, uopće ne bi bilo loše da HDZ negdje povuče granicu, možda bi im čak rejtingu i pomoglo. A rejtinig, podsjetimo na definiciju, označava ugled, vjerodostojnost ili položaj neke osobe, tvrtke, države ili proizvoda u javnosti. Izražava se i ocjenom, bodovima ili položajem na ljestvici na temelju postignutih rezultata ili procjene stručnjaka.

E da, nije čovjek ni svjestan na prvu, ali svatko u životu naleti na nekog svog Penavu. U ovom slučaju naletjelo se na dvojicu. Prvi je imao bogom danu vaterpolsku ljevicu, i parao je mreže vratarima, da bi na vrijeme shvatio da mu jahanje na rejtingu i ne nosi neku životnu sreću. Ovaj drugi opako bjesni, što zbog rejtinga, što zbog činjenici da je na vlasti a sve mu kroz prste prolazi. Možda bi mu mudrije bilo da se skine s rejtinga dok ne nauči neke stare lekcije kako valja. Za početak evo mu podsjećanje po Ivanu. Kaže, naime Ivan, kako je nakon događaja te spomenute 1950. Žuvela Grizun rijetko javno istupao. A kad su ga jednom pitali onomad o tim optužbama za kontrarevoluciju i fašizam samo je poručio: »Ništa crno! Samo crveno, bijelo i plavo!«