Razgovor

Pravobraniteljica Višnja Ljubičić o porastu femicida: ‘Blage kazne vode do brutalizacije nasilja’

Ljerka Bratonja Martinović

Foto GORAN STANZL/PIXSELL

Foto GORAN STANZL/PIXSELL

Sustav koji prevenciju odrađuje jedino putem prekršajnih sankcija kroz pravosuđe, bez stručnih i dugotrajnih mjera prevencije i resocijalizacije počinitelja gura policiju i pravosuđe u neadekvatan preventivni rad, uzrokuje vrlo blage kazne i u konačnici konstantan rast kaznenih slučajeva stvarajući animozitet prema žrtvama



 


 


Nakon ubojstva žene u Novskoj, i sličnog pokušaja u Gospiću, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić upozorila je na to da su postojeće mjere opreza nedostatne za žrtve obiteljskog nasilja i zatražila strožu politiku kažnjavanja počinitelja. U razgovoru za naš list, pravobraniteljica poziva na razvoj učinkovitog sustava koji bi spriječio obiteljsko nasilje i ovakve tragične ishode, jer on danas ne postoji.




– Put k uspješnom suzbijanju rodno utemeljenog nasilja i femicida prvenstveno je obrazovanju i edukaciji, zatim razvijanju kvalitetnih preventivnih programa uz analizu stvarnih uzroka nasilja u društvu, ulaganje u dugotrajnu i stvarnu resocijalizaciju svih počinitelja, te, u konačnici, dosljednu primjenu nulte tolerancije na rodno utemeljeno nasilje za koju se naša država opredijelila, a to znači kažnjavanje svih počinitelja u okvirima zakonskih maksimuma, a ne uvjetno i u okvirima zakonskih minimuma, kakva je u stvari praksa u Hrvatskoj.


Strukturni propusti


Podaci vašeg ureda govore da se obiteljsko nasilje u sedam godina utrostručilo. Lani je počinjeno više od 6.000 kaznenih djela, a 79 posto žrtava su žene. Ove godine zabilježeno je već 11 femicida. Što to govori o našem društvu?


– Višegodišnji trend smanjenja broja prijavljenih počinitelja i broja žrtava obiteljskog nasilja u području prekršajno-pravne zaštite, uz višegodišnji i kontinuirani porast slučajeva u području kazneno-pravne zaštite, upućuje na zaključak da naš sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji dugoročno zapravo odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira i prijeđe u sferu kaznenog zakonodavstva. A onda je nasilje više nemoguće trpjeti ili kriti jer su posljedice najčešće tragične. Ovakav prekršajno-pravni sustav ne ispunjava zapravo svoju preventivnu prirodu i ne nudi učinkovit i brz odgovor na nasilje, već ga brutalizira i seli iz sfere prekršajnog u sferu kaznenog zakonodavstva. Navedeni fenomen posljedica je, između ostalog, nepostojanja učinkovitih i sustavnih mjera prevencije nasilja izvan pravosudnog sustava i nedovoljnog ulaganja u programe dugotrajne i kvalitetne resocijalizacije počinitelja, kao i činjenice da se prevenciju svelo na skoro isključivo novčano ili uvjetno kažnjavanje obiteljskih nasilnika.


Radi se zapravo o strukturnim propustima u organizaciji sustava borbe protiv nasilja u društvu općenito pa onda posljedično i rodno utemeljenog nasilja. Prvenstveno zbog činjenice što se ova vrsta nasilja suzbija isključivo represijom, odnosno kažnjavanjem bez analiza uzroka nasilja i razvijanja sustava njihovog učinkovitog otklanjanja. Društvo se bavi posljedicom, a ne uzrocima nasilja. A kada uklanjate samo posljedicu, dugoročno ništa ne rješavate, već pogoršavate problem. Takav sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji svoje slabe točke pokazuje posebice u doba krize kao što je bila ova pandemijska. Nužne su promjene u cjelokupnom sustavu, a posebice u sustavu prevencije i suzbijanja nasilja prema ženama sukladno preporukama našeg ureda.


Pozitivan učinak Istanbulske konvencije

 


Hrvatska je potpisala Istanbulsku konvenciju uz mnogo muke i otpora, a sada je praktički ne provodi?


– Hrvatska provodi Istanbulsku konvenciju te je sukladno tome izmijenjen čitav niz zakona i propisa, a kazne su u više navrata pooštrene. Također, sve su zemlje nakon ratifikacije Istanbulske konvencije evidentirale povećani broj prijava slučajeva obiteljskog i rodno utemeljenog nasilja. I to je bilo za očekivati jer se uslijed ratifikacije Konvencije osim svijesti društva o pogubnosti ovih prijestupa mijenja i zakonodavni okvir pa se dio slučajeva iz sive zone prelijeva u zonu prekršajne i kaznenopravne vidljivosti te postaje podložan postupanju tijela progona i kažnjavanja.

Trajna edukacija


Općinska državna odvjetnica u Gospiću šokirala je svojom izjavom »Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici«, nakon što je žena u tom gradu gotovo ubijena od strane partnera. Sustav očito ne funkcionira kako bi trebalo, ali je činjenica i da su na ključnim pozicijama ljudi koji obiteljsko nasilje uopće ne razumiju?


– Navedeni stav državne odvjetnice ne ukazuje samo na odsustvo osobne senzibiliziranosti za ovu vrst nasilja, već i na određenu frustraciju činjenicom da se nasilje pokušava suzbiti isključivo represijom. Problem je puno dublji nego što ga se medijski želi prikazati. Osim izmjene zakonodavnog okvira, potrebna je kontinuirana edukacija i senzibilizacija za rodno utemeljeno nasilje svih onih koji primjenjuju zakone i propise te ustrojavanje stručnih preventivnih službi izvan sustava policije i pravosuđa. Sustav koji prevenciju odrađuje jedino putem prekršajnih sankcija, i to skoro isključivo kroz pravosuđe, bez drugih sustavno ustrojenih, stručnih, učinkovitih, kontinuiranih i dugotrajnih mjera prevencije i resocijalizacije počinitelja, dugoročno odvraća stvarne žrtve nasilja od prijavljivanja blažih oblika nasilničkog ponašanja, otvarajući prostor manipulacijama prijavama u području prekršajno-pravne zaštite. Osim toga, takav sustav gura policiju, državno odvjetništvo i pravosuđe u neadekvatan preventivni rad, uzrokuje vrlo blage kazne i u konačnici konstantan rast kaznenih slučajeva, odnosno dovodi do brutalizacije nasilja i femicida, dok istovremeno stvara animozitet prema žrtvama.


Godinama upozoravamo i na to da pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje manje od 10 posto ukupne brojke svih počinitelja nasilja, svi ostali osuđeni su relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama.


Tko bi sve trebao proći edukaciju o obiteljskom nasilju – spominju se policija, socijalni radnici, suci, državni odvjetnici…


– Jedino obrazovanje i edukacija ciljaju uklanjanju uzroka nasilja u društvu, stoga bi ova tema trebala biti dio cjelokupnog obrazovnog sustava, i to od vrtićke dobi, dok bi se struka, a u mislim na policiju, socijalne radnike, suce, državne odvjetnike, djelatnike u zdravstvu i druge, njome trebali educirati cjeloživotno. Naš ured već godinama ukazuje i upućuje preporuke zakonodavcu i odgovornima kako je potrebno ustrojiti posebne odjele u policiji, na državnom odvjetništvu i na sudovima, koji će se isključivo baviti obiteljskim i rodno utemeljenim nasiljem, dok bi druge službe, poput centara za socijalnu skrb, obiteljskih centara, trebale imati ustrojene posebne službe za pružanje pomoći i podrške obiteljima u ranoj fazi konfliktnih odnosa, prije pojave nasilja. Ističemo kako je zakonodavac djelomično prepoznao ova upozorenja i preporuke Pravobraniteljice te je prilikom zadnjih izmjena Zakona o socijalnoj skrbi uveo psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja u obitelji kao dodatnu uslugu obiteljskih centara i centara za socijalnu skrb.


Zakonodavne izmjene nikada nije preporučljivo koristiti kako bi se popunilo rupe u edukaciji, odnosno educiralo i senzibiliziralo pravosuđe, jer tome služi obrazovni sustav i trajna edukacija struke, a što nama kronično nedostaje.


Strogo i pravedno


Kolike bi trebale biti zatvorske kazne, bi li, recimo, registar obiteljskih nasilnika popravio stanje?


– Zatvorske kazne bi trebale biti određivane sukladno politici nulte tolerancije na obiteljsko i rodno utemeljeno nasilje za koju se Hrvatska opredijelila, a to znači u okvirima zakonski propisanih maksimuma, a ne minimuma kakva je sada sudska praksa, odnosno trebale bi biti pravedne. Međutim, ponovno naglašavam da ključ uspješne borbe protiv bilo koje vrste nasilja, pa tako i rodno utemeljenog nasilja, nije isključivo u kažnjavanju, samim tim ni registar nasilnika ne bi popravio stanje jer se radi o obliku kažnjavanja. No, ni po ovom pitanju stvari nisu jednostavne. Da biste mogli izreći pravednu kaznu za zločin, sam sustav mora biti pravedan. Morate imati ustrojen funkcionalan sistem filtriranja kako bi ste najteže zločine kažnjavali najtežim kaznama. A preduvjet za takav sustav je opet kvalitetno obrazovanje i edukacija, rana prevencija i dugotrajna resocijalizacija počinitelja. Stoga smo opet na početku. Kad bi naše društvo borbu protiv nasilja temeljilo na ta tri stupa – obrazovanje, prevencija, resocijalizacija – kazne za one koji se ogriješe o zakon u području rodno utemeljenog nasilja zasigurno bi bile vrlo stroge, odnosno pravedne.