Nastavlja se rasprodaja imovine riječke tvrtke. Nakon mljekare na Škurinjama, PIK prodaje i pekaru na Vežici

Foto Marko Gracin

Direktor i suvlasnik PIK-a Gino Pastorčić sazvao je za 3. svibnja Glavnu skupštinu društva

povezane vijesti

Većina Europljana ne želi platiti električni automobil više od 35.000 eura, za tu svotu ionako ne mogu kupiti – ništa
Veliko Teslino sniženje: Zalihe neprodanih vozila su velike, proizveli su 46.561 vozilo više nego što su isporučili
Na društvenoj mreži oglasio prodaju mobitela pa prevario 22-godišnjakinju

RIJEKA – Nakon Tonke, i miris riječkog kruha nestat će iz grada, a vrijeme će pokazati koliko se (i) ovog puta može vjerovati najavama Gina Pastorčića, direktora PIK-a, da se proizvodnja kruha i tjestenine samo seli izvan Rijeke, na Kukuljanovo.

Isto su tako postojale najave da će se i PIK-ova mljekara seliti u Liku, pa se na kraju ispostavilo da je riječ o goloj prodaji nekretninskog kompleksa od blizu 8.000 četvornih metara na Škurinjama. Sedam i pol desetljeća duga tradicija proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda s istarskih, goranskih i ličkih pašnjaka zauvijek je izbrisana iz portfelja PIK-a, a tek treba vidjeti što će na kraju ispasti od prodaje Tonkinih nekretnina na Škurinjama.

Na tim nekretninama u zemljišnim knjigama nedavno je stavljena zabilježba sudskog spora zbog tužbe kojom se traži da se kupoprodajni ugovor kojeg je Pastorčić, kao Uprava PIK-a u travnju prošle godine sklopio s Auto-Hrvatskom – Stanicom za tehnički pregled iz Osječke ulice, proglasi ništetnim i pravno nevaljanim.

Gino Pastorčić / Snimio Marko GRACIN

Pastorčić: Preseljenje proizvodnje iz grada je strateško opredjejenje

Od Uprave PIK-a odnosno Gina Pastorčića tražili smo da nam pojasni zašto se kod prodaje Pekare na Vežici traži suglasnost Skupštine dioničara dok to kod prodaje Tonkine mljekare na Škurinjama u proljeće prošle godine nije bio slučaj. Tražili smo i da nam se pobliže precizira kako i kada se planira izvesti to preseljenje PIK-ovog pekarstva u pogone na Kukuljanovu, kao i što će biti s Paštarijom u središtu grada. I zadnje, ali ne manje važno, htjeli smo čuti kako se planiraju zatvoriti nemali krediti koji opterećuju PIK-ove nekretnine te o kojim se to potraživanjima od strane Plodina prema PIK-u u iznosu od 2.000.000 eura konkretno radi, što je osigurano založnim pravom na vežičkim pogonima.

Evo odgovora kojeg smo dobili.

– Poslovni procesi PIK-a Rijeka realiziraju se u skladu s ranije najavljenim planovima, već objavljenima u javnosti, a sve sa ciljem optimizacije poslovanja i pronalaska najboljeg rješenja za stabilnu budućnost tvrtke. S obzirom na postojeće stanje proizvodnih pogona i ograničenja prostornog planiranja, PIK Rijeka strateški se opredijelio na preseljenje proizvodnje u industrijsko proizvodne zone, te postupno izmještanje postojećih pogona iz grada uz održavanje kontinuiteta proizvodnje. Jasno je kako proces preseljenja i modernizacije zahtijeva velika ulaganja, no s fokusom na uvjete rada naših zaposlenika kao i održavanja visoke kvalitete proizvoda, to je budućnost PIK-a Rijeka, zbog čega je ta odluka sada stavljena na dnevni red Skupštine. Realizacijom ovog posla trajno će se riješiti i svi tereti koje spominjete kako bi se stvorila zdrava osnova za nastavak proizvodnje i dodatno smanjilo kreditno zaduženje. Izvještaj o vrijednosti i vremenskom okviru pojedinih poslovnih procesa, koje tvrtka provodi s ciljem optimizacije poslovanja predaju se dioničarima na sjednicama Skupštine društva, navodi Gino Pastorčić.

Suglasnost post festum

Dok pravno vrije oko kupoprodajne transakcije bivše PIK-ove mljekare, Gino Pastorčić za 3. svibnja sazvao je izvanrednu Glavnu skupštinu na kojoj bi mu dioničari trebali dati suglasnost za prodaju pogona PIK-ove Pekare na Vežici. Riječ je o još većem nekretninskom “kolaču” nego što su to bili Tonkini na Škurinjama. Radi se o kompleksu koji se prostire na blizu 14.000 četvornih metara za koje je, ako je vjerovati PIK-ovim revizorima, Pastorčić još prije dvije godine potpisao predugovor o kupoprodaji i uplaćena je kapara od 1.000.000 eura. Uvažavajući ovu činjenicu, ispada da se ova suglasnost dioničara PIK-a traži post festum, naročito ako se ima u vidu da predugovori o kupoprodaji imaju svoju pravnu težinu. U svijetlu situacije u kojoj se nalazi PIK, odnosno njegov vodeći dvojac na čelu s Pastorčićem i Igorom Borovcem, koji su otkupom poslovnih udjela u PIK-ESOP-u prije četiri godine sebi otvorili vrata da imaju kontrolu nad cijelim PIK-om, ishodovanje suglasnosti Glavne skupštine kod prodaje imovine zakonska je obveza koja već ostavlja svoje pravne posljedice kod prodaje Tonkine mljekare na Škurinjama u vidu tužbe i zabilježbe sudskog spora.

Pikova pekara na Vežici / Snimio Marko GRACIN

Perožić: Podržavam nastojanja Uprave

Ista pitanja kao i Pastorčiću uputili smo i predsjedniku Nadzornog odbora PIK-a Borislavu Perožiću, koji je tu funkciju preuzeo u travnju prošle godine.

– Sva pitanja koja ste poslali na “pojašnjenje i očitovanje” prvenstveno su u nadležnosti Uprave društva koja je i sazvala Skupštinu. Dio pitanja odnosi se na odluke donesene prije moga mandata koje nisam u mogućnosti komentirati. Kao predsjednik Nadzornog odbora podržavam sva nastojanja da se unaprijedi i poboljša poslovni i financijski položaj PIK-a d.d. U tom smislu držim da je upućivanje odluke o prodaji i kupovini imovine velike vrijednosti Skupštini društva pravno i poslovno utemeljeno, budući da je riječ o strateškoj odluci za budućnost i opstanak kompanije.

Zabilježbe i hipoteke

U ZK izvatku PIK-ovih pogona na Vežici nema zabilježbe prava vlasništva po osnovi predugovora o kupoprodaji koju spominju PIK-ovi revizori. Jedino što odudara od čitavog niza hipoteka, što glavnih, što sporednih, koje na tim PIK-ovim nekretninama upisuje Istarska kreditna banka u ukupnom iznosu od gotovo pet milijuna eura, jest zabilježba koju je krajem 2020. godine stavio trgovački lanac Plodine radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 2.000.000 eura po osnovi Sporazuma o osnivanju založnog prava i neposrednom provođenju prisilne ovrhe.

Borislav Perožić / Snimio Vedran KARUZA

Već i vrapci na granama znaju da je Hanfa, temeljem provedenog nadzora, u travnju 2021. godine izdala rješenje kojim je naložila Pastorčiću, Borovcu, a posredno i PIK-ESOP-u, da daju ponudu za preuzimanje PIK-a. Prema onom što je Hanfa utvrdila u rješenju, koje je postalo pravomoćno, ta je obveza za Pastorčića i Borovca nastala još u veljači 2019. godine.

To je automatski natkrililo Zakon o preuzimanju dioničkih društava (ZPDD) nad PIK-om, sa svojim vrlo striktnim odredbama u kojima se, između ostalog, propisuje da za cijelo vrijeme, dok traje proces preuzimanja, Uprava društva ne može sklapati nikakve poslove izvan redovnog poslovanja mimo suglasnosti Glavne skupštine. Između ostalog, to se odnosi i na prodaju imovine što su nam iz Hanfe izrijekom potvrdili kada smo upozorili na okolnosti pod kojima su prodane nekretnine Tonkine mljekare.

Kupovina skladišta Plodina na Kukuljanovu

U paketu s prijedlogom odluke o prodaji PIK-ovih nekretnina na Vežici, a riječ je o kompleksu od gotovo 14.000 četvornih metara, Pastorčić od Skupštine dioničara traži i formalnu suglasnost za kupnju skladišnih prostora Plodina na Kukuljanovu, ukupne površine nešto više od 10.000 kvadrata, uključujući i pripadajuće dvorište. Za razliku od PIK-ovih nekretnina, ova nekretnina potpuno je slobodna od tereta.

Mali dioničari nemoćni

Prošlo je, dakle, više od četiri godine otkad je Hanfa utvrdila da je za Pastorčića i Borovca nastupila obveza objavljivanja ponude za preuzimanje PIK-a d.d. Za to vrijeme mali dioničari više-manje prepušteni su sami sebi, da kroz sudske postupke pokušaju izboriti svoja prava. Nakon što je ključno regulatorno tijelo, od čijih mjera i sankcija mnogi strahuju, u proljeće 2021. godine donijelo rješenje o nastanku obveze za preuzimanje PIK-a, punih su godinu dana trajala natjeravanja dok se slučaj riječkog PIK-a nije doveo u fazu da je Hanfa prošlog proljeća odbila ponudu PIK-ESOP-ovog dvojca, smatrajući je, uvjetno rečeno, bezobrazno niskom. Na Hanfinu odbijenicu ekipa iz PIK-a reagirala je pokretanjem upravnog spora i tako stoji sve do dan-danas. No, zato su se u samom PIK-u stvari brzo odvijale, barem kada je riječ o prodaji imovine.