Potrošačke cijene u Hrvatskoj porasle su u srpnju 12,3 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, što je najviša stopa inflacije otkako Državni zavod za statistiku (DZS) vodi te podatke, a ponajviše je posljedica rasta cijena goriva i hrane
Potrošačke cijene u Hrvatskoj porasle su u srpnju 12,3 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, što je najviša stopa inflacije otkako Državni zavod za statistiku (DZS) vodi te podatke, a ponajviše je posljedica rasta cijena goriva i hrane. To je sukus informacije koja se jučer pojavila u eteru i time poremetila uživanje građana u zrelom ljetu. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je inflacija najviše pogodila prehrambene proizvode. Oni su najviše poskupjeli. Ozbiljnost ove situacije mogla bi promijeniti potrošačke navade stanovništva. Hrana koja je za ogromnu većinu stanovništva bila nešto što se podrazumijeva, lako bi mogla postati nešto čija će nabava postati glavna preokupacija većine ljudi. Hrane će biti i dalje, ali bi ona mogla postati puno skuplja nego dosad.
Sada je i više nego jasno da rat u Ukrajini neće biti gotov do početka ove zime. Čovjek ne treba biti vojni stručnjak pa da zaključi da bi oružani sukobi u ovoj postsovjetskoj republici mogli trajati još godinama. Takva je naprosto vojna taktika koju primjenjuju Rusi. Polagano, jako polagano napredovanje podržavano teškim topništvom i raketama. Rat će trajati možda ne baš vječno, ali svakako godinama. Što znači da je nekakvo primirje jako daleko. Što je pak jako loša vijest, budući da oružje treba zašutjeti kao osnovni uvjet za bilo kakvu normalizaciju koja bi podrazumijevala povratak jeftinih ruskih energenata u zapadna, posebno europska gospodarstva. To pak znači da će energija u budućnosti biti puno skuplja nego dosad. A to će onda potjerati inflaciju prema gore.
Dakle, ne preostaje nam ništa nego prilagoditi se postojećoj situaciji, kad je već ne možemo promijeniti. Istina, Vlada ima svoju ulogu u tome da pokuša umanjiti udar koji će inflacija nanijeti životnom standardu običnih građana. Kad je u pitanju porast cijena, ima tu puno lova u mutnom. Nije definitivno samo Putin odgovoran za to da rastu cijene u našim lokalnim trgovinama. I trgovci su tu dali svoj znatan doprinos. I tu postoji prostor za Državni inspektorat. Trebat će naravno zaštititi i siromašnije slojeve kojima ni dosad nije bilo lako.
Ali čak da u tome i uspije, Vlada će tim naporima samo neznatno ublažiti posljedice ove svjetske oluje. Malenoj zemlji kao što je Hrvatska ne preostaje ništa drugo nego, kao prvo, pokušati ostati na površini, a kao drugo, nakon što se u tome uspije, to plutanje pokušati učiniti što podnošljivijim. Sve drugo je u rukama nekih drugih sila na koje malo tko ima neki odlučujući utjecaj.
Recimo, na drugi faktor koji potiče inflaciju, cijene goriva, država može reagirati, napraviti nešto, ali ne previše. Javna je tajna da se na svjetskim tržištima energenti protrguju više desetaka puta prije nego što dođu do krajnjeg korisnika. I svaka tvrtka koja sudjeluje u tom procesu naplati svoju maržu. A sve to skupa na kraju moraju platiti građani i realno gospodarstvo. Po onome što se dosad može vidjeti, kod onih koji kreiraju događaje u svijetu nema baš prevelike volje da se intervenira u ove procese kako bi se smanjio pritisak na inflaciju koja onda provodi udar na standard najsiromašnijih dijelova stanovništva.
Oni nešto stariji jako se dobro sjećaju inflacije koja je harala sredinom osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nju je tada prouzročio prvo gospodarski kolaps bivše države, a potom i rat koji ga je pratio. Tako da iskustva ima napretek. Jedino što bi moglo poremetiti već ustaljene obrasce ponašanja u takvim situacijama jest nemogućnost promjene lokalne valute u neku jaču. Naime, od početka godine kuna odlazi u povijest pa ćemo i mi imati jaku valutu, koja se zove euro. A cijene rastu i u zemljama koje je već dugo imaju.
Dakle, situacija nije jednostavna. Na Vladi je da izađe s konkretnim mjerama koje bi ublažile udar na građane i gospodarstvo. Kao što smo već objasnili, prostor za to postoji, ali nije baš prevelik. Stoga možda ne bi bilo loše pokušati postići neku barem najmanju razinu političkog konsenzusa kako bi Hrvatska ušla u cijeli ovaj jesenski kaos lišena barem političkih sukoba koji bi samo mogli pogoršati ionako tešku situaciju. Trebat će puno mudrosti i sposobnosti kako bi se što lakše preživjeli ovi izazovi.
Piše Zlatko Crnčec
Rastu cijene i zabrinutost
Zlatko Crnčec
18. kolovoz 2022 13:44
SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER
Potrošačke cijene u Hrvatskoj porasle su u srpnju 12,3 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, što je najviša stopa inflacije otkako Državni zavod za statistiku (DZS) vodi te podatke, a ponajviše je posljedica rasta cijena goriva i hrane
Potrošačke cijene u Hrvatskoj porasle su u srpnju 12,3 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, što je najviša stopa inflacije otkako Državni zavod za statistiku (DZS) vodi te podatke, a ponajviše je posljedica rasta cijena goriva i hrane. To je sukus informacije koja se jučer pojavila u eteru i time poremetila uživanje građana u zrelom ljetu. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je inflacija najviše pogodila prehrambene proizvode. Oni su najviše poskupjeli. Ozbiljnost ove situacije mogla bi promijeniti potrošačke navade stanovništva. Hrana koja je za ogromnu većinu stanovništva bila nešto što se podrazumijeva, lako bi mogla postati nešto čija će nabava postati glavna preokupacija većine ljudi. Hrane će biti i dalje, ali bi ona mogla postati puno skuplja nego dosad.
Sada je i više nego jasno da rat u Ukrajini neće biti gotov do početka ove zime. Čovjek ne treba biti vojni stručnjak pa da zaključi da bi oružani sukobi u ovoj postsovjetskoj republici mogli trajati još godinama. Takva je naprosto vojna taktika koju primjenjuju Rusi. Polagano, jako polagano napredovanje podržavano teškim topništvom i raketama. Rat će trajati možda ne baš vječno, ali svakako godinama. Što znači da je nekakvo primirje jako daleko. Što je pak jako loša vijest, budući da oružje treba zašutjeti kao osnovni uvjet za bilo kakvu normalizaciju koja bi podrazumijevala povratak jeftinih ruskih energenata u zapadna, posebno europska gospodarstva. To pak znači da će energija u budućnosti biti puno skuplja nego dosad. A to će onda potjerati inflaciju prema gore.
Dakle, ne preostaje nam ništa nego prilagoditi se postojećoj situaciji, kad je već ne možemo promijeniti. Istina, Vlada ima svoju ulogu u tome da pokuša umanjiti udar koji će inflacija nanijeti životnom standardu običnih građana. Kad je u pitanju porast cijena, ima tu puno lova u mutnom. Nije definitivno samo Putin odgovoran za to da rastu cijene u našim lokalnim trgovinama. I trgovci su tu dali svoj znatan doprinos. I tu postoji prostor za Državni inspektorat. Trebat će naravno zaštititi i siromašnije slojeve kojima ni dosad nije bilo lako.
Ali čak da u tome i uspije, Vlada će tim naporima samo neznatno ublažiti posljedice ove svjetske oluje. Malenoj zemlji kao što je Hrvatska ne preostaje ništa drugo nego, kao prvo, pokušati ostati na površini, a kao drugo, nakon što se u tome uspije, to plutanje pokušati učiniti što podnošljivijim. Sve drugo je u rukama nekih drugih sila na koje malo tko ima neki odlučujući utjecaj.
Recimo, na drugi faktor koji potiče inflaciju, cijene goriva, država može reagirati, napraviti nešto, ali ne previše. Javna je tajna da se na svjetskim tržištima energenti protrguju više desetaka puta prije nego što dođu do krajnjeg korisnika. I svaka tvrtka koja sudjeluje u tom procesu naplati svoju maržu. A sve to skupa na kraju moraju platiti građani i realno gospodarstvo. Po onome što se dosad može vidjeti, kod onih koji kreiraju događaje u svijetu nema baš prevelike volje da se intervenira u ove procese kako bi se smanjio pritisak na inflaciju koja onda provodi udar na standard najsiromašnijih dijelova stanovništva.
Oni nešto stariji jako se dobro sjećaju inflacije koja je harala sredinom osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nju je tada prouzročio prvo gospodarski kolaps bivše države, a potom i rat koji ga je pratio. Tako da iskustva ima napretek. Jedino što bi moglo poremetiti već ustaljene obrasce ponašanja u takvim situacijama jest nemogućnost promjene lokalne valute u neku jaču. Naime, od početka godine kuna odlazi u povijest pa ćemo i mi imati jaku valutu, koja se zove euro. A cijene rastu i u zemljama koje je već dugo imaju.
Dakle, situacija nije jednostavna. Na Vladi je da izađe s konkretnim mjerama koje bi ublažile udar na građane i gospodarstvo. Kao što smo već objasnili, prostor za to postoji, ali nije baš prevelik. Stoga možda ne bi bilo loše pokušati postići neku barem najmanju razinu političkog konsenzusa kako bi Hrvatska ušla u cijeli ovaj jesenski kaos lišena barem političkih sukoba koji bi samo mogli pogoršati ionako tešku situaciju. Trebat će puno mudrosti i sposobnosti kako bi se što lakše preživjeli ovi izazovi.