Sada je prvo i najvažnije dovesti hrvatske državljane iz Zambije natrag u Hrvatsku. Svih 12.
Nakon jučerašnjeg istupa Radovana Dobronića neke su stvari vezane za posvajanje iz DR Konga puno jasnije. Međutim, predsjednik Vrhovnog suda izrekao je i neke stvari o cijelom ovom slučaju koje izazivaju nevjericu. A to je u prvom redu to da je sasvim moguće da naši sudovi, kada su donosili odluke o posvojenju, nisu uopće provjeravali jesu li dokumenti na osnovi kojih su to radili autentični. Odnosno je li ih zaista donio stvarni i postojeći sud u Kinšasi, glavnom gradu DR Konga, ili ih je neki krijumčar djece naprosto isprintao u svojoj garaži na svom polovnom printeru.
Usto, ispada da su država Kongo i njeni sudovi u jednom čudnom raskoraku. Država je 2016. donijela odluku da do daljnjeg ne može biti međunarodnih posvojenja. Tamošnji sudovi navodno povremeno tu odluku ne poštuju i pozivaju se na Deklaraciju UN-a po kojoj se odluke trebaju donositi u korist dobrobiti djeteta. Pa odobre posvajanje. Ali država onda toj djeci ne dopušta izlazak iz zemlje. Pa se postavlja pitanje kako ona onda uspiju izaći iz Konga.
Budući da su informacije koje dolaze iz Zambije nepotpune, još uvijek nije jasno u koju je od svih tih brojnih mogućih varijanti upalo osam hrvatskih državljana koji su u prosincu prošle godine zajedno s posvojenom djecom uhićeni u tamošnjoj zračnoj luci. Kao i u puno drugih područja, i ono koje se odnosi na posvajanje djece iz inozemstva potpuno je kaotično. I prepuno zakonskih i postupovnih rupa. Da je s hrvatske strane cijela dosadašnja praksa u više desetaka posvojenja iz Konga bila potpuno besprijekorna, položaj uznika u Zambiji bio bi neizmjerno bolji. Naime, da su Hrvatska i njene institucije potpuno sigurne da postoji pravovaljana i pravomoćna odluka kongoanskog suda o posvajanju četvero djece, mogla bi praktički optužiti Zambiju za kvazijuridičku otmicu čak 12 hrvatskih državljana. Osmero posvojitelja i četvero djece. Ovako je Hrvatska u situaciji da tek počinje provjeravati je li sa svoje strane zaista sve učinila da slučaj bude čist barem po hrvatskim zakonima. U ovom slučaju Hrvatska nije sigurna čak ni oko te temeljne činjenice.
Naravno, cijeli slučaj je neminovno dobio i svoju političku dimenziju. Jedan od uhićenih je lokalni vijećnik Platforme Možemo! u Zagrebu. Njega je zagrebački gradonačelnik prvo zanijekao, da bi poslije ispalo da su bili na istoj listi na izborima za jedan mjesni odbor. I da su razmjenjivali poruke na društvenim mrežama. I da su neke druge uhićene osobe u bliskim odnosima s nekim viđenijim ljudima iz Možemo! To je naravno u ljudožderskoj hrvatskoj politici bilo sasvim dovoljno da jedna delikatna i moguće tragična ljudska drama postane predmet političke utakmice. Desnica nije mogla odoljeti da ne počne lupati po Možemo!. Ponekad zaista krajnje pretjerujući, posebno kada su naglašavali da je među uhićenima i jedna transrodna osoba. Time su moguće čak i ugrozili njen život jer u zatvorima, i u hrvatskim i u zambijskim, zaista ima svakakvih ljudi. S druge pak strane iz Možemo!, čiji članovi sebe često iritantno predstavljaju kao moralne vertikale, dolazile su nemušte optužbe o drukerima. Ili o tome da će usvojenoj djeci biti bolje u Hrvatskoj nego u Africi. I pritom potpuno ignorirajući činjenicu da je osmero hrvatskih državljana pristalo ući u jedan, u najmanju ruku kontroverzni poduhvat. Tim više što jedna uhićena osoba koju desnica nažalost nemilice cipelari, nema pravo na posvojenje ni po hrvatskim zakonima.
Jedina korist iz cijele ove ujdurme bila bi da Hrvatska podvuče crtu i da konačno promijeni i propise, a naročito praksu kada su u pitanju posvojenja djece iz zemalja siromašnijih od Hrvatske. Mada, poznajući praksu domaće političke elite, to se zasigurno neće dogoditi. Neko će vrijeme, nakon ovog skandala, upitna posvojenja zastati. A kada se prašina slegne, ona će se nastaviti. Do sljedećeg skandala. Isto tako postoji mogućnost da se recimo utvrdi da je neko od prijašnjih posvojenja potpuno nezakonito. O tome je bolje i ne razmišljati. Ali sada je prvo i najvažnije dovesti hrvatske državljane iz Zambije natrag u Hrvatsku. Svih 12. Onda zaista do kraja provesti istragu kako se sve ovo moglo dogoditi. A ako je tu bilo i kriminala, kazniti sve koji su ga počinili.
UVODNIK
Kongoansko-hrvatski posvojiteljski kaos
Zlatko Crnčec
27. veljača 2023 13:30
Foto Emica Elvedji/PIXSELL
Sada je prvo i najvažnije dovesti hrvatske državljane iz Zambije natrag u Hrvatsku. Svih 12.
Nakon jučerašnjeg istupa Radovana Dobronića neke su stvari vezane za posvajanje iz DR Konga puno jasnije. Međutim, predsjednik Vrhovnog suda izrekao je i neke stvari o cijelom ovom slučaju koje izazivaju nevjericu. A to je u prvom redu to da je sasvim moguće da naši sudovi, kada su donosili odluke o posvojenju, nisu uopće provjeravali jesu li dokumenti na osnovi kojih su to radili autentični. Odnosno je li ih zaista donio stvarni i postojeći sud u Kinšasi, glavnom gradu DR Konga, ili ih je neki krijumčar djece naprosto isprintao u svojoj garaži na svom polovnom printeru.
Usto, ispada da su država Kongo i njeni sudovi u jednom čudnom raskoraku. Država je 2016. donijela odluku da do daljnjeg ne može biti međunarodnih posvojenja. Tamošnji sudovi navodno povremeno tu odluku ne poštuju i pozivaju se na Deklaraciju UN-a po kojoj se odluke trebaju donositi u korist dobrobiti djeteta. Pa odobre posvajanje. Ali država onda toj djeci ne dopušta izlazak iz zemlje. Pa se postavlja pitanje kako ona onda uspiju izaći iz Konga.
Budući da su informacije koje dolaze iz Zambije nepotpune, još uvijek nije jasno u koju je od svih tih brojnih mogućih varijanti upalo osam hrvatskih državljana koji su u prosincu prošle godine zajedno s posvojenom djecom uhićeni u tamošnjoj zračnoj luci. Kao i u puno drugih područja, i ono koje se odnosi na posvajanje djece iz inozemstva potpuno je kaotično. I prepuno zakonskih i postupovnih rupa. Da je s hrvatske strane cijela dosadašnja praksa u više desetaka posvojenja iz Konga bila potpuno besprijekorna, položaj uznika u Zambiji bio bi neizmjerno bolji. Naime, da su Hrvatska i njene institucije potpuno sigurne da postoji pravovaljana i pravomoćna odluka kongoanskog suda o posvajanju četvero djece, mogla bi praktički optužiti Zambiju za kvazijuridičku otmicu čak 12 hrvatskih državljana. Osmero posvojitelja i četvero djece. Ovako je Hrvatska u situaciji da tek počinje provjeravati je li sa svoje strane zaista sve učinila da slučaj bude čist barem po hrvatskim zakonima. U ovom slučaju Hrvatska nije sigurna čak ni oko te temeljne činjenice.
Naravno, cijeli slučaj je neminovno dobio i svoju političku dimenziju. Jedan od uhićenih je lokalni vijećnik Platforme Možemo! u Zagrebu. Njega je zagrebački gradonačelnik prvo zanijekao, da bi poslije ispalo da su bili na istoj listi na izborima za jedan mjesni odbor. I da su razmjenjivali poruke na društvenim mrežama. I da su neke druge uhićene osobe u bliskim odnosima s nekim viđenijim ljudima iz Možemo! To je naravno u ljudožderskoj hrvatskoj politici bilo sasvim dovoljno da jedna delikatna i moguće tragična ljudska drama postane predmet političke utakmice. Desnica nije mogla odoljeti da ne počne lupati po Možemo!. Ponekad zaista krajnje pretjerujući, posebno kada su naglašavali da je među uhićenima i jedna transrodna osoba. Time su moguće čak i ugrozili njen život jer u zatvorima, i u hrvatskim i u zambijskim, zaista ima svakakvih ljudi. S druge pak strane iz Možemo!, čiji članovi sebe često iritantno predstavljaju kao moralne vertikale, dolazile su nemušte optužbe o drukerima. Ili o tome da će usvojenoj djeci biti bolje u Hrvatskoj nego u Africi. I pritom potpuno ignorirajući činjenicu da je osmero hrvatskih državljana pristalo ući u jedan, u najmanju ruku kontroverzni poduhvat. Tim više što jedna uhićena osoba koju desnica nažalost nemilice cipelari, nema pravo na posvojenje ni po hrvatskim zakonima.
Jedina korist iz cijele ove ujdurme bila bi da Hrvatska podvuče crtu i da konačno promijeni i propise, a naročito praksu kada su u pitanju posvojenja djece iz zemalja siromašnijih od Hrvatske. Mada, poznajući praksu domaće političke elite, to se zasigurno neće dogoditi. Neko će vrijeme, nakon ovog skandala, upitna posvojenja zastati. A kada se prašina slegne, ona će se nastaviti. Do sljedećeg skandala. Isto tako postoji mogućnost da se recimo utvrdi da je neko od prijašnjih posvojenja potpuno nezakonito. O tome je bolje i ne razmišljati. Ali sada je prvo i najvažnije dovesti hrvatske državljane iz Zambije natrag u Hrvatsku. Svih 12. Onda zaista do kraja provesti istragu kako se sve ovo moglo dogoditi. A ako je tu bilo i kriminala, kazniti sve koji su ga počinili.