Županijski sud u Zagrebu jučer je donio privremeno rješenje kojim se odbija prijedlog Vlade o izricanju privremene mjere zabrane organiziranja štrajka službenika sudova. Kao što i sam njezin naziv govori, riječ je o privremenoj odluci, a konačni će pravorijek biti donesen u ponedjeljak ujutro. Štrajk počinje tri sata ranije pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se stvari odvijati kada Županijski sud konačno presudi o ovoj stvari. Posebno u svjetlu činjenice da su suci nedavno održali takozvani bijeli štrajk koji je prošao bez ikakvih posljedica za one suce koji su usporili svoj rad ili nisu otpravljali određene odluke. Nije valjda da su suci smatrani važnijim od sudskih zapisničara i upisničara. Sličan se odnos pojavio kada su u pitanju bili liječnici s jedne, a medicinske sestre i tehničari s druge strane. Liječnici su se za sebe pobrinuli, istina verbalno su podržali i sestre i tehničare, ali na tom su uglavnom stali. Pa se ovi sada moraju kroz posebne pregovore s Ministarstvom zdravstva pokušati izboriti za eventualnu povišicu.

Da je ovo dobro vrijeme da svi zaposleni u državnom sustavu pritisnu Vladu za kakvu povišicu, pokazuje i činjenica da su mogućnost štrajka najavili i zaposleni u prosvjeti. A jučer su svoj zahtjev za povišicu od 20 posto najavili i zaposleni u znanosti i visokom obrazovanju. A tu su još i pravosudni policajci i čuvari u zatvorima. O tome što će se na kraju dogoditi, moglo bi se odlučiti sljedećeg ponedjeljka kada se sastaje Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV), a nakon toga slijedi i sastanak premijera Andreja Plenkovića i sindikata. Tada će se odlučiti hoćemo li biti svjedoci serije štrajkova ili će biti pronađen kompromis između države i onih koji predstavljaju njene zaposlenike.

Štrajkovi u Hrvatskoj uglavnom se događaju nakon uvođenja demokracije. Mada, i prije toga bilo je obustava rada. Istina bilo je čuđenja na nekim razinama oko toga kako je moguće da radnici štrajkaju u radničkoj državi. Samo budala može štrajkati sama protiv sebe. Štrajk rudara u Istri ipak je bio izazov za tadašnju vlast. Međutim, u tadašnjoj vlasti ipak su prevladali pametni i razboriti ljudi pa je štrajk završen na dobrobit radnika. Međutim, samo par godina kasnije, štrajkovi diljem Jugoslavije postali su svakodnevna stvar. Bila je to gospodarska kriza krajem osamdesetih, razdoblje hiperinflacije, dok je tijekom devedesetih većina štrajkova bila usmjerena na ublažavanje posljedica pretvorbe i privatizacije.

Postoji i znatna razlika između štrajkova koji se događaju i kojima se prijeti sada i onih iz devedesetih. Sada obustavom rada prijete oni koji rade izravno za državu, nekada su štrajkali oni koji su radili u privatnim tvrtkama ili u onima nominalno u vlasništvu države, ali koje su bile na tržišitu. U ovim drugim danas štrajkova ili nema, ili su zaista krajnje rijetki. Grubo je tržište odradilo svoje. Tko nije bio zadovoljan plaćom, otišao je u Njemačku ili Irsku. Oni koji su ostali raditi u privatnom sektoru uglavnom šute čak i kada su krajnje nezadovoljni.

Sve su svemu, zaposleni se imaju pravo boriti za svoja prava i što veće plaće. Takva se aktivnost nikome ne smije zamjeriti. Istina, bilo bi puno ljepše da postoji veća međusobna solidarnost onih koji rade u istoj branši, a dijeli ih stručna sprema. Posebno kada su u pitanju zdravstvo i pravosuđe. Jedni bez drugih ne mogu. Nakon ponedjeljka bit ćemo mudriji. I puno informiraniji kada je u pitanju smjer kojim će krenuti zahtjevi raznih državnih zaposlenika kada je u pitanju povišica plaća.

Ne smije se nikako dogoditi da država jednima bude majka, a drugima maćeha. Odnosno, da se liječnici relativno lako izbore za svoje privilegije, a da medicinske sestre, tehničari i nemedicinsko osoblje ostanu zakinuti. Pa bez njih pada cijeli sustav. Ista je stvar i sa sucima. Ne smije se njima dozvoliti ono što se uskraćuje sudskim službenicima. Država prema svima treba imati iste kriterije. A što se tiče zaposlenih u privatnom sektoru, oni svoje probleme s plaćom rješavaju odlaskom u bogate zemlje sjeverne Europe. A zamjenjuju ih puno slabije plaćeni radnici koji dolaze s dalekog istoka. Hrvatsko tržište rada ubrzano se mijenja. Možda i prebrzo.