Parangali za lov bijele ribe su najrašireniji parangali na našoj obali. Kako im i naziv kaže, ciljana lovina ovih parangala je bijela oborita riba. Naravno, i ovdje kao i kod svih ostalih ribolovnih alata mnogi ribari imaju svoja konstrukcijska rješenja, no osnovna konstrukcija je svim parangalima za lov bijele ribe manje-više jednaka.

Osnova je najčešće promjera 1 do 1,5 milimetara, dok su picevi promjera od 0,40 do 0,60 milimetara, dugi od 75 centimetara do jednog metra vezani na međusobnoj udaljenosti od 4 do 5 metara. Veličina udica zavisi od veličine lovine, ali se širina luka uglavnom kreće od 16 do 22 milimetra.

Premda se unutar parangala namijenjenih lovu bijele ribe može razlikovati više različitih tipova konstrukcijski prilagođenih različitim lovinama, ove parangale dijelimo na dva osnovna tipa s obzirom na materijal od kojega su izrađeni.

Kod prvog tipa osnova je izrađena od parangalskog konopca, pri čemu su picevi deblji, promjera i do jednog milimetra s udicama šireg luka. Ovakvi su parangali prvenstveno namijenjeni lovu na grubim terenima na kojima su temeljna lovina zubaci i pagri.

Drugi tip parangala ima najlonsku osnovu s tanjim pramama i sitnijim udicama, a namijenjen je ponajviše oradama, arbunima, fratrima i ostaloj sličnoj bijeloj ribi koja obitava na plićim terenima i koja je osjetljivija na promjer i vidljivost strune.

Premda je ovaj drugi tip parangala u mnogim situacijama znatno lovniji od klasičnog s končanom osnovom, mnogi ga ribolovci izbjegavaju. Naime, zbog najlonske osnove ovaj je parangal znatno ‘življi’ i ‘ neposlušniji’, tako da je pri polaganju i podizanju, odnosno slaganju, potrebno nešto iskustva i vještine kako parangal ne bi sve postao nerazmrsivo najlonsko gnijezdo. Upravo se zbog toga ovi parangali katkada dodatno otežavaju manjim olovnim tegom na svakih dvadesetak metara kako bi pod morem zauzeli koliko-toliko željeni položaj.

Osim što je ‘neposlušna’, najlonska je osnova u odnosu na končanu u kontaktu s grubim i hridinastim dnom znatno osjetljivija, sklonija oštećenjima i manje nosiva, što je još jedan od razloga za njeno izbjegavanje.

Parangali za lov bijele ribe najčešće se tope po rubovima brakova ili na prijelazu kamenitog dijela obalnog spusta u zaravan na dnu, ali isto tako i po kamenitim ili mješovitim terenima na kojima se bijela riba zadržava.

Iako postoje i duge verzije, parangali za lov bijele ribe se najčešće koriste u dužinama od 50, 30 i 25 udica, pri čemu su ovi najkraći i najkorišteniji. Naime, bijela se riba uglavnom zadržava na mikrolokacijama, tako da je više malih parangala na takvim terenima uvijek znatno lovnije i produktivnije od jednog velikog.

Budući da se najbolji rezultati postižu na pozicijama koje su izložene strujanjima, treba paziti da se ne dogodi da usprkos svom trudu kurenat ne spoji kavicale. Naime, na nekim se pozicijama kurenat povremeno javlja toliko silno da i najteža opterećenja po dnu valja poput malih olovnica, što u konačnici lako rezultira potpuno zamršenim parangalom.

Parangali za bijelu ribu su mahom dnevni i polažu se u zoru, eventualno pred suton, a u moru ne ostaju dulje od nekoliko sati, najdalje do padanja mraka.