PLAVI SVIJET

Nevrijeme ubrzalo lovostaj: Do daljnjega ništa, nema srdela, nema inćuna!

Branko Šuljić

Možda se koji put ponudi nešto iz uvoza, kao što se znalo događati za proteklih lovostaja. Ali… i cijene će biti drugačije



Opet lovostaj za malu plavu ribu. Ako je to uopće neka novost. Možda tek za one koji ribu ne konzumiraju, ili im je rijetko na jelovniku, koji ne posjećuju ribarnice, čak ni iz radoznalosti. Godinama već lovostaji su redovni u hrvatskom ribarstvu, navikli su na njih ribari i potrošači njihovih ulov. U našem ribolovnom moru lovostajima se neusporedivo više štiti plava riba nego sva ostala morska lovina.


Sadašnji, svibanjski lovostaj počeo je nešto ranije, nije fiksno veza uz kalendar. Traje od 26. travnja do 25. svibnja. Nisam se raspitivao o razlozima sitnog pomicanja termina, ali mi odluka djeluje logičnom.


U srijedu, 24. travnja bila je Užba, pun Mjesec sa svijetlim noćima, kada brodovi plivaričari ne rade. Pa se lovostaj nastavlja na te neradne noći. Tako će biti i na kraju svibnja, opet će se poklapati.




Pun Mjesec je dva dana prije isteka lovostaja, taman kada prvi brodovi počinju raditi. Mišljenja sam da bi tako trebalo raditi i ubuduće, dan, dva ranije ili kasnije administrativno je nevažno, a ribarima puno znači.


U stvarnosti lovostaj je počeo i ranije, malu plavu ribu nije se lovilo čitav protekli tjedan. Malo pun Mjesec, malo nepovoljne vremenske prilike, i ribari nisu mogli raditi. U znatnoj mjeri osjetilo se to i u ribarnicama.


Mala plava riba ipak je kupcima najzanimljivija i – cijenom najdostupnija. Do daljnjega ništa, nema srdela, nema inćuna! Možda se koji put ponudi nešto iz uvoza, kao što se znalo događati za proteklih lovostaja. Ali… i cijene će biti drugačije, formirat će ih uvozna komponenta i skromna ponuda. Baš u prilog onima koji kontinuirano negoduju, nezadovoljni cijenama na ribarnicama.


Nema zamjene


Priču vraćam na plavu ribu iz lovostaja, prvenstveno srdele i inćune, prosječnim kupcima najvažnije. To će narodu nedostajati! U takvim prigodama redovito slušam pitanje: kako ih nadomjestiti? Obično odgovaram – nikako!


Jedno je friška riba, a sve ostalo konzumiramo silom prilika. Mnogi govore da pravodobno kupe veću količinu srdela ili inćuna, očiste ih, poslože jednu ribu do druge i – pohrane u zamrzivač. Kada ih požele jesti, brzo se odmrznu i pripremaju. Osobno, uvijek ću rađe posegnuti za limenkom sardina nego za srdelama iz zamrzivača.


Pomicanje svibanjskog lovostaja nekoliko dana unaprijed nije jedina novost iz Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o ribolovnim mogućnostima u gospodarskom ribolovu na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom.



Da, to je službeni naziv važnog podzakonskog dokumenta, kojim je reguliran lovostaj. U njemu, nadalje, stoji da »ukupni ulov sitne plave ribe svih plovila kojima je izdano odobrenje za ribolov plivaricom srdelarom ne smije biti veći od 47.139 tona u 2024. godini.«


Također, mjesečni ulov po brodu i dalje je ograničen na 100 tona svih vrsta, uz dvije iznimke. Za ožujak ograničenje iznosi 60 tona, a za posljednjih pet dana svibnja 30 tona.


Zacijelo će netko komentirati da su ti mjesečni limiti veliki, da ribari mogu ostvariti bogate ulove na godišnjoj razini. Realnost je, međutim, znatno nepovoljnija za ribare. Dozvoljenih 100 tona mjesečno rijetki i rijetko ulove.


Većim i uspješnijim brodovima godišnji prosjek kreće se na razini od 600 tona. A bit će i manji, s obzirom na to da se hrvatskim ribarima ukupan godišnji ulov kontinuirano smanjuje. Kvote se određuju na razini EU-a, i naši ribari moraju ih poštovati, kao i njihovo kolege iz ostalih zemalja članica.


Kada soliti


Uz svibanjski lovostaj redovito se postavlja pitanje soljenja srdela. Može se njih soliti i u drugo vrijeme, praktički kroz čitavu godinu, ali je među našim ljudima uvriježeno mišljenje da je majska slana srdela najbolja.


Soli se majska srdela i nijedna druga, ponavljaju tvrdoglavo oni koji ni u 21. stoljeću ne odstupaju od tradicije. Majska srdela je najukusnija i najmesnatija, slušao sam od starih ljudi. Uz to, vanjska temperatura svakim je danom veća, a u nekadašnjim konobama nikada nije bila previsoka, pa je riba brže sazrijevala, a opet ne prebrzo. Mogla se konzumirati već krajem ljeta.


A što raditi kada je u svibnju nedostupna. Treba se prilagoditi. Mnogi su već posolili srdele, drugi će ih soliti po isteku lovostaja, posljednjih dana svibnja ili početkom lipnja. Čini mi se da će ih konzumirati u isto vrijeme. Jer, srdelama posoljenima u travnju trebat će nešto više vremena za sazrijevanje. Nadasve ako su previše pod utjecajem vanjske temperature.


Soljenje ribe, ne samo srdele, ručni je rad. Bio sam u velikim industrijskim pogonima, u kojima se solilo do 5.000 tona godišnje, uglavnom inćuna. I tamo se sve radilo ručno, jedino se riba nije solila u barilca, nego u velike plastične bačve kapaciteta većeg od 200 kilograma.


Onima koji žele soliti za kućne potrebe, i počastiti prijatelje, bit će dovoljne dvije kašete velikih srdela. Ili barem većih, male uistinu nisu za soljenje. Jasno, soli se samo svježa riba. I ne čisti se, nego se soli cijela.


Prethodno je treba ostaviti određeno vrijeme da joj se krv potpuno iscijedi. Osim ribe, potrebna je veća količina krupne morske soli i posuda u koju će se soliti. Drvene barilce danas ćemo teško nabaviti, pa će dobra biti i plastična kantica.


Ima plave ribe


Bez obzira na lovostaj, ribarnice neće biti bez plave ribe. Barem ne riječka. Nedostajat će srdele i inćuni, ali se zato svakodnevno nude skuše i meso tune. Toga ima kroz čitavu godinu, pa i za lovostaja.


Jasno, nisu iz ulova hrvatskih ribara. Te dvije vrste spadaju u vrh kvalitete među plavom ribom, pa im je i cijena na toj razini. Ali, sve nađe kupca, uključujući i one ponekad enormno skupe velike škampe.


Vrijeme za škver


Brodovi plivaričari mjesec dana neće raditi, što ne znači da će njihovi vlasnici i posade mirovati. Ima posla i kada ne odlaze u ribolov. Mnogi će brodovi privremeno na kopno, na redovni godišnji remont u brodogradilište.


To se mora obaviti, a lovostaj je prava prigoda. Isto tako ima i drugih poslova što traže vremena i ne mogu se obaviti u sezoni ribarenja, na primjer, veći zahvati na mrežama. Problem je hrvatskih ribara, posebno vlasnika velikih čeličnih brodova, što imamo malo brodogradilišta u kojima to mogu obaviti.


Pričali su me neki vlasnici da termin za prihvat u brodogradilištu moraju rezervirati nekoliko mjeseci unaprijed. Kad krene posao, često se neplanirano oduži, pa tako i na drugome, dogodi se da prođe lovostaj, a poneki brod ne obavi remont. Poznati su mi i slučajevi da su neki brodovi plovili preko Jadrana, na škver u talijanska brodogradilišta.