Ove godine, 12. ožujka, navršit će se 100. godišnjica rođenja američkog pisca Jacka Kerouaca, jednog od najistaknutijih pripadnika beat generacije, čiji je roman »Na cesti« obilježio američku popularnu kulturu i društvene promjene 1950-ih i 1960-ih te najavio glas mladoga američkoga poslijeratnog naraštaja.

Pod pravim imenom Jean-Louis Kérouac, rođen je 1922. godine u Lowellu (Massachusetts), tvorničkome gradiću, u radničkoj obitelji kvebečkih doseljenika kanadsko-francuskoga i bretonskoga podrijetla. Engleski je jezik počeo učiti tek kao šestogodišnjak, govoreći dotad francuskim jezikom kvebečkoga narječja. Rano mu je djetinjstvo obilježila smrt brata Gerarda (posvetio mu je roman »Vizije Gerarda«) te religiozno iskustvo koje će mu biti glavnim kasnijim životnim i književnim nadahnućem.

Dobivši stipendiju kao vrstan sportaš, kratko je studirao u New Yorku (University of Columbia), no zbog neslaganja s trenerom i zdravstvenih problema prekinuo je sportsku karijeru i studij. U New Yorku se potom družio s američkim pjesnikom Allenom Ginsbergom i piscem Williamom S. Burroughsom, koji će mu ostati bliskim cjeloživotnim prijateljima, dijeleći s njima prezir prema konformizmu, materijalizmu i samozadovoljstvu američkoga poslijeratna razdoblja. Radio je potom razne, mahom privremene poslove, te vrlo kratko služio u mornarici gdje je 1942. napisao prvi roman »More i ja smo braća«. Pisati je započeo već u mladosti. U mnogim se tekstovima, pisanima između 1936. i 1943. godine, očituju karakteristike njegovog kasnijega stvaralaštva; većinom su to mladenačke lirske meditacije o životu prožete autobiografskim elementima. U koautorstvu s Burroughsom nastao je 1945. roman »A nilski konji su se skuhali u svojim bazenima«, a u prvome za života objavljenome romanu »Gradić i grad« (1950.), na podlozi vlastita iskustva, prikazao je odlazak glavnoga junaka iz male sredine u velegrad.

Kerouacov drugi roman »Na cesti« (»On the Road«, 1957.) najistaknutije je ostvarenje beat generacije i jedan od zapaženijih američkih romana druge polovice 20. stoljeća. Iako je bilješke počeo raditi već potkraj 1940-ih, roman je, nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja, napisao za tri tjedna u travnju 1951. na rolama pauspapira koje je zalijepio kako ne bi morao mijenjati listove i tako prekidati kreativni zanos. Rukopis je dug 37 metara. Roman nazivaju »Biblijom« beat generacije, a objava tog djela učinila je Kerouaca vodećim romanopiscem beat pokreta. Narativnu formu romana »Na cesti« nazvao je spontanom prozom; ključno je bilo pisati brzo i »bez svijesti«, u stanju polutransa, dopuštajući umu da slobodno luta. Knjiga je to izrazite autobiografske podloge, podijeljena u pet dijelova. U njoj glavni junak, pripovjedač Sal Paradise, opisuje nekoliko putovanja Sjedinjenim Američkim Državama u društvu karizmatičnoga sitnog kriminalca i vrsnog vozača Deana Moriartyja (oblikovanoga prema osebujnoj figuri beat generacije Nealu Leonu Cassadyju), protejskoga lika »svete lude«, utjelovljenja filozofije beat pokreta, stalne stimulacije osjetila i ekstremnih duševnih stanja u potrazi za istinskim životom. Egzistencijalističko traganje za »izgubljenim blaženstvom« dvojicu prijatelja dovodi u različite pustolovne situacije, mahom povezane sa slušanjem jazza, odavanjem seksu, alkoholu i drogama.

U romanu su prikazani i odnosi s ostalim predstavnicima beat generacije (Ginsberg se primjerice pojavljuje u liku Carla Marxa, Burroughs kao Stari Bull Lee). Kako u opširnoj natuknici navodi mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije, konzervativna kritika s kraja 1950-ih isticala je uglavnom hedonizam i društvenu neprilagođenost glavnih junaka, zanemarujući duhovnu dimenziju djela koja je Kerouacu bila osobito važna. To je djelo istodobno oda mladosti i idealizmu Amerike te kritika tranzicije koja je pogodila američko društvo nakon Drugoga svjetskog rata, svojevrsna rascijepa između konzervativnih i liberalnih vrijednosti što je svoj vrhunac imao u kontrakulturnim pokretima 1960-ih.

Nakon velikog uspjeha romana »Na cesti« slijedili su mahom labavo strukturirani romani također autobiografskih elemenata, pisani »u pokretu«, koji prate pojedine faze Kerouacova nekonvencionalnog života te su zamišljeni kao poglavlja u golemoj jedinstvenoj cjelini koja je trebala biti nalik ciklusu Marcela Prousta. Knjiga »Dharmine skitnice« iz 1958. govori o iskustvu samovanja na planini, potrazi za budističkim prosvjetljenjem te pozivu na duhovnu slobodu onkraj društvenih i civilizacijskih zahtjeva. »Podzemnici«, također iz 1958., donose priču o ljubavi pisca i Afroamerikanke u okruženju bitničkoga San Francisca, »Doktor Sax« je o vizijama koje je doživio kao dječak, »Maggie Cassidy« o srednjoškolskoj ljubavi i odrastanju u rodnome gradiću, a »Tristessa« je o boravku u Ciudad de Méxicu te odnosu s meksičkom prostitutkom. Zapažena je i zbirka dnevničkih zapisa »Usamljeni putnik«, romani »Big Sur«, svojevrstan nastavak romana »Na cesti«, u kojem protagonist Jack Duluoz, piščev alter ego, pokušava pronaći mir u kalifornijskoj divljini, »Anđeli očaja«, »Satori u Parizu« o putovanju u Francusku kako bi istražio vlastito podrijetlo.

Jack Kerouac pisao je i poeziju te eseje i književne kritike. Dugogodišnja korespondencija s Allenom Ginsbergom objavljena je 2010. godine. Zbog dugogodišnjeg alkoholizma, Kerouac je obolio od ciroze jetre i umro 1969. sa samo 47 godina. Kad je riječ o njegovoj ostavštini, smatra se da je svojim književnim eksperimentima, kreativnom pobunom, nomadskim boemskim životnim stilom, pacifizmom, antimaterijalizmom, traganjem za autentičnošću i zanimanjem za duhovnost ostvario golem utjecaj na američku kulturu 1960-ih i kasnije, osim književnosti (Ken Kesey) osobito na glazbu (Bob Dylan, The Beatles, The Grateful Dead, Patti Smith, Tom Waits, The Doors) i film (filmovi ceste). Zbog kontroverzne reputacije isprva neprepoznat od dijela kritike i akademske zajednice, u novije doba njegov se opus pomnije sagledava u odnosu na američku tradiciju (Mark Twain, Herman Melville, Ralph Waldo Emerson, Henry David Thoreau, Walt Whitman).

Roman »Na cesti« u Hrvatskoj je prvi put objavljen 1971., u prijevodu Nade Šoljan. U hrvatskoj književnosti Kerouac je imao recepciju kao glavni predstavnik bitničke poetike; njegov se utjecaj očituje u tzv. prozi u trapericama te u opusima Borisa Marune, Borivoja Radakovića i Voje Šindolića, navodi Hrvatska enciklopedija. Ovako je o Kerouacu pisao William S. Burroughs: »Jack Kerouac bio je pisac. Što znači, bavio se pisanjem. Mnogi ljudi koji sebe zovu piscima, a imena im se pojavljuju na koricama knjiga, nisu pisci i ne znaju pisati, baš poput toreadora koji navaljuje na bika kojeg uopće nema pred njim. Jack Kerouac je znao kako se piše… Također je vrlo brzo tipkao. Čovjek jednostavno osjeća da je on pisao cijelo vrijeme, da je pisanje bila jedina stvar o kojoj je razmišljao. On nikada nije želio raditi ništa drugo… Pisci su na izvjestan način vrlo moćni. Oni pišu scenarij za film o stvarnosti. Kerouac je otvorio milijune kafića i prodao milijune Levi’s traperica, što muških što ženskih.

Woodstock je izrastao iz njegovih stranica…« Kerouacova djela objavljivao je i hrvatski Šareni dućan, koji ističe da se ovaj pisac kao predvodnik beat generacije zalagao za Ameriku ideja, ideala, filozofije i poezije, samospoznaje, glazbe, slobode, Ameriku otvorenu za drugo i drukčije, liberalnu, iskrenu, istinoljubivu… »Sve što mu je trebalo bio je jedan kotač u ruci i četiri na cesti… Znao je da će cesta postati još zanimljivija, posebno ona ispred nas, uvijek ona ispred nas… Jer još nas je čekao dug put, ali nema veze, cesta je život…«