Sa(n)jam knjige u Puli

Mani Gotovac na doručku kod Voje Šiljka: Teatar je zamjena za život

Glas Istre



    – Za doručkom se osjećam nikako, nisam ja jutarnji tip. Kazalište se stvara noću, ljubav se vodi noću, drugi put me vodite na večeru – kazala je Mani Gotovac u svom vrlo duhovitom nastupu. Istaknula je da joj je kazalište u genima te da joj se kosa ježi kada čuje da netko napiše ili kaže da su političari napravili teatar kada učine nešto loše. 


    – Onda zbilja ne znaju što je teatar. Teatar je nešto posve drugo od onoga na političkoj sceni, teatar je zamjena za život, ali teatar ima svoj život. Smatram da se ništa ne može raditi bez žudnje, kazala je.     Kada ju je Šiljak upitao je li ponosna što je bila prva žena intendantica određenih kazališnih kuća, kazala je da je to sramota za društvo, općenito govoreći, zbog odnosa prema ženama koje se tako teško mogu probiti i koje trebaju preći teži put da bi nešto ostvarile. Gotovac je kazala da se nikada nije smještala unutar nekog povijesnog ili društvenog konteksta te da nikada nije razlikovala ljude po tome što su. 

    Dakako, bilo je govora i o njezinom rodnom Splitu, gdje je odrasla i gdje je završila škole, gradu u kojem su sahranjeni njezini roditelji. Posebno ju je zaboljela činjenica da je iz Splita gotovo doslovce otjerana. 


    – U komunizmu sam bila proglašena nacionalisticom, a 2001. nisam bila dovoljno Hrvatica, kazala je prisjećajući se i kako je u vlaku iz prošlog stoljeća napustila Split koji je, po njezinim riječima, nekada bio grad, a sada izgleda kao Mrduša Donja. 




    Mišljenja da je Rijeka uspjela sačuvati elemente grada te da joj se tamo nisu petljali u posao. 


    – Teatar su najviše pratili studenti te ribari, koji bi me nakon predstava dočekali sa škarpinama. Inače, ne volim publiku s elementima malograđanštine, veli ona. 


    Šiljak se prisjetio i trenutaka kada je radila kao radijska kritičarka i budući da se tada jako pazilo na savršeni izgovor, a ona je imala problema s izgovaranjem glasa »r«, zapisivala je svoje kritike te potom stavljala flastere na riječi s tim slovom i mijenjala ih sinonimima.  

  Bilo je dakako i govora o ljubavi. Napomenula je da se ljubav može osjetiti tijelom, a bez da se pri tome govori o seksu jer su važni dodir, dah, miris… 


    Šiljka je zanimalo i tko je Gorki iz njezine knjige »Fališ mi«, na što je ona odgovorila da je to ljubav njezina života, da se u pravom životu ne zove Gorki, a da to nije ni Maksim Gorki. Također smatra da se žene i u nekim godinama mogu zaljubiti u mlađe muškarce, a ne samo muškarci u mlade žene._______________________________

Matvejević: Postoji li Mediteran izvan naše mašte?


Posebno predavanje »O Mediteranu« u petak je na Sveučilištu Jurja Dobrile održao Predrag Matvejević.


– Tema Mediterana je vrlo velika, no kao prvo upitajmo se kakva je naša predodžba tog prostora. Slika Mediterana nama Mediterancima nije idilična. Cijela sjeverna obala zaostaje za kontinentom, a južna obala zaostaje za sjevernom. Postavlja se pitanje možemo li o Mediteranu govoriti kao o cjelini, jer ga razdiru sporovi i dijele nesporazumi. Što je Europa napravila za Mediteran? Možemo slobodno reći da je Europska unija zanemarila kolijevku Europe te da se težnje kontinenta nisu podudarale s očekivanjima obale – kaže Matvejević.Njegova je teza da se odluke koje su vezane uz naše more donose daleko od obale, ali ipak smo svjedoci nastojanjima da se situacija promijeni. Spomenuo je i brojne projekte, planove, konferencije i povelje vezane uz Mediteran, koji su doslovce pali u vodu.


– Ima više mediteranskih kultura, ali Mediteran je samo jedan. Kulture su se razvijale jedna uz drugu, a po nekim su osobinama slične – konvergentne su i divergentne – kaže Matvejević.Upitao se i postoji li Mediteran izvan naše mašte?, no na to pitanje nije htio dati konačni odgovor. 


Matvejević će u subotu u 10 sati biti gost »Doručka s autorom« u kavani »Mozart«, a u 18 sati bit će predstavljeno osmo izdanje njegove knjige »Razgovori s Krležom«. 


______________________________________


Mirovne misije i nasilna iskorijenjenost


Gost sajma Franz Hammerbacher predstavio je svoj roman »Bravo hotel« koji je osvojio nagradu »Albert Goldstein« za 2011. a koju dodjeljuje Austrijski kulturni forum. Hammerbacher je bio pripadnik mirovnih misija na Kosovu i na Golanskoj visoravni, a dogodovštine vojničkog života prenio je u svoj roman kojeg su osim njega predstavljali Mima Simić, Simona Goldstein i Vladimir Stojsavljević.


– Siguran sam da će mnogima biti čudno kada im kažem da sam prije samovoljnog odlaska u vojsku bio nakladnik poezije, no doživio sam svojevrstan »burn-out« pa sam odlučio da trebam promijeniti sredinu. Svakom mogu preporučiti da se odluči na takav nekonvencionalan korak jer ja osobno ne žalim što sam to učinio – kazao je Hammerbacher.


Miljenko Jergović predstavio je Ivana Lovrenovića i njegovu knjigu eseja »Imela i stablo« koja je objavljena u »Biblioteci XX vek«, izrazivši ujedno žaljenje što im se na predstavljanju nije pridružio urednik te važne biblioteke Ivan Čolović.


– Ovdje sakupljeni tekstovi objavljivani su posljednjih deset godina u različitim novinama, publikacijama i na web portalima. Dio se tekstova tiče BiH i raspada jedne zajednice, a neki su tekstovi čiste reportaže. Ono što je možda najvažnije jest da te tekstove krasi beletristička i prozna vrijednost – kazao je Jergović.