Istraživanja pokazuju kako se za velikih vrućina produktivnost u klimatiziranim prostorima spušta za 40 posto zbog prepucavanja oko temperature hlađenja stoga su neke tvrtke shvatile da je bolje »počastiti« radnike s par sati rada manje
Jesu li nesnosne vrućine zbog kojih je teško i disati, a kamoli raditi, razlog da poslodavci razmisle o skraćivanju radnog vremena? U nekim državama postoji praksa da se u slučaju da živa na termometru prijeđe 35 stupnjeva Celzijevih radno vrijeme skrati ili pomakne prema jutarnjim satima kada je vrućina podnošljivija, no na hrvatskim se cestama i gradilištima u podne uredno mogu vidjeti radnici koji su prisiljeni raditi i po najvećoj žezi.
Gradonačelnik Skoplja Goce Trajanovski upozorio je koncem prošlog tjedna vlasnike građevinskih tvrtki da bi radnicima trebali dati slobodne dane zbog tropskih vrućina u tom gradu, gdje je temperatura dosegla 42 stupnja Celzijusa. U cijeloj je Makedoniji zbog vrućina proglašena »narančasta faza«, koja od rada oslobađa trudnice i ljude starije od 60 godina, a uvedena i zabrana rada za građevinske radnike od 11 do 16 sati.
Granica na 30
Sredinom srpnja prošle godine uprava koprivničke »Podravke« odlučila je zbog nesnosnih vrućina skratiti radno vrijeme i pustiti radnike kućama u 13 sati. Temperatura zraka u Koprivnici je tih dana dosezala 34 stupnja, što je u kombinaciji sa sparinom bilo gotovo neizdrživo. Na isti način proteklog je tjedna postupila zadarska gradska uprava, stavivši ključ u bravu par sati ranije nego po predviđenoj radnoj satnici.
Poseban režim rada na velikim toplinama uglavnom se odnosi na radnike koji rade na otvorenom. Što je s prodavačima, službenicima, skladištarima, koji rade unutra, ali ne nužno u ugodno klimatiziranom prostoru?
– Ovisi o kojem se tipu posla radi. Ako to nije teži fizički posao, temperatura na radnom mjestu ne bi trebala prijeći 27 stupnjeva, jer je to granica do koje se ne osjećate neugodno. Nakon toga raste osjećaj nelagode, ali tek na temperaturi većoj od 33 stupnja Celzija možemo govoriti o zdravstvenom efektu, odnosno posljedicama po zdravlje radnika – kaže Marija Zavalić.
Graditeljstvo, brodogradnja i poljoprivreda djelatnosti su koje visoke ljetne temperature najviše pogađaju. Uz temperaturu koja prelazi 35 stupnjeva teško je očekivati da radnici, pogotovo oni koji rade pod vedrim nebom, mogu biti produktivni punih osam sati. Hrvatska udruga sindikata (HUS) u srpnju 2008. godine poslodavce je pozvala da prilagode radno vrijeme temperaturnom udaru i radno vrijeme sa osam sati skrate na šest sati dnevno bez pauze. Određene smjernice za rad na visokim temperaturama izdao je i Hrvatski zavod za zaštitu i sigurnost na radu, ali pitanje je tko se tih smjernica danas uopće pridržava.
– Dali smo cestarima i građevinarima upute da ako temperatura prijeđe 30 stupnjeva Celzija rad organiziraju u vremenu od pet do 11 sati ujutro, i od 18 do 23 sata uvečer. Dio poslodavaca, osobito veće tvrtke, drže se tih uputstava – kaže Marija Zavalić, ravnateljica Zavoda. Kaže kako su međunarodna istraživanja pokazala da u vrijeme velikih vrućina raste broj bolovanja, osobito zbog problema s lokomotornim i krvožilnim sustavom. Isto tako, zbog dekoncentriranosti, umora i lošeg osjećanja pri visokim temperaturama povećan je broj ozljeda na radnom mjestu.
Bez odmora
Osim temperature zraka, važna je i vlažnost, jer pri temperaturi zraka od 30 stupnjeva Celzija i vlažnosti od 75 posto tijelo čovjeka reagira kao da je na 37 stupnjeva Celzija. Ako je vani plus 36, a vlaga je 60 posto, tijelo reagira kao da je na 42 stupnja Celzija, ilustrira Zavalić. Zbog toga bi poslodavci morali imati posebne uređaje koji mjere temperaturu i vlagu u zraku, a u najtežim uvjetima, kažu smjernice, radnici bi morali u jednom satu raditi 15 minuta, a odmarati 45 minuta. U Zavodu za zaštitu na radu svjesni su da je takvo radno vrijeme nerealno očekivati od domaćih poslodavaca, koji se ne mogu pohvaliti prevelikom brigom za radnika.
– Logično je da velike vrućina izazivaju probleme s produktivnošću i efektivnošću rada, a u takvim je danima i više bolovanja – kaže Bernard Jakelić, zamjenik glavnog direktora HUP-a. Čelništvo HUP-a razgovaralo je, kaže Jakelić, s predstavnicima poslodavaca o tom problemu, nakon čega je dio poslodavaca uskladio radno vrijeme s vremenskim prilikama.
– Dio je poslodavaca reorganizirao poslovanje, pa ranije počinju s radom, ranije završavaju ili prave veće pauze u podne, kad je vrućina najjača. Uglavnom su to poduzele tvrtke koje izvode radove na otvorenom prostoru, u građevinarstvu i slično – kaže Jakelić, koji tvrdi da su oni koji se drže radnog vremena »kao pijan plota« – u manjini.
U HUP-u se zalažu za to da zakonodavac poslodavcima ostavi mogućnost fleksibilnog organiziranja radnog vremena. To pitanje ne bi bilo dobro uređivati posebnim propisima, najbolje je kad radno vrijeme, ovisno o vremenskim prilikama, dogovore poslodavci i sindikati, zaključuje Jakelić.
Nasuprot poslodavcima, sindikalci ne vide da se u pogledu prilagodbe radnog vremena vremenskim (ne)pogodama išta promijenilo na bolje.
– Nisu napravili ni izbliza koliko bi trebalo. Nisu to napravili u brodogradnji, nisu u građevinskim tvrtkama, nisu u poljoprivrednom sektoru, barem ne značajnije tvrtke – tvrdi Ozren Matijašević, predsjednik HUS-a.
– Svaku sezonu uredno prije nego nastupe vrućine zatražim da se konačno nešto napravi po tom pitanju, a ignoriranje na koje godinama nailazim najbolji je dokaz na kojem je mjestu ljudsko zdravlje, odgovara poslodavcima Matijašević.
