Trebalo je proći više od tri desetljeća, da se i službena javnost Hrvatske zainteresira za Zdenka Domančića, bioenergetičara koji je sredinom sedamdesetih godina na zapadu predstavio svoju metodu liječenja bioenergijom.

Iako su tada u Kukljicu, na otoku Ugljanu, hodočastile rijeke ljudi iz čitavog svijeta, a dolazili i oni koji su željeli usvojiti Domančićevu metodu, tek se mali broj liječnika zainteresirao za njegov rad:

– Štoviše, smijali su mi se kada sam rekao da ću, u cilju znanstvene provjere, bioenergijom tretirati suhu i vlažnu gangrenu, za koju medicina ima samo jedan odgovor: amputacija. Rezultat mog rada donio mi je priznanje pojedinih liječnika, ali službena medicina nije priznala moju metodu kao nešto što bi moglo koristiti  pacijentima, kaže Zdenko Domančić, koji smatra da je takav stav naštetio bolesnicima u Hrvatskoj.

Ipak, pacijente je primao stalno, ma gdje radio i njihov se broj (i bez javnog priznanja) stalno povećavao, kao i broj onih koji su željeli raditi po Domančićevoj metodi. Istinsku satisfakciju doživio je dolaskom slovenskih privrednika u Zagreb, koji su mu devedesetih godina ponudili na korištenje hotelske kapacitete u Kranjskoj Gori.

– S moje strane, uvjet je bio permanentna slovenska radna viza za mene i moj tim bioenergetičara, a njihov je uvjet bio da se podvrgnem znanstvenoj provjeri u institutu »Jožef Štefan« u Ljubljani. Rezultati provjere zabilježeni su i prikazani u nizu televizijskih filmova i emisija o meni i mojoj metodi, a zauzvrat sam najprije godinama radio u Kranjskoj Gori, a sada na Bledu. Bioenergetska terapija priznata je i od Svjetske zdravstvene organizacije kao znanstveno verificirana metoda.

Tretmani na daljinu

– Moj rad s pacijentima smatram uslužnom djelatnošću, sa svim onim što se pod tom riječju podrazumijeva: Čovjeku koji mi se obrati ili dovede svoje dijete dužan sam pružiti maksimum, a to znači da mu ne prodajem pamet, ne glumim faraona i pritom  ga ponižavam, već da mu što je moguće brže pomognem…

Smatram da je – paralelno gledano – i medicina uslužna djelatnost, i da bi se liječnici trebali tako ponašati prema pacijentima, umjesto česte bahatosti koje smo svjedoci, što se – psihološki gledano – može objasniti samo nedostatkom sigurnosti u vlastito znanje. Kad čovjek ne zna – postaje agresivan, a agresivnost je slabost, bez obzira na to koje vrste…

Kako se nosite s nepriznavanjem vaše metode u medicinskim krugovima, posebno u domovini Hrvatskoj.

Moje je stajalište da bi medicinu i komplementarne metode trebalo kombinirati – u svijetu je to već na mnogim mjestima praksa. Moja metoda ne može se smatrati alternativom medicini, ali se može koristiti paralelno i komplementarno. I nije potrebno sve razumjeti da bi se koristilo – koliko ljudi ne razumije sistem funkcioniranja tehničkih aparata, pa ipak ih koristi! Tako ni terapija na daljinu ne mora  biti svakome jasna, a ipak ima rezultata. Ja mogu djelovati na čovjeka koji je tisućama kilometara udaljen, samo preko fotografije. I rezultat tog djelovanja je mjerljiv. Uostalom, Ivana Balića sam tretirao iz Kranjske Gore, dok je bio tisućama kilometara daleko! A učinak je poznat.