Obvezni program cijepljenja ministru zdravlja dr. Rajku Ostojiću hrvatski je nacionalni ponos jer je sveobuhvatnim cijepljenjem iskorijenjen niz bolesti. S druge strane, o neophodnosti vakcinacije i mogućoj štetnosti po zdravlje u javnosti se već neko vrijeme vode rasprave izazvane pokretima protiv cijepljenja.

Posebice se u zadnje vrijeme raspravlja treba li cijepiti svu novorođenčad protiv hepatitisa B, bolesti koju bebe mogu dobiti od majke koja je nositelj virusa. Obavezni program cijepljenja donosi Ministarstvo zdravlja. Program nije vječan, ali se promjene događaju nakon stručno obrazložene i vrlo dugotrajne procedure. 

Potaknuti raspravama u javnosti zbunjeni roditelji često traže dodatne informacije i pojašnjenje o cijepljenju koje započinje već u rodilištu. Koje su nuspojave, a koje dobrobiti? Zbog čega se djeca cijepe kada nekih bolesti nema godinama u Hrvatskoj, kao što su ospice ili poliomijelitis (dječja paraliza)? 

 Kolektivna zaštita

– Živimo u svijetu gdje nema nekih zaraznih bolesti ili se javljaju vrlo rijetko pa nas danas više brinu nuspojave cjepiva. Prije primjene, cjepiva su podvrgnuta mnogim strogim provjerama, kao uostalom i lijekovi, i tek se tada može krenuti s njegovom primjenom. Ne zaboravimo da korist od cijepljenja višestruko nadmašuje rizik od nuspojava. Svako cjepivo, kao i svaki lijek može izazvati nuspojave, najčešće blage naravi u vidu boli na mjestu primjene, crvenilo i lagano povišenu temperaturu. Teške komplikacije su vrlo rijetke, poručuje epidemiologinja dr. Vlasta Skopljak. 

  – Srećom, danas u Hrvatskoj ne poznajemo zarazne bolesti kao što je dječja paraliza jer je ona iskorijenjena iz naše sredine 2000. godine upravo zahvaljujući cijepljenju. Nema već duži niz godina prijavljenih oboljenja od difterije, teške zarazne bolesti od koje je umiralo 5 do 7 posto oboljelih. Dakle, neke su bolesti pred iskorjenjivanjem kao što je navedena difterija, ospice, a neke se bolesti javljaju samo u nekoliko bolesnika godišnje. No, zbog zemalja iz našeg okruženja gdje se neke bolesti protiv kojih cijepimo djecu još uvijek javljaju, kao i zbog povećanog kretanja ljudi, i dalje se za sada provodi zaštita imunizacijom, pojašnjava dr. Skopljak važeći program cijepljenja. 

Primjerice, epidemija ospica nedavno se javila u Ukrajini, a 2009. u Rumunjskoj, u Švicarskoj je trajala od 2004. do 2007. U nekim državama cijepljenje odbijaju pojedine skupine iz vjerskih ili nekih drugih uvjerenja. Rezultat je povratak bolesti pa je tako prije nekoliko godina u Nizozemskoj izbila epidemija dječje paralize. 

– Da bi spriječili pojavu i širenje zarazne bolesti u određenoj sredini, postotak procijepljenosti za ospice mora biti najmanje 95 posto, a kod ostalih bolesti najmanje 90 posto. Time se postiže kolektivnazaštita, a zaštićena su i ona djeca koja se iz medicinskih razloga ne smiju cijepiti jer boluju od nekih bolesti koje oslabljuju imunitet ili se radi o epilepsiji. Zaštićena su, također, djeca koju roditelji ne žele cijepiti, i to upravo zahvaljujući drugoj djeci čiji su roditelji preuzeli rizik od nuspojava, naglašava dr. Skopljak.

 Prednosti i rizici

– Velike boginje ili varicele su do sada jedina bolest koja je iskorijenjena u cijelom svijetu, ali to nije postignuto dobrom prehranom i higijenom, nego upravo cijepljenjem, doznajemo od epidemiologinje dr. Jasne Valić. Cijepljenje protiv velikih boginja ne obavlja se od 1978. 

Našim sugovornicama postavili smo pitanje zbog čega roditelji odbijaju cijepljenje, te što se u takvim slučajevima čini. 

– U takvim slučajevima ukazujemo im na prednosti i rizike cijepljenja te pokušavamo uvjeriti roditelja da je rizik neusporedivo manji od koristi, tvrdi dr. Skopljak. 

Prema iskustvu dr. Valić, uglavnom je riječ od dvije skupine ljudi. Jedni su zbunjeni informacijama o nuspojavama koje naglašava pokret protiv cijepljenja. Zabrinuti su, u dilemi, traže dodatno objašnjenje, više informacija. Druga je skupina uvjerena da je na djelu svjetska teorija urote i njih ne zanimaju argumenti, ostaju pri svojem stajalištu, kaže dr. Valić. 

Dr. Skopljak poručuje roditeljima da se mogu obratiti svojim liječnicima koji ih cijepe ili njima epidemiolozima za svaku nedoumicu ili strah vezan uz cijepljenje. 

Ne prijavljuju se sve nuspojave

Epidemiolog dr. Mladen Smoljanović poznat je po zalaganju za selektivan i odmjeren pristup cijepljenju. On je u više navrata istaknuo da u politici cijepljenja treba voditi računa o pitanjima gdje, kako, kada, koga i čime cijepiti. 

  – Vakcinacija je puno pomogla u suzbijanju ili iskorjenjivanju dječjih bolesti, no treba paziti da se imunološki nezreli dječji organizam ne napada odjednom s previše antigena. Također, ne treba neselektivno cijepiti stanovništvo protiv gripe, nego samo rizične skupine jer je dobro da nacija razvije imunitet prirodnim okuženjem. Ne robujem ni lažnim autoritetima ni kapitalu, no s druge strane, nikako nisam pobornik radikalnih otpora cijepljenju, objasnio je dr. Smoljanović. 

  Imunolog poznat po protivljenju nepotrebnom cijepljenju dr. Srećko Sladoljev, »zviždač« iz Imunološkog zavoda, izjavio je da je cjepivo potrebno, ali ga treba osuvremeniti. 

  – Jesam za stjecanje imuniteta umjetnim putem, ali nikako injekcijom, nego tabletama ili sprejem, njegov je stav. Pojašnjava da informacije o imunološki stranom okolišu primamo uglavnom kroz usta i nos disanjem ili hranom. 

  – Tu smo najranjiviji, pa je i obrambeni sustav tako koncipiran. Iglom zaobilazimo prirodnu organizaciju, nepotrebno, agresivno i, što je najopasnije, dugotrajno provociramo imunološki sustav koji može učiniti pogrešku i nepovratno napasti vlastita tkiva, upozorio je dr. Sladoljev. 

  Imunolog u mirovini, dr. Željko Poljak, danas urednik Liječničkih novina, ukazuje na dva problema – obavještavanje javnosti o nuspojavama i obaveznost cijepljenja. 

  – Tvrdnji o bezazlenosti cijepljenja pogoduju i (nehotične) lažne statistike. Otvorite li na internetu izvještaj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Nuspojave cijepljenja u Hrvatskoj u 2010. godini pročitat ćete nešto nevjerojatno: u toj je godini prijavljeno samo 277 nuspojava. Kada bi se nuspojave javljale u 5 do 10 posto slučajeva, ta bi brojka trebala biti 50.000 do 100.000, a vjerojatno bi bila višestruko veća kad bi liječnici prijavili sve nuspojave, a to ne čine premda moraju. Kad god sam se cijepio imao sam neku, bar malu nuspojavu, a moja je kći par dana nakon cijepljenja DiTePerom završila u bolnici s upalom mozga. Ta nuspojava nije ušla u statistiku jer »možda jest nuspojava, ali se to nikako ne može dokazati«. Dr. Poljak zalaže se da cijepljenje bude fakultativno, a ne obavezno.