Kako će izgledati crno tržište droga za 20 godina od sad? Hoće li se već tada početi obistinjavati  živopisna predviđanja prvaka cyberpunka kao što je William Gibson koji je još sredinom osamdesetih donio mračnu viziju droga koje se ubrizgavaju kroz mozak i dilaju cyberspaceom?

Sudeći po najnovijem izvještaju Europskog centra za praćenja droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) kojim je ova agencija na neki način rekapitulirala 20. godišnjicu analiziranja europske situacije s psihoaktivnim supstancama, budućnost uistinu postaje sve sličnija cyberpunk verzijama. Prije dvadeset godina, naime, glavni psihoaktivni bauk u Europi bio je heroin i sve veći broj teških ovisnika o ovom smrtonosnom opijatu.

U međuvremenu je u svim državama ojačao sustav prevencije i pomoći, razvijeni su tzv. harm reduction programi sprječavanja posljedica, boom ovisnika, predoziranja i zaraza HIV-om i hepatitisom zbog dijeljenja prljavih igala stavljen je pod kontrolu i statistike vezane uz heroin počele su dobivati silazni trend u svim zemljama. Heroin, istina, i dan  danas »proizvodi« najveće posljedice od svih psihoaktivnih supstanci, stvara najveći broj ovisnika i ubija najveći broj Europljana koji petljaju s drogom, a na listama velikih brojki slijedi ga i dalje skuplji kokain. No europsko crno tržište droga preplavljeno je posljednjih godina i supstancama koje su prije 20 godina bile gotovo pa futuristički koncept iz literature i SF filmova, a prodaja tih tvari dobrim se dijelom preselila na – internet.

Najnovije brojke govore sljedeće – 101 nova droga, mahom sintetički kanabionidi koji oponašaju efekt kanabisa i sintetički katinoni koji imitiraju amfetamine, zabilježena je u 2014. na području EU. To je broj »novih droga« koje su se na tržištu pojavile od 1997. godine do sada povećalo na ukupno 450 vrsta. Od 2008. do 2013. godine broj zaplijena ovih supstanci povećala se za sedam puta.  Samo prošle godine EMCDDA je izdala 16 upozorenja europskim zemljama za supstance koje izazivaju ozbiljne zdravstvene posljedice. Imena novih droga, od kojih se većina doduše generički može podvesti pod ranije ustanovljene kategorije, postalo je teško pamtiti ukoliko niste kemičar: 25I-NBOMe, AH-7921, methoxetamine, MDPV, 4,4-DMAR i MT-45 – samo su neke od supstanci za koje je EMCDDA prošle godine zatražila procjenu rizika.

Samo deset godina ranije, ističu stručnjaci EMCDDA, »tek« desetak novih droga našlo bi godšinje svoj put na crno tržište i to uglavnom kao »novi tip« ecstasyja ili amfetamina, a rjeđe pod svojim imenom. Proizvodnja je uglavnom bila ograničena na male amaterske laboratorije u Europi, a same su supstance zbog načina proizvodnje ubrzo dobile epitet »dizajnerskih droga«. Neki put bi njihovo osmišljavanje bilo slučajna ili namjerna posljedica činjenice da je dilerima lakše doći do određenog tipa prekursora – jednog od sastojaka od kojih se proizvodi droga, pa su dizajnirali supstancu koja odgovara ovoj pogodnosti. Takav slučaj bio je PMMA, manje popularna »sestra« ecstasyja. Oko 2008. godine, međutim, tržište su preplavile tzv. »legal highs« droge, koje su se prodavale u »legalnim« trgovinama zapakirane u raznorazne proizvode ili pak “kemikalije za istraživanje” i boom novih droga je započeo. 

Upakirano u »proizvod«

Bugarski psihijatar Roumen Sedefov, voditelj znanstvene jedinice za nove droge pri EMCDDA prisjetio se kako je 1997. godine prva i najpoznatija »nova droga« zbog koje je ova EU agencija u konačnici i pokrenula Sustave ranog upozoravanja i procjene rizika bio ecstasy – danas četvrta najpopularnija droga u Europi. 

– Bila je to sintetički proizvedena nova droga i shvatili smo da će je slijediti i drugi primjeri, te da nam je potreban sustav kojim ćemo bilježiti sve što se pojavljuje na tržištu. U tim prvim godinama na tržištu se potom pojavljivalo po nekoliko takvih supstanci godišnje, uglavnom u tabletama i prahu, uglavnom stimulativnog djelovanja poput amfetamina i nešto manje halucinogenog djelovanja. Dileri su stalno pokušavali na tržište izbaciti nešto popularno poput ecstasyja. Sve se promijenilo oko 2005. godine kad se pojavio benzilpiperazin. Bila je to droga koja se najčešće proizvodila u Novom Zelandu i plasirala na tržište Velike Britanije. Nije izgledala kao uobičajena sintetska droga – bila je upakirana kao »proizvod«, u lijepom omotu, u raznim oblicima. Ubrzo poslije nje pojavio se taj fenomen »legal highs« nošen na popularnosti herbalnih proizvoda koji su prodavani u raznim legalnim trgovinama i reklamirani kao nešto biljno, zdravo, zeleno. Najprije se intenzivno naglašavala njihova biljna komponenta, da bi ih se kasnije reklamiralo kao nešto što još uvijek nije ilegalno. Oko 2009. na tržište je počeo pristizati ogroman broj sintetičkih supstanci koje su imitirale uobičajene droge, pojasnio nam je Sedefov upozorivši da se trend nastavlja. Do svibnja ove godine zabilježena je 41 nova, do sad neregistrirana psihoaktivna supstanca. Najpopularnije su, pri tome, sintetičke zamjene za kanabis i one koje imaju stimulativno djelovanje slično amfetaminu ili ecstasyju. Cijena im, tvrdi Sedefov, ne mora nužno biti manja od poznatih droga, no činjenica da preko interneta možete kupiti veću količinu, čini ih svakako jeftinijima i dostupnijima. Analitičari EMCDDA razlikuju pet glavnih kategorija – tzv. »legal high« supstance koje se proizvode u Indiji ili Kini i putem aviona i brodova stižu u Europu, gdje se pakiraju i prodaju putem interneta, na crnom tržištu ili u legalnim trgovinama koje ih predstavljaju kao »osvježivače prostorija« ili slične legalne proizvode. Tu su onda i tzv. »Supstance za istraživanje« koje ljudi kupuju u malim pakiranjima, a prodaju se u »istraživačke« svrhe.

Dio psihoaktivnih tvari može se naći i na velikom polulegalnom tržištu suplemenata za hranu, u kojima, ukoliko se kupuju na crnom tržištu, može biti uistinu svakakvih sastojaka. I dalje iznimno popularne su već spomenute »dizajnerske droge« koje se proizvode u europskim laboratorijima, a sve veći dio crnog tržišta čine i lijekovi koji se zloupotrebljavaju u svrhu drogiranja.

Nepoznate posljedice

  Naravno, uz takvu količinu raznoraznih spojeva, teško je reći kakve su posljedice, no dovoljno se sjetiti da nema niti jednog odobrenog i pažljivo klinički testiranog lijeka koji u određenom broju slučajeva ne izaziva nuspojave. Što onda tek reći za svu silu ovih kontroverznih supstanci koje korisnici bez razmišljanja kupuju kao mačka u vreći. 

– Nitko ne zna posljedice. Sigurno je da sve ove psihoaktivne supstance mogu biti opasne.  Bilo je već studija za puno poznatije sintetičke droge kao što je ecstasy, no ni dan danas nemamo sve odgovore. Mnoge od ovih tvari propali su lijekovi, produkti nekih medicinskih istraživanja koja nisu rezultirala prihvaćenim i sigurnim proizvodom, pa to već dovoljno govori samo za sebe. Možda vam neke informacije može dati formula spoja, no nikad ne možete biti sigurni. Glavni način kojim se može ustanoviti toksičnost neke supstance klinička su istraživanja na ljudima, a to je  u ovom slučaju nemoguće. Nisam siguran da ćemo ikad znati razinu njihove štetnosti, upozorava  Sedefov pojašnjavajući da je veliki problem i činjenica da su sve ove sintetičke supstance puno potentnije, odnosno imaju veću psihokativnu snagu od droga koje imitiraju. Sintetički kanabinoidi tako su često jači od uobičajenih proizvoda od kanabisa – marihuane i hašiša i konzument ne može znati kolika količina nije direktno štetna. 

– I mala količina može imati veliki efekt. Te droge često dolaze u obliku praha i ljudi koji to kupuju naprosto nisu svjesni doze. Primjerice, ukoliko proizvode od kanabisa konzumirate pušenjem, možete prestati ukoliko osjetite da vam postaje slabo, no ovdje oralno unesete u organizam određene količinu i ne možete znati koliko ste psihoaktivne supstance uzeli.  Ono što nas plaši je da na tržištu novih droga sve više vidimo i sintetičke opioide koji imitiraju opijate, uglavnom heroin. Za sad je pod kontrolom 11 vrsta takvih fenetilamina no znamo da ih ima još na tržištu. Oni su jednostavniji za proizvodnju od heroina, a mogu biti i do 40 puta jači. Zamislite dakle što se može dogoditi kada ovisnik naviknut na jednu te istu dozu heroina odjednom uzme nešto što je toliko puta jače. Imali smo nedavno procjenu dvije supstance koje su bile potentnije nego čisti morfij i imali smo više od 40 smrti koje su bile povezane baš s njima. To je samo ona brojka za koju se uspjelo doznati, a zasigurno je tih slučajeva bilo više. Problem će nastati ako ove droge postanu drastično dostupnije na tržištu, smatra Sedefov.

Velika prijetnja

To je, logično, i jedno od glavnih pitanja: koliki će dio crnog tržišta ova moderna sintetička prijetnja preuzeti u budućnosti? Naš sugovornik smatra da su nove droge već sad velika prijetnja, što potkrijepljuju i podaci o zaplijenama. U 2013. godini na području Europe zabilježeno je 46730 slučajeva zaplijena novih psihoaktivnih supstanci, sveukupno više od 3,1 tone uglavnom sintetičkih kanabionida i sintetičkih katinona. Iako su to male količine u usporedbi s pet najpopularnijih droga – marihuanom i hašišem, heroinom, kokainom, ecstasyjem i amfetaminom, brojke, tvrdi Sedefov nisu zanemarive.

Neke od tih droga, pojašnjava on, doći će i otići s crnog tržišta bez nekog efekta. Neke će doći, ubiti dio ljudi i onda postati kontrolirane, odnosno sama ideja da su tako toksične neće ih učiniti popularnim na tržištu. Tanka je granica između droge i otrova, zaključit će Sedefov. Dva primjera takvog »neuspjelog eksperimenta« na crnom tržištu su i stimulant 4,4-DMAR i opioid MT-45 koji su izazvali 60 smrti u samo jednoj godini.