Slovenska suvremena umjetnost: Pola stoljeća magije, ali ne i trikova

Foto D. JELINEK

Izložba daje prednost slici, no tu su i kiparski radovi, fotografije i odabrani primjeri iz suvremene grafike. Predstavljeno je 53 slikara, 18 kipara, šest grafičara i 19 fotografa, a počinje s 1968. godinom jer je baš ta godina, osim što je bila društveno zanimljiva zbog studentskih nemira i štrajkova, u slovensku umjetnost donijela neka nova strujanja

Na ishodišno mjesto velike izložbe o slovenskoj umjetnosti, koja je njegovo životno djelo, likovni kritičar i kustos Aleksander Bassin postavlja kip Janeza Boljke »Atomska Venera«. To je skulptura izrađena od bronce; djeluje kao posveta filmu »Dan poslije«, nastala je 1968. godine u jeku previranja unutar mlade slovenske generacije umjetnika, što se preklapalo sa »zatopljenjem« i popuštanjem političkog ideološkog pritiska.

  »Atomska venera« začudni je post-produkt studentskih revolucija, a ono što i danas izaziva snažan učinak, njezino je utjelovljenje straha od nuklearnog rata. Kip nalikuje tijelu stereotipne sredovječne domaćice – odnosno onome što je od njega ostalo nakon bačene nuklearne bombe, i priziva misao na lutke u ljudskoj veličini na kojima je u Nevadi testiran učinak bombe.

 Kvaliteta umjesto trendova

Izložba »Magija umjetnosti – protagonisti slovenske suvremene umjetnosti od 1968. do 2013. godine« postavljena je u Gliptoteci HAZU nakon što je prethodno bila pokazana u bečkom Kunstlerhausu i u Vili Manin u Udinama. Ona donosi reprezentativan odabir likovne umjetnosti koja je nastajala kroz pola stoljeća: Aleksander Bassin, koji niz godina prati likovna događanja u Sloveniji i na prostorima nekadašnje zajedničke države, odlučio je njome prikazati povijesnu razvojnu liniju slovenske umjetnosti, i to djelima koja odražavaju – prema njegovim riječima – »autentičnu umjetnost« (a ne jahanje na valovima prolaznih trendova). Za ovu su prigodu djela slovenskih autora prikupljena iz nacionalnih, autorskih i privatnih zbirka, u najvećoj mjeri zastupljeni su slikari (njih je 53), zatim kipari (18), grafičari (6) i fotografi (19).     – Ja sam se počeo razvijati kao kritičar uz ove umjetnike. Ono čime sam se vodio u odabiru je kriterij kvalitete, a zanemarujući pritom trendove koji kadšto i uništavaju umjetnost, rekao je Aleksandar Bassin, napomenuvši kako je na izložbi ostavio dostojan prostor klasičnim oblicima izražavanja.

  – Izložba daje prednost slici. No tu su i kiparski radovi, fotografije i odabrani primjeri iz suvremene grafike. Prevladava živahni kolorizam koji je u Sloveniji dugo vremena bio maltene ugušen, objasnio je Bassin koji je kao moto svoga kritičarskog rada naveo krilaticu »što više istine, a što manje priviđenja!«.

  Zbog čega treba početi s 1968. godinom? Osim što je bila društveno zanimljiva – što je eufemizam za studentske nemire i štrajkove koji su potresli režim bivše države – u slovensku je umjetnost baš ta godina donijela neka nova strujanja: lokalne oblike arte povere, land arta i konceptualizma. Kako objašnjava Bassin, u klasičnim je likovnim medijima dio mladih umjetnika u razdoblju od 1968. do 1977. počeo reagirati na »podražaje izvana« – u svome su se radu priključivali promjenama koje su se u svijetu umjetnosti događale izvan nacionalnog okvira. Uzbudljiva djela pop-arta, novog realizma i istraživanja narativne figuracije, sve do najekstremnije pojave radikalnog realizma, označili su to razdoblje.

  Novootkrivenu opsesiju »fotorealizmom« s velikom je strašću izražavao čitav niz autora, među kojima je zapanjujuće visoku razinu tehničkog umijeća razvio Berko (France Berčić). Jedan njegov rad osobito je dojmljiv – to je golemo platno, dimenzija 200 x 150 cm, oslikano akrilnim bojama, u pedeset nijansi sive; zove se »Spomin na Rim« (Sjećanje na Rim) i izgleda kao mnogostruko uvećana fotografija iz obiteljskog albuma. Prikazuje muškarca i ženu odjevene po tadašnjom modi; žena ima goleme sunčane naočale, kratku svijetlu haljinu, kratku kosu i cipele ravnih potplata. Muškarac koji je grli (zapravo, više izgleda kao da se nehajno na nju naslanja), izgleda kao dvojnik Miše Kovača.

  Na otvorenju izložbe baš je taj rad privlačio najviše pažnje – uvjereni da je pred njima fotografija, posjetitelji su se oduševljavali zakašnjelom spoznajom da zapravo gledaju u sliku koju je umjetnik čeličnog strpljenja napravio dobrim starim kistom i bojama.  

 Cikličko kretanje

Zanimljivo je pratiti kako se u posljednjih nekoliko desetljeća, umjetnost ciklički kretala – ono što je tako snažno obilježilo sedamdesete, i danas djeluje aktualno, pa mladi umjetnici koji danas istražuju figuraciju i »jači« realizam, zapravo se vraćaju onome što su par dekada ranije radili njihovi prethodnici.

  Aleksander Bassin u tekstu kataloga izložbe naglašava kako je slovenski pop-art i novi realizam sedamdesetih zapravo endemska pojava i ne može se jednoznačno pripojiti niti američkom i britanskom pop-artu (kojim se napajala), niti francuskom novom realizmu. Slovenska je umjetnost tog vremena preoblikovala te inozemne utjecaje »unutar okvira nacionalne tradicije i društva koje je u okvirima socijalizma ipak teško prihvaćalo ideologiju i time obojenu, estetiziranu industrijsku estetiku pop-arta«.  

  Osamdesete godine su u slovensku likovnost uvele »novu sliku«, čiji su ključni pojmovi ekspresivna osjećajnost, izljevi prizora iz snova, dramatična kombinacija poteza boja.

  Kao protagonista »nove slike« Bassin navodi Živka Marušiča, slikara kojeg određuje »gotovo infantilna opuštenost, nešto privatno i neobavezujuće, puno lakoće i zafrkantsko«. Na izložbi u Gliptoteci dvije su Marušičeve slike: jedna, iz 1989., zbilja ima zafrkantski motiv – tronogi čovjek skakuće ili izvodi neku smiješnu tjelovježbu u polju punom igličastih biljaka. No, druga, iz 1986., prilično je sumorna i društveno zapitana. Zove se »Ujetniki dima« (Zarobljenici dima), a prikazuje čovjeka iznurena tamnoputa lica, prestravljenog pogleda, koji se doima kao izrabljivani radnik ili suvremeni ilegalni useljenik s juga, obavijen dimom puštenim iz nekog kotla kao iz zlokobne Aladinove svjetiljke. U daljini, na obzoru, nižu se industrijska postrojenja, također zavijena dimom.

  Izložba »Magija umjetnosti« zauzela je čitav izložbeni prostor Gliptoteke. Središnja dvorana ugošćuje »izložbu u izložbi« pod nazivom Pejzaž, kao jednu od trajnih tematskih preokupacija u slovenskom slikarstvu i fotografiji.

  – Gledajući unatrag na 20. stoljeće, mnogi su se svježi pristupi u prikazivanju krajolika prvi put pojavili u sedamdesetim i osobito osamdesetim godinama, kad je trajala konstantna bitka između različitih novih motiva i tema podvrgavanih širokoj paleti interpretacija. Slikari Zvest Apollonio i Silvester Komel pripadaju vremenu u kojemu je ikonografska pozadina počela nestajati i ustupati mjesto onoj čisto artističkoj, ističe Bassin.  

 Strategija Leibacha

Od devedesetih godina očekivalo se da u likovnom svijetu donesu prekretnicu, kao indirektni odraz vremena u kojem su naglo provedene velike političke i društvene promjene. No, kako ističe Meta Gabršek-Prosenc koju Bassin citira u svome tekstu o slovenskoj umjetnosti devedesetih, tih godina u likovnosti nije prenesena »nikakva posebna euforija nego se nastavlja pragmatični dijalog sa svijetom«.

  – Očekivanje da bi se slovenska umjetnost nakon 1991. godine mogla bitno promijeniti, vrlo je naivno, zaključuje Gabršek-Prosenc.

  No, već su nemirne osamdesete i ulazak u devedesete godine u Sloveniji obilježile strategiju djelovanja grupe Laibach i njen utjecaj na široki kulturnopolitički i geografski kontekst.

  – Laibachovci kao »inženjeri ljudskih duša« nastupaju protiv totalitarnih režima i protiv političke manipulacije umjetnošću, smatrajući kako je sama politika najviša i sveobuhvatna umjetnosti. Zato su Laibachovci i sami novi političari, jer stvaraju suvremenu slovensku umjetnost, kaže Bassin.

  Iz Laibacha je proizašla grupa Irwin, koja je koristila eklekticizam u afirmaciji nacionalnosti u suvremenoj kulturi, te si tako prokrčila širok put u europski i američki muzejsko-galerijski prostor.

  U devedesetima je nastao i moćan rad kipara Marka A. Kovačića, triptih-kolaž »Vrt zemaljskih radosti«. To je zapravo mali privatni »muzej« u kojemu je umjetnik od relikata svoje mladosti izradio motiv zastave nekadašnje države. Kolažirao je razbijene komadiće odsluženih predmeta, aparata potrošačke industrije kao što su brijaći aparat i toster.

  Izložba »Magija umjetnosti« bit će otvorena do 3. svibnja.