
Volim svoju trkačku obitelj, u njoj je puno podrške, navijanja, tješenja, guranja naprijed, puno psovki kad je teško, bodrenja, smijeha, zezancije, putovanja, druženja...
Supruga poznatog riječkog glazbenika Damira Urbana, prof. filozofije i pedagogije Milica Czerny Urban upravo se sprema svog sina Istoka Zolu idući vikend voditi na njegovu prvu utrku. Zapravo bit će mu to prva koju će sam odraditi, jer je već dvije odradio s mamom dok je bio u kolicima.
Što vas je potaklo da se počenete baviti trčanjem? Kada je to bilo?
– Možda najviše neki moj blesavi inat. Mrzila sam trčati, zapravo, nisam voljela ništa što je uključivalo fizički napor, cijelo sam školovanje smišljala načine kako da se izvučem s tjelesnog i slično. A onda je krenula škola trčanja u Rijeci i moja prijateljica Tamara je bila oduševljena. Slušala sam njezine hvalospjeve trčanju, a i hvalospjeve trčanju mnogih drugih ljudi i odlučila sam da ću i ja probati. Obećala sam sebi da ću ići na svaki trening dva mjeseca, bila je to 2013., i da nakon toga smijem odustati, ako mi se ne svidi. Te sam godine, na svoj 33. rođendan u Ljubljani istrčala svoj prvi polumaraton. Tamara je ostala dužna neke cuge jer nisam odustala, a ona je bila sigurna (poznaje me!) da hoću…
Što vam je na početku bilo najteže?
– Sve mi je bilo teško, ali napredak je u trčanju brz i motivirajuć, naravno ako stvarno disciplinirano i redovito trčiš. Na prvom treningu nisam mogla istrčati krug oko pomoćnog igrališta na Kantridi, a onda sam za 3 mjeseca trčala svoju prvu utrku na 7 kilometara. U međuvremenu sam se u trčanje zaljubila, a onda i teške stvari postanu podnošljive. I danas su mi tempo treninzi, kao i uzbrdice, bolna točka.
Trčali ste prije rođenja Istoka Zole. Jeste li trčali i tijekom trudnoće?
– Da, trčati sam počela prije Istoka, u trudnoći nisam smjela, zbog komplikacija. Inače vjerujem da je trkačicama nastavak bavljenja trčanjem blagotovoran, ukoliko je, naravno, razuman.

Milica Czerny Urban

Milica Czerny Urban
Je li vam se bilo teško vratiti trčanju nakon poroda?
– Moram priznati da jest, najviše jer Istok nikad nije bio neka spavalica pa sam stalno bila iscrpljena. Ali, povratak u formu je išao brže nego samo stjecanje forme kad sam prvi puta krenula. Držala me i ekipa s kojom trčim, pogotovo naš trener Damir Adžaga. Brojke kažu da sam čak i napredovala u duljini i brzini.
Vaš sin ovog će ljeta napuniti 4 godine. Koliko vam je teško uskladiti majčinstvo i treninge?
– Uz majčinstvo je sve teže, ali i lakše, pa tako i trčanje. A s druge strane, meni trčanje čini mnoge stvari puno podnošljivijima, ono mi je moja mentalna higijena, meditacija, ispušni ventil… Svi moji to znaju pa se zaista trude poštovati moje treninge i izlaze mi u susret na sve moguće načine. Ako Damir iz nekog razloga ne može, tu je Istokov stariji brat, bake, a i prijateljice s trčanja nerijetko odrađuju sa mnom treninge izvan uobičajenih termina.

Milica Czerny Urban
Koja je najdulja utrka koju ste do sada odradili?
– Polumaraton. Nadam se da neće i ostati. Trčala jesam neke duže treninge, poput 26 km u Kastavskoj šumi, jedan ludi trening do Platka i slično. Ali, službeno – polumaraton, dakle 21.098 m.
Spremate li se trenutno za neku utrku?
– Prijavila sam Soča trail (25 km), a imam i planove za jesen. Trkači uvijek imaju neki plan, samo da smo zdravi i neozljeđeni i sve se da pripremiti. Trenutno me vesele nastupi moje ekipe na Riječkom polumaratonu i maratonu i na 100 milja Istre, a onda posebno i to što naš trener trči Londonski maraton krajem mjeseca. Kad to proslavimo, kreću planovi za drugi dio sezone, odnosno za neke od nas samo nastavak priprema za utrke koje su u lipnju i srpnju.

Milica Czerny Urban
Što je sve lijepoga trčanje donijelo u vaš život?
– Uh, jako puno toga. Osim fizičke kondicije i činjenice da je stvarno genijalno svojim tijelom ovladati tako da može nešto o čemu je bilo teško i sanjati, donijelo mi je upornost, strpljenje, podsjetilo me da treba uvijek u sebe ulagati, ali više od svega, donijelo mi je nekoliko zaista divnih ljudi u život. Volim svoju trkačku obitelj, u njoj je puno podrške, navijanja, tješenja, guranja naprijed, puno psovki kad je teško, bodrenja, smijeha, zezancije, putovanja, druženja…

Milica Czerny Urban
Kako sada izgledaju vaši treninzi?
– Triput tjedno pobožno pratimo što nam trener kaže, jer treba slušati pametnije od sebe, i nastojimo što manje fušariti. Ali, tako je to uvijek u svemu, zapravo.
Više savjeta kako trčanjem možete postići zdravlje i zadovoljstvo pročitajte u velikom specijalu Novog lista “Više od trčanja”