Vrijednost neorganiziranog vremena

Mrzite osjećaj dosade? Stručnjaci objašnjavaju zašto je ona zapravo dobra za vas

M. Č.

Foto: iStock

Foto: iStock

To što ne radite ništa moglo bi donijeti brojne koristi vašem mozgu

U današnje vrijeme postoji bezbroj načina za “borbu protiv dosade”, i to često jednostavnim posezanjem za pametnim telefonom. Iako mnogi ljudi pod svaku cijenu pokušavaju izbjeći ovo stanje, stručnjaci za Real Simple ističu da nam je svima prijeko potrebno više slobodnog i neorganiziranog vremena. Evo zašto bismo trebali provoditi više vremena ne radeći ništa:


1. Dosada pomaže u opuštanju živčanog sustava


Iako dosadu ne treba izjednačavati s opuštanjem, razdoblja smanjene stimulacije izravno pomažu u regulaciji živčanog sustava. Drugim riječima, kada ne radimo ništa, dopuštamo svom tijelu i umu da se prebace iz stanja visoke pripravnosti i stresa u smirenije stanje. Ono što nam se ponekad čini neugodnim u trenucima dosade zapravo je proces u kojem se naš živčani sustav tek prilagođava na odsutnost stalnih zahtjeva i podražaja.


2. Omogućuje mozgu prijeko potreban odmor


Jeste li ikada primijetili da se osjećate znatno budnije i bistrije nakon što neko vrijeme provedete potpuno bez ekrana? Predah od neprestanih vanjskih zahtjeva, poruka i obavijesti pomaže nam da kasnije budemo fokusiraniji i angažiraniji. Konstantna stimulacija može biti mentalno iscrpljujuća jer se naš fokus neprekidno rasteže u različitim smjerovima. Svjesno odabrani periodi dosade omogućuju oporavak naših kognitivnih resursa.


3. Potiče kreativnost


Postoji vrlo jasan razlog zašto ljudi često kažu da najbolje ideje dobivaju pod tušem. Kada nam je dosadno, mozak se prebacuje u takozvanu mrežu zadanog načina rada. Riječ je o mentalnom prostoru koji je u psihologiji povezan s dubokim razmišljanjem, pamćenjem, maštom, samokritikom i kreativnim rješavanjem problema. Zato nam neki zadaci postaju teži kada o njima previše intenzivno razmišljamo. Kada prestanemo bjesomučno konzumirati vanjske informacije, mozak tek tada počinje povezivati ono što već zna. Mnogi zato briljantne ideje dobivaju tijekom vožnje, šetnje ili tuširanja — jer um konačno ima prostora za lutanje.



Foto: iStock

4. Otvara prostor za samorefleksiju


U psihološkom smislu, dosadu je najtočnije definirati kao raskorak između naše pažnje i okoline u kojoj se nalazimo. Ona se javlja kada nismo smisleno angažirani ili povezani s onim što u tom trenutku radimo.


Ono što ljudi često etiketiraju kao dosadu zapravo ispod površine može biti tjeskoba, tuga, usamljenost ili neka druga nezadovoljena emocionalna potreba. Suočavanje s tim osjećajima može biti nelagodno, ali je i iznimno poučno. Promatranje vlastitih misli tijekom dosade može otkriti neistražene vrijednosti i interese. Primjerice, ako vam je stalno dosadno na poslu, možda ćete shvatiti da se zapravo osjećate necijenjeno. Ako vam je dosadno u krugu prijatelja, to može biti signal da su se vaši odnosi promijenili, a da to niste ni primijetili.


5. Izgrađuje emocionalnu otpornost


Ljudi općenito ne vole ostajati sami sa svojim mislima, a tehnologija nam služi kao najlakši i najbrži bijeg. Međutim, neprestano zatrpavanje podražajima smanjuje naš kapacitet za suočavanje s teškim emocijama. Učenje kako tolerirati trenutke dosade jača našu emocionalnu otpornost i pomaže nam da postanemo stabilniji u trenucima tišine, mira i neizvjesnosti.


Kako ispravno prakticirati dosadu?


Najjednostavniji način jest da prestanete ispunjavati svaku sekundu života nekom vrstom zabave.


  • Ostavite telefon kod kuće kada idete u kratku šetnju.


  • Sjedite u ugašenom automobilu nekoliko minuta prije nego što uđete u trgovinu.


  • Oduprite se potrebi da odmah izvadite mobitel i skrolate dok čekate u redu na blagajni.


Ovi mali, naizgled beznačajni trenuci ponovno grade našu sposobnost da budemo prisutni u trenutku bez stalne digitalne stimulacije. Ne postoji propisano pravilo o tome koliko bi to trebalo trajati, ali čak i samo 10 minuta dnevno strukturiranog vremena bez uređaja donosi golemu vrijednost. Cilj nije dosada sama po sebi, već stvaranje dovoljno slobodnog prostora za refleksiju, kreativnost i mentalni oporavak.