Sjetite se kada ste se zadnji put osjećali posramljeno zbog sitne pogreške: možda ste se spotaknuli na nogostupu ili zaboravili ime osobe koju ste već upoznali. Jeste li pobjegli pognute glave, kriveći sebe zbog tog gafa?

Prema nedavnom istraživanju, objavljenom u stručnim psihološkim časopisima, puno je bolje takav osjećaj srama jednostavno — odbaciti.

Što su otkrili znanstvenici?

Kroz niz eksperimenata u kojima je sudjelovalo preko 3.000 ljudi, analizirane su reakcije na bezazlene društvene pogreške, poput zabijanja u staklena vrata na zabavi ili mahanja pogrešnoj osobi u kazalištu. Sudionici su ocjenjivali osobe koje su te situacije proživjele.

Rezultati su jasni: ljudi koji su se nasmijali sami sebi nakon bezazlenog trenutka doživljeni su kao samopouzdaniji i iskreniji. S druge strane, izražavanje srama često ostavlja dojam da osoba situaciju doživljava preozbiljno i “radi dramu” ni iz čega. Smijeh šalje signal okolini da ste svjesni pogreške, ali i da znate da ona nije velika stvar.

Zašto je smijeh na vlastiti račun osnažujući?

Mnogi od nas imaju naviku prije spavanja “vrtjeti film” svojih najsramotnijih trenutaka. Međutim, razina poniženja koju osjećamo obično nema veze sa stvarnim značajem tog događaja. Psiholozi objašnjavaju da je većina ljudi previše usredotočena na sebe da bi uopće pamtila tuđe male gafove.

To se naziva “efekt reflektora”, naša tendencija da precjenjujemo koliko nas drugi zapravo promatraju i ocjenjuju u društvenim situacijama.

Stvaranje “sigurne zone” za druge

Kada pronađete humor u neugodnoj situaciji, i ljudima oko vas postaje ugodnije.

• Smijeh signalizira snagu: Time poručujete: “Nisam krhak/krhka i ne mora vam biti neugodno zbog mene.”

  
  

• Sram stvara napetost: Vidljiva neugoda stvara društvenu tenziju u kojoj promatrači ne znaju kako reagirati, što cijeli trenutak čini težim nego što jest.

  
  

Sljedeći put kad napravite propust u javnosti (a svi ćemo, kad-tad), oduprite se porivu da mislite kako će vas drugi manje cijeniti. Upravo je sposobnost oporavka od nesavršenosti ono što nas čini simpatičnima. Ljudi nas ne vole zato što smo savršeni, već zato što pokazujemo da se znamo nositi s vlastitim manama.