Lošinju je nedostajalo domaće kazalište, zaključak je koji se nameće nakon premijere predstave »Lizistrata«, prvoga nastupa Amaterskog kazališta »Josip A. Kraljić« (JAK) u Malom Lošinju nakon 2019. godine, sada s uvelike obnovljenim ansamblom, sastavljenim od desetero, što potpunih kazališnih debitanata, što onih koji su u nekadašnjoj epohi JAK-a pripadali mlađoj generaciji.

Primjereno trenutku, JAK je odabrao komediju grčkog autora Aristofana, staru gotovo dva i pol tisućljeća, ali s još uvijek vrijedećom antiratnom porukom. Naslovna junakinja dolazi na ideju organizirati žene grčkih polisa, da uskrate svojim muževima i ljubavnicima tjelesnu bliskost, dok god ne prestanu međusobni ratovi. Isprva, ova zamisao nailazi na podsmijeh muškaraca – političara i vojnika – no ženska ustrajnost dovodi do »preslagivanja prioriteta« u muškaraca…

Proteklih mjeseci, obnovljeni je JAK-ov ansambl prošao kroz nekoliko radionica, upoznajući se, odnosno podsjetivši se na glumačke vještine i tehnike, a prema običaju iz ranijih JAK-ovih dana, za redateljsku ulogu pronađeno je »vanjsko« rješenje; u dubrovačkoj redateljici mlađe generacije, Nikolini Do (kako se u umjetničkom djelovanju predstavlja Nikolina Kuenlin), pod čijim je vodstvom pripremljena povratnička JAK-ova predstava.

Nova generacija glumaca

Ulogu Lizistrate igra jedna od debitantica Arlinda Krasnić, a u ostalim (višestrukim) ulogama su Maja Subašić, Monika Miočić, Barbara Šurlina Bilić, Elmedin Bjelić, Antonio Bujačić, Branko Prizmić, Nataša Lukša, Lana Ladić i Damjan Stanić. Kontinuitet s ranijim JAK-om potvrđuje i sudjelovanje Barbare Dakić i Lorine Starc u izradi kostima te Borisa Šegote u ostvarenju svjetla i tona (sve troje su dugogodišnji lošinjski glumci-amateri). Edi Subašić također je sudjelovao ju svjetlu i tonu, Željka Pušeljić pridonijela je izradom plakata predstave, a Vilma Stopar kao šaptačica.

»Predstava mi je bila dobra, a glumci odlični. Kao najduhovitiju, izdvajam scenu s kipovima i Bujačićem«, kazao nam je poslije premijere jedan od gledatelja, Lovro Hesky, referirajući se na scenu u kojoj su Antonio Bujačić i Monika Miočić odigrali neostvarenu ljubavnu igru, a Damjan Stanić i Branko Prizmić kipove atleta.

»JAK-ovci su se vratili u velikom stilu. Predstava mi je bila odlična. Nešto novo, svježe, a istovremeno staro i komično. Ne bih mogla posebno izdvojiti nekog glumca, jer su svi bili izvanredni u svojim ulogama. Mišljenja sam da ova naša mlada, nova generacija glumaca s ovom predstavom može nastupati i u velikim kazalištima. U iščekivanju novih predstava, želim JAK-ovcima puna jedra dobrog vjetra«, kazala je Marinela Jerolimić.

»Divno je vidjeti kako zajednički trud i zalaganje vrijednih glumaca može stvoriti zanimljivu priču smještenu u povijest, ali s poukom koja vrijedi i danas. Hvala ekipi iz JAK-a što ponovo okuplja brojnu publiku. Nadam se da su osjetili podršku svih prisutnih i da im je ona snažan poticaj za neke nove predstave«, dodala je Patricija Kuljanić, a čestitkama se pridružila i Jelena Basta: »Vrlo, vrlo zabavno i iznenađujuće profesionalno. Sad tek vidim koliko nam je falio JAK. Čestitam svim sudionicima i već se veselim idućoj predstavi.«

Osuvremenjen tekst

U pripremi predstave naša je sugovornica bila i redateljica Nikolina Do.

Jeste li prije ove predstave imali kontakt s JAK-om?

– S JAK-om nisam dosad imala kontakt u smislu rada s njima, jedna sam od mlađih redateljica, a znam da su mnogi poznati redatelji radili s JAK-om. Možda i meni JAK tako donese sreću. Bili su u potrazi za redateljem, došli do kontakta kolege koji je bio spriječen, ali je stigla preporuka i ja sam to s radošću prihvatila. Izrazili su želju da rade »Lizistratu«. Već time sam uvidjela njihovu hrabrost, tu predstavu kazališta rijetko rade, mogu samo pretpostaviti da je to zato što je tekst lascivan i može biti teško naći balans da komedija ne postane vulgarna ili, s druge strane, preoštra. Također, izazov može biti i broj glumaca jer antička djela često imaju puno zborova – vijeće staraca, vijeće žena, vijeće muškaraca – pa je predstava logistički zahtjevna.

Tekst je osuvremenjen, poštovali smo lascivne izraze i njegovu konstrukciju, ali smo ga prilagodili današnjem govoru i neke dijelove dramaturški odstranili ili zamijenili. Koliko mi je poznato, »Lizistratu« nitko nema u redovnom repertoaru, a bila je na Splitskom ljetu u režiji Paola Magellija. S Mljeta sam, tako da na dubrovačkom području kao mlada umjetnica nisam čula za JAK, ali ovdje su radili Ivica Kunčević i drugi. Kasnije sam, prateći što se događa na kazališnoj sceni, čula za JAK i baš mi je bilo drago što sam dobila priliku raditi s njima. Oduševljava me kako je na Lošinju primljeno kazalište. Prvi put sam došla ovdje, vidjela da postoji kazalište, oprema, hoteli podržavaju umjetnike. Ljudi su naviknuti na kazalište, cijene ga, očekuju predstavu.

S obzirom na velik broj debitanata, kako je napravljena podjela uloga, kako je Arlinda Krasnić dobila naslovnu ulogu?

– Podjelu sam napravila ja, ali su se i oni sami ranije organizirali, kroz radionice. Ja sam predložila da napravimo pripremne dramske radionice, da upoznam ljude i vidim tko bi odgovarao za koju ulogu. Dogodilo se da je svih desetoro s moje radionice odlučilo ostati i na temelju toga sam učinila raspodjelu. Arlinda? Svaki redatelj ima svoj stil kako izabrati glumca, bilo prema iskustvu, bilo prema tome što redatelj sam vidi može li iz neke osobe dobiti što želi za predstavu. U profesionalnim kazalištima česta je podjela unaprijed. Po režijskom instinktu, vidjela sam koliko svatko od njih nudi, koliko je tko sličan ulozi, što fizički, što glasom i privatnim karakterom, koji unaprijed oblikuje ulogu. Vidjela sam Lizistratu kao ženu koja je snažna, a opet jedna iz naroda. Imali smo dramsku vježbu u kojoj se izvrsno iskazala, vježbu »Kraljica«, tu sam vidjela da bi ona bila izvrsna Lizistrata. No, u kazalištu nikada nije jedna uloga važnija od druge. Svatko u ovom projektu ima svoju ulogu – mijenjaju se, netko je stražar, pa savjetnik itd., dosta su fleksibilni.

U planu gostovanja

Je li uočljiva razlika između starijih i novijih članova ansambla?

– Nema neke velike razlike. Vjerujem u rad. Oni koji su prvi put na sceni, prilazili su i sami tražili više rada, osjetili su da im fali iskustvo. Stariji su iskusniji što se tiče tehničkih stvari, npr. da se ne razgovara iza scene, tu se vidi najviše razlike.

U pripremi tona i svjetla sudjelovao je veteran JAK-a Boris Šegota. Je li sudjelovao i u režiji?

– Dao je neke savjete, ali nije to radio mimo mene, na čemu mu zahvaljujem. I Lorina Starc također, ispoštovala je svaku moju želju o kostimima. Drago mi je što poštuju ulogu redatelja i to je velika stvar. Nekada je to drukčije u profesionalnim kazalištima. Imali su toliko povjerenja u mene, a i ušla sam s ciljem da predstava bude izvrsna.

Koja će biti budućnost predstave?

– Planiraju se i neka gostovanja, ako će biti moguće, u drugim gradovima. Pomoći ću ako budem mogla. Planiraju se i ljetni nastupi u Lošinju.