Malo je tema koje u lošinjskoj svakodnevici u posljednje vrijeme izazivaju toliko komentara, kao što je to s budućnošću Doma zdravlja u Malom Lošinju, odnosno pitanja treba li graditi novu zgradu na novom mjestu ili obnoviti postojeću, poviše obale Priko. Povijesni dokumenti navode da je gradnju – najprije ubožnice, a potom bolnice u Malom Lošinju – sredinom XIX. stoljeća najvećim dijelom platio svećenik, učitelj i brodovlasnik Domenico Scopinich (Skopinić), a približno sadašnji izgled dobiven je radovima od travnja 1979. do prosinca 1980. godine, kada je otvorena nova zgrada poviše stare, koju je Dom zdravlja također nastavio koristiti.

Radovi su plaćeni novcem prikupljenim izravno od građana, kroz referendumom izglasani samodoprinos te, manjim dijelom, novcem resorne samoupravne interesne zajednice. Prilikom otvaranja, tadašnji ravnatelj kirurg Vjekoslav Devčić zabilježio je da je riječ o »suvremenoj zdravstvenoj ustanovi koja raspolaže s pedeset bolesničkih kreveta, suvremeno opremljenim operacionim traktom i rađaonicom, organiziranom kirurško-ginekološkom službom, organiziranom internističko-pulmološkom službom, laboratorijem, RTG-dijagnostikom, ATD-zaštitom, zaštitom novorođene, predškolske i školske djece, higijensko-epidemiološkom službom, punktom za transfuziju krvi, suvremeno opremljenom službom za zaštitu zuba sa zubotehničkim laboratorijem, ordinacijom za primarnu zaštitu, ordinacijom za specifičnu zaštitu i potrebe turizma te ambulantama na terenu i po turističkim objektima, uz potrebne prateće službe«. Lošinjski Dom zdravlja ponio je ime liječnika Dinka Kozulića (1900.-1975.), rođenog Lošinjanina koji je nakon talijanske okupacije Lošinja emigrirao u Kraljevinu SHS, završio studij medicine, a poslije II. svjetskog rata živio i radio u Rijeci, često navraćajući na rodni otok i ovdje radeći volonterski i za vrijeme godišnjeg odmora.

Ulaganja Grada

Tijekom nedavnog posjeta Lošinju, primorsko-goranski župan Ivica Lukanović ocijenio je zdravstvenu skrb jednim od ključnih pitanja za otok. Kao najveći problem istaknuo je postojeću zgradu Doma zdravlja u Malom Lošinju, koja djeluje kao ispostava županijskog Doma zdravlja. Na konferenciji za novinare založio se za izgradnju nove zgrade te poručio kako od Grada Malog Lošinja očekuje osiguravanje odgovarajućeg zemljišta za taj projekt. Uz infrastrukturne izazove, upozorio je i na nedostatak zdravstvenog kadra, istaknuvši da Županija razmatra mogućnost uvođenja dodataka na plaće medicinskim sestrama koje rade na otocima i u Gorskom kotaru.

– Primarna zdravstvena zaštita je zadatak Županije i učinit ćemo sve da u idućih nekoliko godina ljudi na otocima vide ozbiljan korak naprijed, rekao je Lukanović.

U posljednje vrijeme, kao moguća mjesta gradnje novog Doma zdravlja spominjani su – od sjednica gradskih vijeća do ćakula uz kavu – Dubova, na mjestu sadašnjeg parkirališta preko puta policijske stanice, zatim Dražica, uz skretanje s gradske obilaznice za Veli žal, te iznad Bojčića, na kraju Ulice Mije Mirkovića, blizu novoizgrađenih objekata komunalnog poduzeća.

Lošinjska gradonačelnica Ana Kučić kaže da Grad podržava rješenje za Dom zdravlja koje bi proizašlo iz stručne analize:

– U slučaju gradnje, lokacija na Dražici predviđa se kroz izmjene prostornoplanske dokumentacije koje su u tijeku. Ključna pretpostavka za svaku daljnju odluku ostaje upravo ta analiza koju je Primorsko-goranska županija preuzela kao obvezu, a čiji rezultati do danas nisu predstavljeni. Jedino ona može dati odgovoran odgovor o opravdanosti i opsegu investicije. Županija je izradila idejna rješenja kao podlogu za prostorni plan i Grad će ih u tom dijelu ugraditi kroz izmjene plana. Istovremeno, odluke o sadržaju, opsegu i funkciji zdravstvenih objekata u nadležnosti su županije kao osnivača. Istovremeno, želim jasno naglasiti da kvaliteta zdravstvene skrbi na Lošinju danas ovisi prvenstveno o kvalificiranom medicinskom osoblju, liječnicima i medicinskim sestrama. Grad je u zdravstvo uložio više od tri milijuna eura, osigurao 20 stanova za zdravstvene djelatnike Doma zdravlja i hitne pomoći, te dodatno financira najam za još petnaestoro djelatnika. U 2025. godini za zdravstveni kadar izdvojeno je ukupno 235 tisuća eura, od čega 135 tisuća eura za smještaj, dok se preostali dio odnosi na financiranje i zadržavanje stručnog kadra, uključujući mjesečne potpore specijalistima. To su sredstva koja su mogla biti uložena u komunalnu infrastrukturu, ceste, socijalne programe, udruge i sport, ali ih svjesno usmjeravamo u zdravstvo kako bi naši građani imali osnovnu sigurnost. Grad preuzima odgovornost jer mora, ali sustav zdravstva nije u našoj nadležnosti. Oni koji njime upravljaju moraju preuzeti svoj dio odgovornosti i osigurati održiva rješenja. Bez toga, rasprava o novoj zgradi ostaje u drugom planu u odnosu na stvarne potrebe zdravstvenog sustava, zaključila je gradonačelnica Malog Lošinja.

Modernizacija postojećeg objekta

Mario Okmažić, predsjednik Gradskog vijeća Malog Lošinja, iz Akcije mladih, također kao važniji problem ističe zdravstveni kadar:

– U javnosti se intenzivno nameće rasprava o novogradnji, no smatramo potrebnim naglasiti da medicinsku skrb ne pružaju zidovi, već stručni kadrovi kojih je na otoku, nažalost, sve manje. Naš primarni cilj mora biti povratak na standard kada su se rutinski zahvati i specijalistički pregledi obavljali ovdje, bez potrebe za iscrpljujućim putovanjima u Rijeku. Na ovu temu su upućeni dopisi Županiji i upravi Doma zdravlja u kojima se traže jasni odgovori o planovima za kadrovsko jačanje, jer kao ravnopravni građani ove županije zaslužujemo jednak standard zdravstvene zaštite koji nam je trenutno uskraćen sustavnim zapuštanjem sustava. Temeljita obnova i modernizacija postojećeg objekta je najrazumniji put, jer je on podignut trudom i samodoprinosom naših sugrađana i predaka. To je fiskalno odgovornije i znatno brže rješenje koje omogućuje zadržavanje zdravstvene skrbi u središtu zajednice, čime ona ostaje dostupna svima, a posebice starijim sugrađanima kojima je blizina ključni faktor. Argumenti o nedostatku parkirališta, koji se često koriste kao glavni poticaj za izmještanje Doma, moraju se rješavati pametnim urbanističkim planiranjem i prometnom regulacijom na postojećoj mikrolokaciji, a ne bježanjem na periferiju. Postoji opravdana bojazan da bi napuštanje ovako vrijedne i strateški pozicionirane nekretnine pod krinkom modernizacije otvorilo prostor za interese koji nisu u službi javnog dobra. Naša je dužnost spriječiti da se najvredniji gradski resursi prepuste neizvjesnoj sudbini, dok nam zdravstveni sustav pati od kroničnog nedostatka liječnika. Mudrost nalaže da prvo osiguramo ljude i opremu, a infrastrukturu prilagodimo stvarnim potrebama građana kroz brzu i efikasnu obnovu, čuvajući pritom integritet naše zajednice i javnog prostora.

Novi predsjednik Udruge umirovljenika Grada Malog Lošinja, Miroslav Čavlek, još je jedan od sugovornika koji u prvi plan stavlja zdravstveni kadar:

– Bitnije je riješiti pitanje liječnika i medicinskih sestara, njih nam fali. Čemu graditi novi dom ili bolnicu, a u ovoj imamo operacionu salu i rodilište koje ne koristimo? Je li netko bacio oko na ovu zgradu, ostaje za vidjeti. Prije nego što se donese bilo kakva odluka, treba riješiti pitanje liječnika, jer kadra nemamo. Cres je to lijepo riješio, izgradio stanove i zaposlio dvoje novih liječnika. Problem je kadar, a ne zgrada, jer nema tko raditi! Prije pedesetak godina imali smo operacijsku salu i rodilište, a što imamo sada, u 21. stoljeću? Činjenica je da bi zgrada trebala biti pristupačna i dolasku vozila. Problem kod sadašnje lokacije je što je hitnoj pomoći ponekad zatvoren prolaz, ali to se vrlo lako može riješiti, sve je stvar političke volje. Prilaz uvijek treba biti pristupačan da svatko može doći. Uostalom, jedno vrijeme je to bilo riješeno, postojala je rampa, pa je potom skinuta. Od mogućih novih lokacija za koje sam čuo, Bojčić mi se ne sviđa i protiv sam toga. Pozicija preko puta policije, ako se tamo bude radila i podzemna garaža, bila bi u redu. Dražica? To ne bi bila nikakva razlika u odnosu na sadašnju lokaciju, jer je blizu, kazao je Čavlek.

Desetljeća nebrige

Profesorica stranih jezika Ondina Saganić-Stanić iz Malog Lošinja također zagovara zadržavanje postojeće lokacije, a nove prijedloge smatra loše dostupnima pješice:

– Želim naglasiti da je ova bolnica sagrađena samodoprinosom naših roditelja i nonića te mi je suludo što Županija kao vlasnik objekta u raspravu o njegovoj budućnosti uopće ne želi uključiti lokalno stanovništvo. Nakon desetljeća županijske nebrige, zanemarivanja i neodržavanja Doma zdravlja, prostor se trenutno nalazi u lošem stanju, ali to je i dalje stabilna i adekvatna zgrada za potrebe Lošinjana koja samo traži osvježenje i redovno održavanje. U ovom trenutku previše dijelova bolnice zjapi prazno i neiskorišteno, a dobrom reorganizacijom prostora našlo bi se mjesta i za dva do tri manja stana namijenjena medicinskom kadru. No, nemojmo se zavaravati, sadašnja se bolnica nalazi na idealnoj lokaciji za turističko-građevinsku eksploataciju i vjerojatno otud priče o potrebi za novom bolnicom. Smatram da je lokacija potencijalne nove bolnice na Dražici nedostupna pješice, a još se k tome radi o zelenoj oazi koja bi prilikom izgradnje objekta bila potpuno devastirana. Također, nisam sigurna da bi nova bolnica svojom veličinom i sadržajem bila adekvatnija od današnje. Poučeni 30-godišnjim iskustvom županijske ‘brige’ o ovom Domu zdravlja, vjerojatno bi i ta nova bolnica za trideset godina bila podjednako neupotrebljiva, poručila je Saganić-Stanić.

I sutkinja u mirovini Vesna Juranić-Koharović moguća nova mjesta gradnje vidi kao problematična.

– S obzirom na to da sam starija generacija, pokušat ću isključiti emocije. Gledajući s praktične strane, kako živim na Rivi i prolazim obalom Priko, vidim mnogo ljudi kada idu prema Domu zdravlja. Jasno, tko ide tamo je bolestan, ne zdrav, pa mislim da bi bilo dobro očuvati ovu poziciju, upravo zato što mnogima neće biti tako lako prići nekoj novoj. I sama u obitelji imam osobu kojoj je sve češće potrebna liječnička skrb i, kada se i ode autom, teško je na povratku naći parkirališno mjesto. Pješice, to je puno lakše izvesti i nema toliko tehničkih prepreka da se uz određene investicije, postojeće zdanje poboljša prema novim standardima. U Rijeci postoje austrijske konjušarnice koje su sada bolnice, još uvijek u funkciji. Ako bi se išlo u gradnju novog objekta, voljela bih čuti nezavisnu struku. A za postojeće zgrade, moglo bi se odrediti gdje bi bila primarna, gdje specijalistička zdravstvena skrb, a možda bi se našao i jedan do dva stana koji nam kronično nedostaju. Dijelim mišljenje mnogih, ne samo vršnjaka, nego ljudi koje poznajem i susrećem kad odlazim u Dom zdravlja, dotaknemo se te teme. Sjećam se koliko se odvajalo za to, svi smo pridonijeli i spremni smo na daljnja odricanja da se ovo održi jer je lokacija pristupačna. Mislim da se radovi mogu pripremiti tako da se radi parcijalno i u jednom dijelu redovno radi, a na drugom izvode radovi. Sigurno ne bi bilo jednostavno, ali moglo bi se, kaže Juranić-Koharović.

Dodajmo i da smo izjave zatražili od nekoliko djelatnika iz područja zdravstva, no oni nisu željeli u javnost.