Koncentracija sadržaja u »potkovi« koju čine obale njegove luke, karakteristična je za Mali Lošinj. I dok su mnogi drugi jadranski gradići uspjeli zadržati živost, odnosno oživjeti druge, treće i sljedeće »redove« kuća, u Malom Lošinju upadljiv je kontrast između dotjerane Rive lošinjskih kapetana, obale Priko i Trga Republike Hrvatske te ulica što paralelnih s njima, što u njihovoj neposrednoj blizini, oskudnih u sadržajima koji bi privukli mještane i turiste, a dobrim dijelom i zapuštenih. U te ulice ubrajaju se Ulica Vladimira Gortana (među stanovnicima poznata po slikovitom, iako neslužbenom nazivu Zakantuni), zatim nekadašnja žila kucavica grada Zagrebačka ulica te Brdina – stepenice koje iz gradskog središta vode uzbrdo prema župnoj crkvi i koje su u prošlosti imale daleko veći značaj nego što je to danas.

Iz povijesti je poznato da je začetak današnjeg Malog Lošinja bilo Malo Selo u uvali Sv. Martin na istočnoj obali otoka, iz te se jezgre »penjalo« na brdo prema zapadu, a potom »prelilo« u veliki zaljev, današnju luku Malog Lošinja. U tom procesu, crkva uz groblje u Sv. Martinu prestaje biti župna, a to je postalo novo zdanje, crkva Porođenja Blažene Djevice Marije, gradnje započete 1676. godine.

– Bila je više-manje ‘lokalnog značaja’ sve do 1727., kada su u nju, uz veliku i dobro dokumentiranu svečanost prenesene relikvije sv. Romula, suzaštitnika župe, iz tadašnje župne crkve sv. Martina na današnjem groblju koja je išla u veliku i, iz povijesnih razloga, nikada realiziranu rekonstrukciju. Jedan od njih je bio orijentacija grada prema novoj, puno većoj luci. Donošenje relikvija je podignulo vrijednost i značaj crkve sv. Marije (Male Gospe), pa je 1728. prvi put proširena i to u svom svetišnom dijelu. Kroz sljedećih tridesetak godina postalo je jasno da novo središte Malog Lošinja više nije uvala Sv. Martin, već brdo Kalk i sada već jasno definirana nova župna crkva posvećena sv. Mariji. Radovi na obimnoj rekonstrukciji stare župne crkve sv. Martina zamiru, ali se zato crkva sv. Marije 1761. znatno produžava, za dva para stupova, zbog čega danas nema puno prostora ispred glavnog pročelja, pojašnjava prof. Irena Dlaka, povjesničarka umjetnosti i marljiva istraživačica lošinjske prošlosti.

Stavljene su i žardinijere / Foto: TZG Mali Lošinj

Po mjeri koraka magarca

Sve je to pjacal ispred crkve učinilo gradskim središtem u tom razdoblju, a osim župnom crkvom, bio je okružen zdanjem Seminario poviše crkve, u kojem je radila prva privatna pomorska škola s pravom javnosti, župnim dvorom te školskom zgradom, danas nazivanom »Mala škola«, u kojoj je najprije radila pučka škola, a naknadno je u njenom gornjem dijelu otvorena javna pomorska škola, do prelaska u »Nautiku« u luci. Pjacal je preuređen 1866./67., donacijama obitelji, postavljanjem crnih i bijelih ploča, pri čemu su bijele ploče od kamena s Brijuna, a crne s Kastavštine. Današnje stepenice na Brdini (odnosno Bardini, kako je pisana u starim, glagoljaškim vlasničkim dokumentima), izgrađene su 1885. godine, zamijenivši dotadašnju manje reprezentativnu skalinadu, s tim da su ispod novih kamenih ploča postavljene cijevi, kojim su se iz cisterne ispred župne crkve opskrbljivali objekti u području luke, uključujući fontanu koja je stajala otprilike ondje gdje sada glavnim trgom prolazi cesta, ispred mesnice. Noviji istraživač lošinjske povijesti, dr. Vedran Vukotić, kaže da su stepenice, kako se to prepričavalo u starijim generacijama njegove obitelji, građene tako da budu po mjeri koraka magarca. Prema nekim podacima stepenica ima 196, iako će vjerojatno svatko tko krene brojiti doći do različitog podatka.

– Skalinada na Bardini je uzoran primjer kako treba graditi javne stepenice. Naime, već onda su razmišljali o problemu oborinskih voda tako da su na podestima, ravnim prekidima stepeništa, oklesali ovalne rupe na kamenim pločama kako bi kišnica mogla proći kroz njih i time spriječili da skalinada postane vodopad. Nažalost, nerazumijevanjem novijih »majstora« te su rupe začepljene, pa imamo ‘Nijagarine slapove’ kod svake jače kiše. Stepenice su povijesni prostor koji spaja prvi i drugi uspon lošinjskog pomorstva, odnosno drugu polovinu XVIII. i XIX. stoljeća, dva razdoblja velikog prosperiteta našega grada. Najmanje što mi danas možemo učiniti jest da održavamo taj dio grada čistim, urednim i primjereno osvijetljenim te riješimo problem oborinskih voda, kad već nismo u stanju riješiti sramotno raspadajuću zgradu bivše javne pomorske škole, odnosno bivšeg vrtića i Male škole, a dojam je i da ne znamo što s prostorom Kaštela. Da bi se ovom dijelu grada ulio život, potrebno je uliti sadržaj u javne prostore tih zgrada, a oko toga treba postojati konsenzus šire zajednice, kao rezultat dobro pripremljene, vođene i argumentirane javne rasprave, tko god je organizirao, zaključuje Irena Dlaka.

Odlično posjećeni koncert Tedija Spalata / Foto: Sandro Tariba

Od koncerata do adventskog programa

– Sva primorska mjesta imaju uređenu unutrašnjost grada, a jedan od primjera kojim smo se poveli je Izola. Prva varijanta bila je Zakantuni (Ulica Vladimira Gortana, op.a.), no kako su ondje bili kontejneri, mnogo je klima-uređaja i prostor je uzak, odlučili smo se za Brdinu i 2021. i 2022. godine počeli s uređenjem. Na odmorištima smo postavili klupe, dizajnirane kao malo veće ‘škanjiće’, te postavili žardinjere, sve s ovdašnjim majstorima. Ukrasili smo prostor bugenvilijama i puzajućim ružmarinom, a s obzirom na to da je to uglavnom stambeni prostor, jedini zid koji smo mogli urediti bio je onaj nekadašnje školske zgrade, gdje smo ukrasili vrata. Potrošili smo 8 do 10 tisuća eura, s tim da je dijelom sudjelovao i Grad, a ‘Lošinj usluge’ radom. Nismo napravili neku veliku stvar, ali je svakako ljepše. Brdinu iz djetinjstva pamtim kao prljavi dio, slabe rasvjete, no vidim da sada ljudi ondje više prolaze i sjede na klupicama, govori Dalibor Cvitković, direktor lošinjske turističke zajednice, koja Brdinu nastoji oživjeti i ljetnim koncertima.

Prvi je nastupio lošinjski duo Magic Guitars, koji čine Miroslav Bišćan i Pashk Berisha, a prvi gost bio je kantautor Ibrica Jusić.

– Odabrali smo ga zato što je i u Dubrovniku nastupao na skalinadi te zato što je kao mladić bio u Odgojnom domu u Malom Lošinju i, u spomen na Lošinjanku u koju je bio zaljubljen, napisao pjesmu »Ljubi san vašu ćer«. Nakon njega, gostovali su Tina Vukov, Zoran Predin i Tedi Spalato. Jasno je da je prostor skučen i da bi za koncerte bilo praktičnije da je širi, no ondje je drugačiji doživljaj u odnosu na nastup na trgu. Od 2023. smo gore postavili i dio adventskog programa, rasvjetom na dječjem igralištu, a tada je gore stavljen i adventski vijenac, umjesto na trgu kako je bilo prethodnih godina. Bio bi vrhunac da Kaštel dobije zabavni sadržaj, vidikovac i izložbeni prostor, pa bi Brdina postala žila kucavica, kontakt starog i novog dijela grada, još ako netko ondje uspije otvoriti ugostiteljski objekt… Ovo ljeto smo na inicijativu Čazima Mehmetija postavili umjetničku instalaciju na zid kuće Dubravka Mužića, uz njegovu suglasnost, nastavlja Cvitković, dodajući da je u planu uređenje trga ispred crkvice sv. Josipa, podno Brdine.

Ibrica Jusić na Brdini / Foto: B. Purić

Koncert Zorana Predina / Foto: B. Purić

KOLIKO IH JE

Prema nekim podacima stepenica ima 196. Iako će vjerojatno svatko tko krene brojiti doći do različitog podatka

Dvjestotinjak stepenica treba pretrčati na adventskoj utrci »Od pjace do pjacala« / Foto: Sandro Tariba

 Stepenice su povijesni prostor koji spaja prvi i drugi uspon lošinjskog pomorstva, odnosno drugu polovinu XVIII. i XIX. stoljeća, dva razdoblja velikog prosperiteta našega grada. Najmanje što mi danas možemo učiniti jest da održavamo taj dio grada čistim, urednim i primjereno osvijetljenim

Irena Dlaka

 Brdinu iz djetinjstva pamtim kao prljavi dio, slabe rasvjete, no vidim da sada ljudi ondje više prolaze i sjede na klupicama

Dalibor Cvitković