Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 3
Sutra: 14° 14° 3
14. studenoga 2018.
Ispis članka: Novinarstvo - Novi List

NoviList.hr

Novinarstvo

Tveater Davora Mandića

23. listopad 2016 11:06

Napisao: Davor Mandić

Ma lako što Hrga ne može sakriti simpatije prema bilo čemu konzervativnom (pa jednako tako i Šprajc teško skriva svoje simpatije prema bilo čemu liberalnom), ali nešto mora biti potpuno pogrešno u snishodljivom sufliranju Krstičeviću u njegovu orgijastičnom slavlju pobjede nad silama zla, otjelovljenim u bivšem predsjedniku Mesiću, koji je faktički spriječio državni udar u posljednjem državničkom potezu na ovim prostorima

Snimio Darko JELINEK / NL arhiva

Prošli je četvrtak u jednoj informativnoj emisiji prikazan sav sjaj i bijeda hrvatskog novinarstva. Krenimo sjajem. Reporterka RTL-a Ida Balen iz običnog je protokolarnog reporterskog prikaza nenametljivo pokazala svijetu novinarstvo.

Prilog počinje snimkom radnika koji bruseći metalni predmet proizvodi iskre, a u offu ide tekst (citiram po sjećanju): »Ovako izgleda vatromet kada 120. obljetnicu brodogradilišta Viktor Lenac slave radnici«. Čovjek to ne mora primijetiti, ali novinar se u tom trenutku uspravi u svom kauču.

Nakon osnovnih informacija idu prve dvije izjave. Predstavnika Uprave? Ne, radnika. Uprava je na trećem mjestu, tamo gdje i treba biti. U javljanju uživo, reporterka kaže da je na svečanost trebala doći i predsjednica, ali i da saznaje da nje neće biti.

I ne treba tu cinizma, ne treba komentara, jasno se iza reporterke vidi da puše, da je hladno i mokro i da se radi; radi Ida, radi radnik, radi predsjednik Uprave koji je izvor informacija za, nadamo se, uspješnu budućnost Viktora Lenca. Što bi tamo predsjedničine štikle?

Povratak u studio ukazuje na Mirjanu Hrgu, i odmah znamo da stvari ne mogu biti dobre. I eto umirovljenog generala Krstičevića, koji Plenkoviću služi da mu zatvori ranjive bokove, u prvom službenom obraćanju javnosti.

Rekli bismo protokol, što može poći po zlu? Ma lako što Hrga ne može sakriti simpatije prema bilo čemu konzervativnom (pa jednako tako i Šprajc teško skriva svoje simpatije prema bilo čemu liberalnom), ali nešto mora biti potpuno pogrešno u snishodljivom sufliranju Krstičeviću u njegovu orgijastičnom slavlju pobjede nad silama zla, otjelovljenim u bivšem predsjedniku Mesiću, koji je faktički spriječio državni udar u posljednjem državničkom potezu na ovim prostorima.

No za to je Krstičević nagrađen ministarskim mjestom, dapače potpredsjeničkim, a onda i Mirjanom i njenom koketnom rukom kroz kosu, koja nije mogla sakriti uzbuđenje.

Trebao je samo šlag na kraju, pa je i stigao u vidu Pernara u Saboru, kao podsjednik da je život ipak san, što bi rekao Pedro Calderon de la Barca, i da ćemo se iz njega kad-tad probuditi.