Što bi dao Riječanin Huanito Luksetić da je u Barceloni. Učlanio bi se u neki od legalnih klubova u kojima se može dobiti kanabis u terapeutske svrhe i ovaj mladić koji boluje od multiple skleroze ne bi imao nevolja kao u nas, ne bi završio u zatvoru. U gradu Lea Messija i ostalog slavnog društva s Camp Noua je druga pjesma. U samom glavnom gradu pokrajine Katalonije ima više od stotinu »kanabijskih udruga«, a u cijeloj regiji ih je čak 180.

   Službeno su to neprofitne organizacije s regularnom dozvolom za rad i licencom koju im je dodijelila lokalna vlast. Zarađuju impresivnih pet milijuna eura mjesečno, a da priča bude upečatljivija, privlače sve više turista ljubitelja »marice« te mlade poduzetne ljude koji u ovom biznisu vide bolju priliku bego u svojim zemljama. Tako čak četvrtinu ovih klubova vode Talijani.

   Barcelona je sedamdesetih godina iz amsterdamskog Ajaxa kupila u bombastičnom transferu Johana Cruijffa, tada najboljeg napadača na svijetu, ali grad Barcelona nije uzeo »amsterdamski recept«. U Amsterdamu se legalno kupuje marihuana, smije ju se konzumirati, vlasnici »coffee shopova« ju normalno prodaju kao bilo što drugo. U Barceloni je sve to kompliciranije. Zainteresirani se moraju učlaniti u neki od klubova, a da bi novi čovjek postao član, za njega mora garantirati neki član kluba. Prema navodima FEDCAC-a (Federazione Cannabica Catalana), u Barceloni je u svibnju ove godine bilo 150 takvih raznih udruga. Amsterdam pak ima 198 »coffee shopova«. Kanabijski klubovi su se počeli množiti još 2011. godine, ali je taj fenomen dostigao zenit dvije godine kasnije s čak 100 novih udruga u godinu dana.

   Ali sada se ta »poduzetnička klima« malo mijenja. U lipnju su lokalne vlasti Barcelone stavile zabranu na otvaranje novih klubova u trajanju od godine dana. Od tada je vrlo unosan posao u gradu i okolici postao uzgajanje kanabisa, a sve da bi se zadovoljila sve veća potražnja klubova za ovim narkotikom. Ljudi u tu svrhu iznajmljuju stanove, kuće, vile u zaleđu, napuštena industrijska postrojenja, kako bi se na otvorenom i »indoor« proizvodio kanabis te da bi se naravno, zaradilo čim više. Lov za profitom je izazvao pretjerane apetite, pa su u protekla dva mjeseca vlasti u Barceloni pokrenule ofenzivu protiv klubova za uzimanje kanabisa, kako bi regulirali taj fenomen naših dana i stavili ga pod kontrolu.

   Prije zabrane za otvaranje kluba nije trebala općinska dozvola, dovoljno je bilo obavijestiti općinske vlasti o pokretanju aktivnosti. Policija je sada oštra u kontroli, pogotovo onih najvećih klubova. Upala je tako u Airam, klub s čak 10.000 članova i uhitila predsjednika, koji je i čelnik spomenutog FEDCAC-a. Došao je i red na Italiju, do kraja godine uz pomoć Antiprohibicisjke udruge prvi kanabis klubovi za ljude koji uzimaju marihuahnu za terapeutske svrhe bit će otvoreni kod naših prekojadranskih susjeda. Eppur si muove, rekao bi Galileo Galilei.